U ponedjeljak, 18.3.2024. učenici 5.razreda naše škole, s razrednicom Sonjom Rode Mrakovčić, imali su radionicu pod nazivom „ Ja sam lovac“ koju je održao lovac Gregor Žic.
Ujutro smo imali prezentaciju iz koje smo saznali da svaki lovac mora položiti nekoliko ispita i obaviti liječnički pregled ako želi postati lovac. Na bitnim događajima i sastancima lovci moraju biti u uniformi. Saznali smo koje su sve životinje na otoku Krku te kojom se puškom lovi mala, a kojom velika divljač. Nakon toga nam je pokazao što sve lovac mora imati u ruksaku: dokumente, prvu pomoć, vodu, municiju, nož, dalekozor, kapu, kabanicu, baterijsku svjetiljku, narančasti prsluk. Lovci u skupnom lovu moraju nositi narančaste prsluke da bi ostali lovci znali gdje se tko nalazi i da ne pucaju u tom smjeru. Saznali smo jednu uzrečicu koja glasi: „Opreznom lovcu se nesreća može dogoditi, a neopreznom se mora dogoditi.“ Objasnio nam je od kuda je došla riječ sniper. Riječ sniper dolazi od engleske riječi snipe koja znači šljuka, a onaj tko ulovi šljuku je odličan lovac. Kod kuće ima trofeje kao što su rogovi jelena, kljove divlje svinje itd. s kojima ide na izložbe.
Nakon marende, u pratnji razrednice, Ive Žužić i Karle Manzoni Brozić, roditelji su nas autima odvezli na Kalabrinj. Putem smo se zaustavili kod čeke, išli smo je pogledati iznutra te staviti kukuruz između kamenja divljači za hranu. Od Kalabrinja preko Runtel do lovačkog doma nastavili smo pješice. Zaustavili smo se kod pojilišta za životinje Veli zdenac. Kad smo došli do Runtel, razrednica nam je pričala da je tamo bila vinova loza, a djeca su tatama i djedovima nosila ručak u vinograd. U vrijeme berbe djeca su se gurala tko će se voziti u karetu, iako je bilo bolje ići pješice jer je karet jako poskakivao. Zastali smo i kod spomenika fašističkog terora na Ricompu.
U lovačkom domu dočekao nas je lovački ručak, tople kobasice i piletina. Nakon toliko hodanja bili smo prilično gladni i brzo ispraznili zdjelu s ukusnim ručkom. Razgledali smo trofeje u lovačkom domu, zahvalili se lovcu Gregoru i nastavili pješice doma.
Bio je ovo jako lijep dan koji smo proveli u prirodi. Hvala svima koji su nam pomogli u realizaciji!
Ema Butković, 5. razred