Tri mala mačića došla su na svijet. Bila su preslatka. Mama mačka se čudila što je okotila tri neobična mačića. Prvi je bio potpuno bijel s malo žute boje na ušima. Druga je bila crna s malo žute boje. Treći je bio narančast. Svaki dan su jeli miševe.

Jednog dana, mama mačka nije se vratila iz lova. Mačići su primijetili da njihove mame nema već dosta dugo. Počeli su je tražiti oko kuće. Zvali su je, no nisu je našli. Jedan je predložio da krenu u potragu za mamom. Spakirali su se i krenuli. Pitali su sve mačke u selu, no nijedna nije znala. Saznali su da postoji jedna mačka koja živi duboko u šumi. Pitali su i nju. Predložila im je da odu na najviše brdo na svijetu, možda će tamo naći njihovu majku.  Poslušali su je i uputili se šumom koja je vodila do brda. Stara ih je mačka zaustavila i rekla: „Budite pažljivi!  Tamo živi najopasnija mačka na svijetu. Ima dva čuvara na ulazu i unutra.“

Mačićima je sve bilo čudno. Jedan je pitao: “Zašto je taj mačak oteo našu mamu?“ Stara je mačka duboko udahnula i rekla: „ Prije mnogo godina vaša je mama bila policajka, a taj je mačak bio najgori kriminalac. Jednog ga je dana bacila u zatvor.“

 „Kako ti to znaš?“ znatiželjno je pitao mačić Geri. „I ja sam bila policajka.“

 „Aaa!“ zaderali su se. „Mogu li sad nastaviti govoriti?“ „Da!“ „Uglavnom…,rekao je da će se osvetiti vašoj mami.“ „Je li vam sada jasno?“ „Da!“ „Možemo li sad krenuti?“ „Ne!“ „Morate se pripremiti!“ „Razradite plan!“ „Ali, mi smo djeca.“ „ Ne možemo, teško je!“ „A tko kaže? Ja ću vam pomoći! „

 „Moramo smisliti dobar plan.“ „Usput, kako se zovete?“ „Ja sam Geri.“ „A ja Bredi.“ „I ja sam Šapica.“ „Dobro! Vidite, moramo prijeći čuvare koji stražare vani. Geri i Bredi , vi ste zaduženi da ometate čuvare! A ti Šapice, moraš ući unutra i osloboditi vašu mamu! Pazi, da te nitko ne primijeti!“ „Dobro!“ „Je li vam sada jasno?“ „Da!“ „Možemo li sad ići?“ „Tiho i oprezno!“ Mačići su krenuli u šumicu koja je vodila do brda. Tamo se nalazila stara napuštena vila, sva obrasla granjem. Na ulazu su se nalazila dva čuvara koja su strogo čuvala da nitko ne uđe.

Kad su stigli tamo, Geri i Bredi počeli su ih ometati svojim mijaukanjem. Za to se vrijeme Šapica ušuljala unutra. Vješto je izbjegla  čuvare. Počela je tražiti mamu, no nije ju pronašla. Vidjela je kako dolazi novi čuvar. Od panike se sakrila u ventilaciju. Provlačila se uskom  ventilacijom. Ugledala je svoju majku kako leži na podu, onako jadna, svezana. Odjednom se začulo smijanje. Zločesti smijeh zlobnog mačka odzvanjao je hodnicima. „Hahahahaaa!“ Šapica je opet pogledala dolje. Vidjela je crnog mačka s naočalama. Odjednom se počela mrdati. Bum! Šapica je pala baš na njega. “Aaaa! Što se tu zbiva? Tko je pao na mene?“ Bum! Bum! Šapica počne svom silinom udarati mačka. “Čuvari, odvedite je van! Ne znam kako je ušla, ali mislim da je njezino dijete! Moramo se požuriti i mamu mačku što prije poslati u svemir! „

Ubrzo su Šapicu izbacili van. „Šapice, što se dogodilo unutra?“ upitao je preplašeni Geri. „Šapice! Zemlja zove Šapicu! Javi se Šapice!“ tresli su je mačići. „Što se unutra dogodilo?“ „Došao je jedan čuvar. Od panike sam se sakrila u ventilaciju. Hodala sam ventilacijom i u jednoj sobi sam vidjela mamu.“ „Jesi li je oslobodila?“ „Ne!“ „Zašto?“ „Pala sam na mačka.“ „Nekoliko sam ga puta udarila! Onda su me izbacili van.“ „ Razumijete?“ „ Naravno da razumijemo!“ „ Rekao je da će lansirati našu mamu u svemir!“ „ Što ćemo učiniti? Idemo pitati staru mačku!“ „ Dobro!“ Krenuli su se spuštati nizbrdo. Čim su se spustili potrčali su staroj mački. „ Što se dogodilo? Gdje vam je mama? Još je zarobljena?“ „Da!“ „Imali ste samo jedan zadatak!“ razočarano je rekla stara mačka. „ Šapice, što si napravila?“ „ Ušla sam unutra. Došao je čuvar, zato sam se ja od straha sakrila u ventilaciju. Hodala sam i u jednoj sam sobi vidjela mamu i mačka. Pala sam na mačka. Ubrzo su došli čuvari i izbacili me van. Što ćemo učiniti?“ „ Bilo bi dobro da se sve mačke iz sela okupe!“ „ Može, ali kako?“ „ Razglasit ćemo po selu. Nije to tako veliko selo. Možemo mi to!“ Mačići su pohitali u selo. Obilazili su svaku kuću. Svakoj su mački došli na vrata. Svi su odlučili pomoći. Okupili su se u središtu sela. Glasno su brbljali sve dok mačići nisu u isti glas viknuli: „ Tišina!“ Tišina je zavladala cijelim selom. „ Molimo vas za pomoć! Našu je mamu ukrao zli mačak. Rekao je da će ju lansirati u svemir. Moramo osmisliti dobar plan. Pokušali smo sami osloboditi mamu, no nismo uspjeli. Zato trebamo vaše ideje, vašu pomoć!“ „ Znate da ćemo dati sve od sebe. Mi volimo vašu mamu. Ona je uvijek pomagala svima koji su se našli u nevolji. Sada je vrijeme da se odužimo i da joj na taj način zahvalimo!“ „ Možda ovaj plan upali! Slušajte! Dva mačka obavezno moraju vani čuvati stražu! Dvoje vas ulazi unutra! „ pokazuju mačići jedni na druge. „ Moramo biti jako pažljivi! Potrebno nam je i nešto za samoobranu. Poslužit ćemo se obližnjim granama koje smo pronašli!“ „ Ako imate grane, možete krenuti! Mi vas čekamo gore!“ Kada su se svi okupili na dogovorenom mjestu, još jednom su ponovili plan. Dva su mačka čuvala ulaz, drugi su pošli za mačićima. Čudili su se koliko je ta vila velika. Odjednom se čulo: „ Šššš! Šutite, netko će nas vidjeti!“ „Dobro!“ „ Šapice, reci nam gdje trebamo ići!“ „ Moramo potražiti sobu u kojoj je naša mama. Nisam posve sigurna. Nisam uspjela vidjeti koliko soba ima i gdje se nalazi najveća soba! Rekla sam vam da sam zapela u ventilaciji.“ „Možemo ići ventilacijom.“ rekla je Šapica.

„Neeeee!“ pobunile su se mačke. „Mi smo preveliki!“ „Dobro! “rekli su mačići. „Morat ćemo biti pažljiviji. Tko zna što je u ovim sobama! Moramo dobro gledati oko sebe!“

„Koliko uopće ima soba?“ zapitala se Šapica.

„Mislim da ih ima pet.“ rekao je Geri „Ne, zapravo ih ima osam!“ Mačići su krenuli prema prvoj sobi uz veliku ukradenu vazu. „Ovdje je jako hladno.“ rekla je Šapica tresući se. “Pogledajmo drugu sobu.“ rekao je Geri.

„Ova soba je jako velika.“ začudio se Bredi.

„No, unutra nema ničega.“ „Provjerimo  treću sobu.“ nestrpljivo je rekla Šapica. Nije mogla dočekati da konačno nađu mamu. Ušli su u sobu u kojoj je bilo mnoštvo ukradenih stvari. “Ovo nema smisla.“ uzdahnuo je Geri „Ni u jednoj sobi nema mame.“ „Što ćemo sada?“ uzrujala se Šapica. „Ne brinite djeco.“ rekla je stara mačka. “Možda postoji tajni prolaz.“ upitala je Šapica. “Možda!?!“ povikao je Bredi. “Ajmme!!“ derao se Geri iz treće sobe. „Što se dogodilo?“ pitale su mačke iz sela. “Gledao sam među knjigama po polici, a onda sam slučajno pomaknuo enciklopediju i otvorio se neki tajni prolaz.“ uspaničeno će Geri. „Zašto si dirao tu knjigu?“ naljutila se Šapica. “Kao prvo to je bila enciklopedija, a kao drugo htio sam je malo prolistati.“ ljutio se Geri. “A znaš li gdje taj prolaz vodi?“ zapitao se stari mačak iz sela. “Idemo vidjeti!“ rekli su mačići u isti tren. „Ne možete ići dolje. Prestrašno je, ionako ste mali, može vas netko napasti.“- govorila je mačka doktorica medicine. „Naša mama je ukradena od strane nekog mačka, moramo ići dolje pod svaku cijenu!“ uporni su bili mačići. „Dobro.“-rekao je stari mačak, seoski postolar „Ali pazite, budite tihi.“ „Bit ćemo tihi!“ šaptali su mačići. Svi su se počeli spuštati niz stube. Čim su iz kuta vidjeli svjetlost, znali su da su našli tajno skrovište gdje im se možda nalazila mama. Tračak nade  za malene, no bezuspješno. To je samo gorjela lampa u velikom hodniku. Dolje je bilo trideset soba. “Ooo!“ uzdahnuli su mačići. “Kako ćemo sad naći mamu?“ ražalostio se Geri. Mačići su pomislili da nikada više neće vidjeti svoju mamu, no odjednom se iz jedne sobe začulo zlobno smijanje. “Ha-ha-ha!“ Mačići su počeli pratiti zvukove. Taj je zvuk dopirao iz sobe na čijim je vratima pisalo: ZABRANJEN ULAZ. „Zašto je netko stavio ovaj znak ako je ovo tajno skrovište?“ pitao se Bredi. Šapica se polako približila vratima i pogledala kroz bravu. “Društvo, vidjela sam našu mamu i crnog mačka.“ uskliknula je Šapica. „Što još vidiš?“ rekao je Bredi. „Vidim našu mamu privezanu za veliku raketu.“ rekla je zabrinuto „Crni mačak se zaista nije šalio da će našu mamu poslati u svemir. Što ćemo sad učiniti?“ Ubrzo su se i druge mačke spustile dolje i pronašle tu sobu. Mačići su sami htjeli ući unutra. „Ne možete ići sami, vi ste još maleni.“ rekle su mačke iz sela „Moramo što prije spasiti vašu mamu. Budimo svi oprezni!“ Mačići su tiho odškrinuli vrata i ušli u sobu. S leđa su prišli mačku i skočili na  njega. „Aa-aa!“ zavrištao je crni mačak. Mačići su ga udarili po glavi. Odrasle mačke pozvale su policiju iz susjednog grada. Čim je policija stigla uhitili su crnog mačka i njegove čuvare. Kasnije su došli do policajca. „Policajče, hvala Vam što ste spasili našu mamu!“ zahvalili su mačići. „Ne, hvala Vama, da niste vi prijavili crnoga mačka nikad ga ne bi pronašli.“ rekao je policajac „Tražili smo ga već mjesecima.“

    Kada su svi otišli svojim kućama, majka potrči mačićima u zagrljaj. „O, djeco moja tako ste mi nedostajali.“ zaplakala je majka. „I ti nama.“ sretno su prozborili mačići. „Kako su te uopće ulovili?“ radoznalo je upitala Šapica. „Kada sam išla na rijeku uloviti nekoliko ribica, iskočio je crni mačak iz grmlja i bacio na mene neki otrov.“ nastavila  je tužno  mama „Od toga sam se osjećala umornom i slabom. Tako me zarobio i odveo u onu hladnu zapuštenu vilu. Cijelo sam vrijeme osjećala da ćete me uspjeti pronaći. Vjerovala sam u vas jer imam najbolju djecu na svijetu. Vi ste moj ponos i najveća ljubav na svijetu.

No, idemo mi konačno svojoj kući. Trebate se dobro  naspavati! Sutra ćemo se igrati do mile volje!“ rekla je mama, zagrlila mačiće i polako krenula s njima prema kući. Sve je dobro završilo.

Ovu će priču još dugo mačke prepričavati u svom selu.

Aurora Kvaternik