\n
19. lipnja krenuli smo na dugo o\u010dekivani put k Vukovaru \u2013 gradu heroju.<\/p>\n
<\/p>\n
Na putu smo obi\u0161li mali dio \u0110akova i posjetili \u0111akova\u010dku katedralu. Dojam katedrale je veli\u010danstven, iako nisam u\u0161la u samu jezgru gra\u0111evine. Njeni tornjevi se\u017eu do neba \u0161to je i bila prvenstvena poruka romani\u010dke gradnje.<\/p>\n
Stigav\u0161i u Vukovar, odsjeli smo u hostelu Zagreb, a sutradan smo nastavili razgledavanje. Sada je grad heroj obnovljen, no ljudi nisu zaboravili, neki nisu oprostili. Vukovar je bio uni\u0161ten to temelja, sru\u0161ene zgrade i suho, mrtvo drve\u0107e. Cijeli grad poprimao je tamne nijanse i gu\u0161io se u dimu.<\/p>\n
Dva predavanja na kojima sam bila, oja\u010dala su moju ljubav prema domovini i koliko sam ponosna \u0161to sam potomak hrabrih branitelja. Do\u0111e mi da pla\u010dem kada vidim na televiziji prepucavanja politi\u010dara. Ima\u0161 osje\u0107aj kao da je sve bilo ni za \u0161to, tako se vjerojatno osje\u0107aju i branitelji koji si sada oduzimaju \u017eivote. Pogled na Trpinjsku cestu budi sje\u0107anje na po\u017ertvovne branitelje koji su prakti\u010dki goloruki i malobrojni upravo tu uni\u0161ili na stotine tenkova. \u010covjek se zapita kako je to mogu\u0107e. Koliko je ljubavi za domovinu potrebno za takvu \u017ertvu, jer mnogi su ostali tamo ili su zarobljeni, mu\u010deni i mu\u010dki ubijeni. Da ne spominjem vukovarsku bolnicu koja je primala sve ranjenike bez obzira na naciju, ali i neprijateljske granate da bi na kraju iz nje bili odvedeni zarobljenici i pogubljeni na Ov\u010dari. Koliko li je svireposti neprijatelja u tom gnusnom \u010dinu. Mnogima se ni danas ne zna grob.<\/p>\n
Posjetili smo i Memorijalno groblje u kojem je ostavljeno mnogo mjesta za nestale branitelje i civile. Izrazito mi se urezalo u du\u0161u dva kri\u017ea koja predstavljaju najstariju \u017eenu i najmla\u0111e dijete poginulo u ratu. Obnovljeni dvorac grofa Eltza sad je pretvoren u muzej koji podrobno pokazuje povijest tog podru\u010dja. Posjetili smo i muzej koji govori o povijesti Vu\u010dedola. Bili smo u Ilo\u010dkim podrumima i na zapanjuju\u0107em vidikovcu na kojem je ponuda puno povoljnija nego kod nas.<\/p>\n
Na kraju na\u0161eg putovanja posjetili smo Ov\u010daru na kojoj smo odali po\u010dast minutom \u0161utnje svim \u017ertvama koji su tamo okon\u010dali svoj \u017eivot na svirep i brutalan na\u010din od strane \u010detni\u010dkih hordi i JNA. Poku\u0161ali su zamesti trag svog zlo\u010dina bacaju\u0107i \u017ertve u jamu zajedno sa \u017eivotinjskim kostima.<\/p>\n
Na ovom pou\u010dnom putovanju moje znanje o Domovinskom ratu se znatno obogatilo i drago mi je \u0161to sam sudjelovala u ovom projektu. Nadam se da i drugi sudionici tako misle.<\/p>\n
Mirna Stupi\u010di\u0107, 8. r., Punat<\/p>\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
19. lipnja krenuli smo na dugo o\u010dekivani put k Vukovaru \u2013 gradu heroju.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1222","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nekategorizirano"],"yoast_head":"\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\n\t\n