Vidjeti svijet iz drugog kuta!

2. travnja se u cijelom svijetu obilježava Dan svjesnosti o autizmu, puštanjem plavih balona u zrak. Na taj način želi se istaknuti nedovoljna informiranost javnosti o poremećaju iz spektra autizma.

Autizam je razvojni poremećaj kojeg karakterizira zaostajanje u razvoju socijalnih vještina, jezičnih vještina, kao i različitih oblika ponašanja. Termin autizam zapravo koristimo za osobe koje imaju poremećaj iz spektra autizma. Bitno je naglasiti da je svako dijete posebno i specifično te se iste metode i simptomi ne mogu primijeniti na svakom djetetu s autizmom. Postoji poznati citat kojeg stručnjaci koji rade s djecom s autizmom često ponavljaju: „Ukoliko ste upoznali jedno dijete s autizmom, upoznali ste samo jedno dijete s autizmom”. Autizam se otkriva u ranom djetinjstvu. Može se prepoznati već oko 18. mjeseca života (iako nekad i ranije, a najkasnije kada je dijete staro 3 godine), no najčešće se simptomi prepoznaju u periodu od 2. do 3. godine. Što se prije otkrije i intervenira, veće su šanse da će dijete kasnije u odrasloj dobi bolje funkcionirati.

Autizam je stanje koje traje cijeli život, a ne bolest koja se može izliječiti, no može se i treba provoditi terapija kako bi se dijete dovelo na što viši nivo životne funkcionalnosti i produktivnosti. Kako bi samo tretiranje bilo uspješnije, bitno je da se dijagnosticira što prije — ukoliko primjetite minimalne znakove koji vam se čine da mogu ukazivati na poremećaj iz spektra autizma, najbolje je da odmah odvedete dijete kod stručnjaka na procjenu.

Kako prepoznati autizam?

Najčešći prvi znaci da je u pitanju autizam jesu izostajanje pokaznih gesti, izostanak kontakta oči u oči, neodazivanje na vlastito ime, izostajanje govora i teškoće u istom, nemogućnost uspostavljanja socijalnih odnosafiksacija na specifične aktivnosti i predmete te ponavljanje određenih motoričkih radnji (repetitivne radnje). Treba napomenuti da postoje djeca s autizmom koja nemaju smetnje u govoru te, iako je to rijetko, ne treba isključiti autizam kao opciju ukoliko dijete normalno govori.

U nastavku slijede konkretni primjerima koji mogu upućivati na autizam:

  • Dijete zaostaje u govoru, muči se pronaći riječi ili uopće ne priča. Može razviti govor, ali ima poteškoće u vođenju razgovora.
  • Ima neobične obrasce u govoru — priča jako visokom intonacijom, ima ravan ton glasa, pravi velike pauze u govoru, koristi pojedinačne riječi ili fraze umjesto cijele rečenice, ponavlja pitanje umjesto da kaže odgovor i slično.
  • Ne razumije što drugi ljudi govore — događa se da se dijete ne odazove na svoje ime i nije u stanju pratiti instrukcije. Može se dogoditi da se smije, plače ili vrišti na vrlo neugodan i neprimjeren način.
  • Ima ograničenu sposobnost imitacije i ponavljanja tuđih pokreta i mimike.
  • Fokusira se na jednu vrstu predmeta, jednu temu, aktivnost, jedan dio objekta  (npr. vrlo je zainteresiran/a za dinosaure i zna apsolutno sve o njima, ili dobije auto kao igračku te onda posveti svu pažnju samo jednom kotaču na tom autu).
  • Ne pokazuje puno interesa za druženje s drugom djecom i često se igra samo.
  • Prati ustaljene i krute obrasce ponašanja (npr. vraćanje kući uvijek istim putem) — može doživjeti tantrum i očajavati ako se taj obrazac u nekom trenutku prekrši.
  • Igra se s igračkama i predmetima na neuobičajen način — voli ih poredati po određenom redu, uživa u tome da otvara i zatvara prozor bezbroj puta, voli pritiskati tipke u nedogled, itd.
  • Ima repetitivne radnje — vrti ruke, ramena ili prste i opčinjeno gleda u istom smjeru.
  • Može biti autodestruktivnog ponašanja i samoozljeđivati se — udara ili grize sebe.
  • Osjetljivo je na preveliki broj podražaja — može postati jako razdražljivo ukoliko je izloženo prevelikoj stimulaciji i velikom broju različitih aktivnosti.
  • Ima nespecifične strahove — npr. može se bojati balona, ali se ne boji visine.

Osjetljivo je na određene vrste stimulusa, dok na neke druge nije — npr. pokrije uši zbog jakog zvuka koji drugima nije toliko jak, ali neće osjetiti ako padne i poreže se.

Vizualna podrška

Vizualna podrška je skup vizualnih ”alata” koji pomažu pojedincu u svakodnevnom funkcioniranju. Ona uključuje jedan ili više slikovnih prikaza predmeta, ljudi, situacija, znakova i/ili riječi o planiranim aktivnostima prikazanih redom kojim će se događati. Podučava se postepeno uz fizičku podršku i minimalnu verbalizaciju. Koristimo ju za lakše snalaženje u prostoru i vremenu, a krajnji cilj je što veća samostalnost djeteta u svakodnevnim situacijama. 

Istraživanja su pokazala kako osobe s autizmom izraženije koriste vizualni sustav, što je dovoljno jaka osnova za razumijevanje percepcije osobe s autizmom, učenja, pamćenja i razmišljanja, kao i za planiranje načina poučavanja. Vizualna podrška je dokazano učinkovita kod povećanja učestalosti prosocijalnih ponašanja,  u organizaciji ponašanja, suradnji s drugima, razvoju jezičnih vještina i samostalnosti te smanjenju nepoželjnih oblika ponašanja kod osoba različite dobi i u različitim okolinama.

Što možemo napraviti mi kao zajednica?

Možemo se upoznati s autizmom, možemo biti otvoreni za različitost, biti osjetljivi, pokazati toleranciju, razumijevanje za osobe s autizmom i njihove obitelji.

Osnovna škola Fran Krsto Frankopan, Krk
Karla Manzoni Brozić, mag. rehab. educ.