Sjećanje na Vukovar

„Svatko ima pravo na djetinjstvo. Svatko ima pravo, ali ima onih generacija koje ga naprosto daju u zamjenu, u zamjenu za buduća djetinjstva.“ (Siniša Glavašević)

Obljetnice su prigode da se prisjetimo na neke trenutke i događaje koje su se zbile u povijesti nekog vremena. Prije dvadeset i devet godina, 18. studenoga 1991. nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja grada, prestao je otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru. Tijekom borbi i nakon ulaska okupatora u grad poginulo je oko 550 branitelja i 1700 civila, oko 8000 Vukovaraca bilo je odvedeno u logore, dok ih se još vodi na popisu nestalih.

Zbog svega toga Vukovar je postao simbolom patnje i stradanja iako su još mnogi na raznim ratištima stradali kojih se isto tako sjećamo.

U spomen i sjećanje na sve žrtve, zapalili smo svijeće i prisjetili se stradalih.

U magli se izgubio Čovjek,

Odnijele su ga ravnice,

Oduzele mu čovječnost i ljubav.

Teški oblaci, glasni gromovi

Topot konja, šuštanje lišća

A onda muk, tihi vapaj i suze…

Godine ne donose mir,

Ponavljaju se ista pitanja,

A odgovora nema.

U daljini opet konji, lišće,

Samo pogled na tek upaljenu svijeću

Koja će im osvijetliti put u Nebo.

Mira Katunar

Odgovori