{"id":2698,"date":"2018-12-19T20:49:23","date_gmt":"2018-12-19T20:49:23","guid":{"rendered":"http:\/\/osnovnaskolakrk.hr\/punat\/?p=2698"},"modified":"2018-12-19T20:49:23","modified_gmt":"2018-12-19T20:49:23","slug":"putovanje-umjetnickog-djela","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/osnovnaskolakrk.hr\/punat\/putovanje-umjetnickog-djela\/","title":{"rendered":"Putovanje umjetni\u010dkog djela"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Dugi\u00a0 niz godina u staklenim vitrinama pulta za rad s korisnicima Erste banke (nekada\u0161nje Rije\u010dke banke) na uvid javnosti bilo je izlo\u017eeno iznimno kiparsko ostvarenje. Iako ga je autor po vlastitoj definiciji prvenstveno svrstao u dekoraciju, sudbina je htjela da se taj reljef otkine s podloge i malo proputuje. Autor je akademski kipar Zvonimir Kamenar, umjetnik koji ima u svom \u017eivotopisu ogroman opus uklju\u010duju\u0107i i bron\u010danu skulpturu posve\u0107enu \u017ertvama 2. svjetskog rata u Puntu. Taj poznati i priznati autor sada mo\u017ee uvrstiti u svoj opus i jednu\u00a0 pri\u010du o svom djelu koje je vrlo lako moglo biti uni\u0161teno zbog neznanja i neprepoznavanja vrijednosti.<\/p>\n

<\/p>\n

Posebnost interijeru puntarske bankarske poslovnice davali su upravo obojeni komadi drva, razigrano slo\u017eeni u staklena okna, pozivaju\u0107i da osjetimo\u00a0 folklorni zvuk kamena, mora i sopila. Bila sam pred puno godina radoznali promatra\u010d djela u nastajanju, studentica akademije, ponosna \u0161to je kipar boravio upravo u na\u0161oj ku\u0107i. U to vrijeme Rije\u010dka je banka bila pokrovitelj umjetnicima i time svoje prostore \u010dinila ljep\u0161ima i humanijima. Tako se \u00a0i kipar prihvatio zadatka da ova \u00a0podru\u017enica bude posebna, prepoznatljiva i s ovda\u0161njim \u201epe\u010datom\u201c. Iako sam u to vrijeme imala druga\u010dije vi\u0111enje i nisam u potpunosti razumjela njegov rad, zadivila me i zauvijek osvojila energija kojom je kipar stvarao. Tada sam prvi put u\u017eivo vidjela kreativnu slobodu u punom zamahu u tih 20 m\u00b2 – \u00a0sinergiju razli\u010ditih materijala, slaganje u prostoru, kombiniranje, igranje bojom, prskanje sprejevima, pozlatom\u2026<\/p>\n

Djelo je bilo zavr\u0161eno, tisu\u0107e i tisu\u0107e ljudi \u00a0kroz godine prolazilo je tim prostorom i vjerojatno \u00a0je djelo toliko postalo \u201einventar\u201c da je \u00a0dosadilo i vlasnicima. Do\u0161lo je vrijeme za promjenu interijera i unificiran izgled \u00a0u kojem za staklene vitrine s drvenim (retro) komadima vi\u0161e nije bilo mjesta. Vlasnik nije prepoznao vrijednost u tome \u0161to je imao.<\/p>\n

Pukim slu\u010dajem prolazila sam jednog jutra prije posla uz poslovnicu banke i opazila da radnici \u010dupaju te komade drva i da uop\u0107e ne paze da se ne o\u0161tete. Istog mi je trena postalo jasno da svjedo\u010dim prakti\u010dnom vandalizmu i nisam mogla\u00a0 ne reagirati. U\u0161la sam i upitala radnike \u0161to namjeravaju s tom gra\u0111om. Dobila sam odgovor od poslovo\u0111e da je nalo\u017eeno da se slike sa zidova sa\u010duvaju, a ovaj dio da se baci. Predstavila sam se i pitala bih li mogla sakupiti to drvo jer mi je veoma stalo da se djelo potpuno\u00a0 ne uni\u0161ti. Naravno \u00a0dobila sam punu podr\u0161ku i vre\u0107e da utovarim \u201esme\u0107e\u201c u svoj auto. Pomogli su mi ga i ukrcati\u2026 Jo\u0161 onako eufori\u010dna, nazvala sam kipara i obavijestila ga o sudbini njegovog djela. \u00a0U tom smo razgovoru u trenu \u00a0dogovorili suradnju. Djelo \u0107e se preoblikovati i postaviti negdje u \u0161kolskom prostoru. U tom je periodu za taj zahvat bila najprikladnija M\u0160 Krk, preciznije neure\u0111eni \u00a0vrt. Bila je to prilika da se postavom jednog umjetni\u010dkog djela privu\u010de pa\u017enja na taj prostor. Ideja je realizirana u sklopu radionice s nadarenim u\u010denicima. Provokativno, u centru vrta, kao totem svirala koja \u201esope\u201c u zrak, skulptura je privla\u010dila poglede i izazivala komentare. Postignut je cilj i vrt je ure\u0111en, ali skulptura je morala biti uklonjena jer su vjetar, ki\u0161a i sol po\u010deli uni\u0161tavati \u00a0obojeni sloj. Nije bilo druge nego ponovno tra\u017eiti novo mjesto za postav i obavijestiti umjetnika da opet dolazi do promjene. Osjetila sam da ga to sada ve\u0107 silno zabavlja. Po\u010detna energija stvaranja protegnula se je na nekoliko desetlje\u0107a. I tko zna da li je tu kraj?<\/p>\n

Gledaju\u0107i nove, bijele zidove obnovljene \u0161kole u Puntu, ideja mi se nametnula kao logi\u010dan kraj puta. Uz dozvolu autora, po\u0161tuju\u0107i izvornik, obnovila sam sloj boje na drvu i ponovno uz pomo\u0107 djece rekomponirala ovaj reljef za kojeg vjerujem da \u0107e sada du\u017ee, u miru, krasiti \u0161kolski hodnik.<\/p>\n

Zvonimir Kamenar mi je obe\u0107ao da \u0107e prvom prilikom svratiti sa mnom u \u0161kolu da ponovno vidi svoj rad, ovaj put opet u novom izdanju.<\/p>\n

Alma Dujmovi\u0107<\/p>\n\n\t\t