Lidrano – idemo opet!

Premda školska godina može donijeti puno iznenađenja, lijepih i onih drugih, kad je u rujnu planiram najviše se radujem danu županijske smotre LIDRANO. Volim uzbuđena sjediti u publici, slušati izvedbe natjecatelja, iščekivati nastup svog učenika…

Ove sam godine, listajući popis sudionika, ostala razočarana: nema Ernesta, mog favorita, čiji su me nastupi proteklih godina začarali, ostavljali bez riječi, prometnuli me u dio njegove vjerne publike. Spletom okolnosti, u Rijeci sam susrela njegovu učiteljicu. Naravno da sam je do detalja ispitala kako to da je Ernest izostao. Rekla mi je da su se počeli pripremati, izabrali su „Ako“ Rudyarda Kiplinga međutim Ernest je odustao. Mušice, kaže. Zamolila sam je da ga pozdravi i da mu kaže kako se nadam da ću ga iduće godine ponovo s radošću slušati kao srednjoškolca.

Eto, to je LIDRANO, čarobna pređa koju plete među sudionicima.

Primivši petaše ove godine, dala sam se u uobičajenu potragu za potencijalnim recitatorom. Bila je to jedna obična zadaća iz hrvatskog jezika: nauči napamet kazivati stihove…

Izlazak na razrednu pozornicu mnogima je prošao u znaku treme, želje da se što prije vrate na mjesto… Jedan mi je učenik pritom zapeo za oko. Toni. Bio je siguran i samouvjeren. U njegovoj sam izvedbi osjetila i nježnost i strastvenost istodobno. Predložila sam mu da pokuša postati lidranovcem. Pristao je! Zatim listanje desetak čitanki, potraga za tekstom koji bi mu odgovarao. To doista volim raditi! Pa Tonijeva povratna informacija: izabrao je stihove na čakavštini: „Kad me je mat zaspala“, Zorana Kompanjeta.

Radni je ritam tijekom tjedna bio prenapregnut i nije ostavljao ni Toniju ni meni prostora za uživljavanje u atmosferu pjesme, premještanje u svjetove pjesništva. Zato smo se dogovorili da ćemo se pripremati tijekom zimskih praznika susrećući se u virtualnoj učionici.

Raspisala sam pjesmu, dramatizirala je i zatim smo počeli. Bilo mi je drago gledati kako se super živi neukrotivi Toni pokazuje u svjetlu zainteresiranoga i potpuno usredotočenoga slušatelja s lakoćom shvaćajući i usvajajući svaku moju uputu.

Pet-šest susreta, i bili smo spremni za školsko natjecanje. Žiri je ocijenio da možemo nastupiti na županijskoj razini. Ove je godine to bilo na daljinu, putem „Zoom-a“. Bez publike, bez pljeska, bez uzbuđenja. Pia, Toni, učiteljica Karmela i ja sami u učionici pred računalom i kamerom. Disciplinirano smo čekali trenutak nastupa. Bilo je odlično, sve po dogovoru!

Još je trebalo dočekati odluku žirija. Tko od 26 kandidata stječe pravo nastupa na državnoj smotri? Odabrani su neki drugi kandidati. Žiri je Toniju kazao da je dominirao smirenošću i da je pokazao kako scenski nastup izvorno nosi u sebi. To nam je bilo dovoljno da se u trenu dogovorimo kako sljedeće godine idemo opet.

Milica Žužić

Pogledajte video zapise s našim učenicima na smotri LIDRANO 2020LIDRANO 2021