U ponedjeljak 6. lipnja učenici i mentori, sudionici županijskih i državnih natjecanja, bili su na studijskom putovanju u Zagrebu.
.
Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuoz tko hoće renjat na svijetu. Kralj je čovjek od ljudi, kad se umije vladat. Nije ga imat dinâr, er vidim mnoge s dinarmi potištene; nije ga bit doktur, er vidim mnoge te brigate fantastike; nije ga bit junak s mačem u ruci, er su ti većekrat ali ubijeni ali ih su pune tamnice; nije ga bit poeta ni komedije umjet činit, er tizijem svak ore; nije ga bit mužik, er tizijeh druzi čine pjet kad veću volju plakat imaju.
Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uživa.
(Marin Držić, „Dundo Maroje“, 1551. godina; 2. čin, iz monologa Pometa)
Koliko se, dakle, život promijenio tijekom 471 godine koliko nas dijeli od citata kojim počinje ovaj osvrt na boravak naših učenika i učitelja u Zagrebu kada su tijekom nagradnog studijskog putovanja posjećivali različite institucije? Pitanje je to koje zasigurno ima mogućnost različitih odgovora, a da pritom svi budu točni.
Pometova mi je teorija o potrebi prilagođavanja na pameti zato što sam osjetila potrebu za osvježivanjem pristupa kojim smo se godinama vodili pri nagrađivanju učenika – sudionika županijskih i državnih natjecanja.
Riječ je o učenicima koji traže i daju više; o učenicima koji su počesto u okruženju kojem obrazovanje nije važna svrha, no bez obzira na to ustraju u svojoj ambiciji; o učenicima koji su nadahnuće učitelju.
Takvim se učenicima običavala uručiti knjiga kao znak priznanja. S druge strane, koliko se danas poseže za knjigom kao izvorom informacije? Je li digitalnost prevladala? Hoće li posjet središtima znanja biti motiv više?
Sve to, zajedno s Pometovom teorijom o prilagodbi koja mi je uvijek sviježa u glavi, poticalo me je da pokušam obrazložiti zašto je vrijeme za osvježavanje pristupa nagrađivanja. Najprije sam svoju zamisao prenijela učitelju Borisu Brniću. Njegov je prijem bio pozitivan pa smo odlučili obznaniti prijedlog Učiteljskom vijeću koje ga je u većini podržalo. Učenici su također sa zadovoljstvom primili informaciju o potencijalnom nagradnom putovanju.
Akcija!
Slijedila je opsežna e-prepiska s Filozofskim fakultetom, Muzejem suvremene umjetnosti, Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom te Prirodoslovno-matematičkim fakultetom. Vjeroučiteljica Vesna Avsec obratila se Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Svi su od reda potvrdno odgovorili na pitanje smijemo li se nadati mogućnosti posjete njihovim ustanovama. I ne samo to, s njihove se strane osjetila inicijativa i želja da nam boravak bude i ugodan i koristan: osim upoznavanja s mogućnostima i načinima učenja na spomenutim ustanovama, bilo je tu i slatkiša i potvrda i pomfrita i hamburgera. I upita jesu li se svi sretno ukrcali u autobus nakon posjete. I prijedloga da ponovno dođemo na cijeli dan, da se možemo temeljitije upoznati s mogućnostima. I toliko puta ponovljeno javite se ako bilo što trebate.
Zbog toga je bilo zadovoljstvo pripremati ovo putovanje: svako sam otvaranje inboxa očekivala s radošću i ugrađivala nove pojedinosti u konačan itinerer.
Najmanje što smo mogli uzvratiti takvoj susretljivosti bili su mirisi s otoka koje smo donijeli u buketićima mediteranskog bilja iz školskog vrta i poneka knjiga vezana uza naš grad i otok.
Na put je krenuo 31 učenik i 9 učitelja. Iz Krka, Vrha, Punta, Baške i Vrbnika. Od četvrtog do osmog razreda. Pravo na putovanje stekli su plasmanom na neko od županijskih i državnih natjecanja.
Ruta je bila složena i zato je potrebno posebno istaknuti doprinos vozača, Željka Bajčića, o čijem je profesionalnom angažmanu u suradnji prije odlaska na put u mnogome ovisila kvaliteta njena ostvarenja.
Prva je skupina sišla na Britanskom trgu, odatle je krenula u posjetu Hrvatskom katoličkom sveučilištu.
Na istom nam se mjestu pridružila prof. dr.sc. Sandra Mardešić, pročelnica Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta te nas je povela do Ulice Ivana Lučića gdje se iskrcala skupina jezičara.
Samo malo dalje izašla je skupina koja se odlučila za boravak u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici gdje su uz klasični obilazak knjižnice imali mogućnost razgleda i odabranih primjeraka iz grafičke zbirke.
Slijedila je vožnja centrom grada: Držićevom do Meštrovićevog paviljona pa na Vlašku i Vončininom na Horvatovac do Prirodoslovno-matematičkog fakulteta gdje se boravilo na odsjecima za matematiku, fiziku i kemiju.
Po završetku programa u ustanovama, putnici su se istim redoslijedom i na istim mjestima ukrcavali u autobus noseći sa sobom svoje priče i odgovore na obavezno pitanje A kako vam je bilo?
Maksimir smo odabrali kao mjesto za okrijepu i predah. Zeleno srce grada primilo nas je u hladovinu tijekom vrućeg popodneva.
I povratak.
Svatko sa svojim iskustvom.
Ja sa željom da ovaj oblik nagrade održavamo do trenutka kada vrijeme zatraži novu promjenu.
Milica Žužić
FOTOGALERIJA: