Oproštajno pismo osmaša

Došao je trenutak kada se zatvara jedno važno poglavlje u našem životu. Završili smo osnovnu školu, osam godina učenja, rasta i sazrijevanja. Ovaj trenutak je pun emocija, od sreće zbog postignuća do tuge zbog rastanka.

Sjećam se prvog dana kada smo zakoračili u ovu školu. Bili smo mali, pomalo uplašeni, s ruksacima većim od nas samih. Učiteljica Ivana Stolfa dočekala nas je s osmjehom, a roditelji su nas pratili pogledima punim nade i ponosa. Svaki početak je težak, ali uz podršku naših  roditelja, učitelja i prijatelja brzo smo se prilagodili.

Tokom prvih četiri godina promijenili smo tri razrednika. U prvom, drugom i trećem razredu razrednica nam je bila Ivana Stolfa, početkom četvrtog razreda preuzela nas je učiteljica Patricija Augustini, te kada je ona otišla na porodiljni razrednik nam je bio Pavao Pavan.

U prvi razred krenulo je nas 13, a u četvrtom razredu pridružio nam se Lukas. U petom razredu dočekala nas je učiteljica Lucija Šarinić koja nas je vodila kroz sve četiri godine. Kroz te četiri godine promijenili smo i učitelje iz tehničkog, fizike i hrvatskog. Razrednica Lucija vodila nas je kroz sve te godine s nevjerojatnom strpljivošću i predanošću. Njena vjera u naše sposobnosti i njene riječi ohrabrenja često su bili vjetar u leđa koji mam je bio potreban. U šestom razredu u naš razred je došao Adrian, a u sedmom Mauro, nakon sedmog razreda napustio nas je Marin koji se preselio u drugu školu. U razredu od 15 učenika nikada nije bilo lako, ali naši učitelji su uvijel znali kako popraviti situaciju .

Često smo išli na izlete, ali najviše ćemo pamtiti ekskurziju u Dalmaciju i put u Vukovar. Tijekom ovih godina prošli smo kroz mnogo toga zajedno. Naučili smo čitati, pisati, računati, ali i mnogo više od toga. Naučili smo kako dijeliti i surađivati, kako poštovati različitosti i kako rješavati nesuglasice. Svaki uspjeh i neuspjeh bio je lekcija koja nas je oblikovala i pripremila za budućnost. 

Danas, dok zatvaramo vrata osnovne škole, otvaramo nova vrata-vrata srednje škole, novih izazova i novih prilika. Pred nama je novi svijet, put nepoznatih stvari i uzbudljivih mogućnosti. Svatko od nas će krenuti svojim putem, ali uvijek ćemo sa sobom nositi sjećanja na ove godine. Zahvaljujemo se svojim prijateljima na svim lijepim trenucima koje smo proveli zajedno. Zahvaljujemo se učitelja na svemu što su za nas učinili i što su nas naučili. Na kraju, jedno veliko hvala našim roditeljima. Hvala za osmjehe, suze, podršku i ljubav. Zbog svih vas, danas smo ovdje, spremni za korak u budućnost.

Ana Čubranić

Odgovori