Dana 22. rujna 2017. godine odr\u017eana je terenska nastava iz povijesti za u\u010denike VIII. razreda kr\u010dkih osnovnih \u0161kola. Ovaj tematski izlet \u010dija su odredi\u0161ta bila mjesta sje\u0107anja otoka Raba, Spomen-groblje Kampor i oto\u010di\u0107 sv. Grgur, organizirala je i sponzorirala Udruga antifa\u0161isti\u010dkih boraca i antifa\u0161ista otoka Krka. Na glavnom kr\u010dkom mulu u\u010denike i njihove profesore do\u010dekao je, zajedno sa \u010dlanovima Udruge, predsjednik UABiA-e otoka Krka gospodin Darko Fanuko te smo se zajedno brodom zaputili prema otoku Rabu. Na terenskoj nastavi sudjelovalo je ukupno 29 u\u010denika i 4 u\u010ditelja povijesti triju osnovnih \u0161kola otoka Krka: O\u0160 “Fran Krsto Frankopan” Krk, O\u0160 Malinska-Duba\u0161nica i O\u0160 Omi\u0161alj.<\/p>\n
Posljednji dan ljeta nas je po\u010dastio iznimno lijepim vremenom pa je panoramska plovidba kvarnerskim akvatorijem bila i za u\u010denike i za profesore doista impresivan do\u017eivljaj. Nakon dvosatne plovidbe ugledali smo \u010detiri prepoznatljiva rapska zvonika okru\u017eena srednjovjekovnim zidinama. Po iskrcaju nas je do\u010dekao prof. Ivo Bari\u0107, \u010dlan i po\u010dasni predsjednik Udruge antifa\u0161ista otoka Raba. U njegovoj smo se pratnji autobusom zaputili prema Spomen-groblju Kampor. Tijekom kratke vo\u017enje doznali smo najva\u017enije informacije o liburnskoj, rimskoj i srednjovjekovnoj pro\u0161losti otoka. Kao pasionirani istra\u017eitelj povijesti 20. stolje\u0107a, prof. Bari\u0107 nam je ispri\u010dao kako su u ljeto 1942. godine, ubrzo nakon aneksije Raba fa\u0161isti\u010dkoj Italiji, Talijani na kamporskom polju podigli koncentracijski logor. Taj je logor bio namijenjen dovo\u0111enju interniraca s podru\u010dja Gorskoga kotara i Slovenije ne bi li se ostvarila fa\u0161isti\u010dka ideja etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja sjevernog dijela Kvarnerske i Ljubljanske provincije. Na sjevernoj strani polja podignut je Mu\u0161ki logor, a na zapadnoj \u017denski logor. Do njega je sagra\u0111en \u017didovski logor, a na kraju logor IV. ili Kaznene radionice. Sve do oslobo\u0111enja logora u rujnu 1943. kroz njega je pro\u0161lo oko 15 tisu\u0107a interniraca, Slovenaca, Hrvata i \u017didova. S obzirom da su izvje\u0161taji o transportu brojnih logora\u0161a neto\u010dni ili nepotpuni, precizan broj umrlih i dalje je te\u0161ko odrediti. Umirali su od hladno\u0107e, dehidracije i zaraznih bolesti uslijed krajnje nehumanih i te\u0161kih uvjeta stanovanja i prehrane.<\/p>\n
Uz stru\u010dno vodstvo profesora Bari\u0107a, obi\u0161li smo Spomen-groblje koje je zahvaljuju\u0107i projektu slovenskog arhitekta Edvarda Ravnikara, 1953. godine pretvoreno u kultno mjesto sje\u0107anja. Podno centralnog obeliska delegacija u\u010denika je polo\u017eila vijenac i zapalila svije\u0107u, a potom smo razgledali Mauzolej s velikim mozaikom slikara Marija Pregelja. Mauzolej se nalazi podno velikog kamenog luka koji simbolizira logorski \u0161ator u kojem su se odvijale tragedije tisu\u0107a zato\u010denika logora, dok mozaik, uz prizore zlokobne pro\u0161losti, prikazuje i nadu u svjetlu budu\u0107nost. S takvom smo se nadom oprostili od Spomen-groblja Kampor i zahvalili profesoru Bari\u0107u na iznimno zanimljivom i stru\u010dnom vodstvu.<\/p>\n
Po povratku u grad Rab, razgledali smo njegove najzna\u010dajnije romani\u010dke i renesansne spomenike, a najhrabriji su se popeli i na sam vrh zvonika rapske katedrale sv. Marije.<\/p>\n
Na\u0161a posljednja stanica bio je oto\u010di\u0107 sv. Grgur, drugi najzeleniji jadranski otok na kojem su nas do\u010dekale zapu\u0161tene ru\u0161evine nekada\u0161njeg \u017eenskog zatvora koji je ovdje s obli\u017enjeg Golog otoka premje\u0161ten 1952. godine. Izoliranost, tajnost i mala mogu\u0107nost bijega s otoka bili su idealni preduvjeti za otvaranje ovakvog zatvorskog kompleksa. U\u010denici su ovdje imali priliku doznati pone\u0161to o vremenu rezolucije Informbiroa i \u017eestokih nadmudrivanja SSSR-a i Titove Jugoslavije. Posljedica ovih povijesnih prilika brojne su nesretne ljudske sudbine.<\/p>\n
S ove su terenske nastave u\u010denici oti\u0161li oboga\u0107eni razumijevanjem va\u017enosti mira i nephodnosti tolerancije te senzibiliteta prema \u017ertvama. Bez obzira na povijesne okolnosti u kojima su njihove pri\u010de nastale, slo\u017eili smo se da one nisu samo broj na papiru i statisti\u010dki podatak, ve\u0107 ljudska bi\u0107a koja zaslu\u017euju dostojanstvo i prikladno sje\u0107anje.<\/p>\n
(Maja Brajkovi\u0107, prof., O\u0160 Omi\u0161alj)<\/p>\n\n\t\t