Današnji sat geografije u 7. razredu bio je drugačiji nego inače. Učiteljsku palicu preuzeli su Dino i Nikola i odveli nas u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Nakon uvodnih podataka i zanimljivosti o suživotu tri naroda i vjere, 3 službena jezika, 2 službena pisma i teritorijalnoj podjeli upoznali su nas sa prirodnim i kulturnim ljepotama Bosne i Hercegovine, većim gradovima i stanjem u gospodarstvu. Geografski dio odrađen i vrijeme je za onaj zabavniji .

Kako najbolje upoznati neku državu? Glazbom i hranom, svakako.

Znaju to i Dino i Nikola pa smo slušali tradicionalnu glazbu, sevdah ili sevdalinku. Naziv ove glazbe dolazi od turske riječi i u prijevodu znači „crna žuč”, njena tugaljivost, ljubavni jad i čežnja stapala se sa kišom koja je lupkala po prozoru. Iz tog stanja izašli smo slušajući viceve o Muji i Hasi, najpoznatijim likovima Bosne i Hercegovine među učenicima, ako ne i šire. Ipak, najveći osmijeh izmamili su naši predavači kada su na stol servirali burek i ćevape. Sat smo završili bojanjem zastave pjevušeći hitove Dubioze Kolektiv!

Na 45 minuta mi smo zaista otputovali u Bosnu, slušajući i kušajući ono što ju čini poznatom u Europi pa i svijetu.

Dečki su odradili odličan posao, a velike zahvale idu roditeljima koji su pružili kulinarsku podršku!!!!

Za tjedan dana putujemo u Italiju! Jedva čekamo!

              Vic za kraj:

Polagali Mujo i Haso geografiju.
Ulazi Mujo prvi, a na zidu karta BiH. Profesor ga pita:
– “Sta je ovo Mujo?”.
Mujo gleda i šuti.
Profesor se dere na njega i kaže:
– “Kako te nije sram?
– ”Ne znaš što je ovo. ovo ti je sve u životu ovo ti je majka! Izlazi napolje!”.
Pita ga Haso kad je izašao.
– Što je bilo Mujo?
– Šuti ne pitaj nisam prepoznao ni rođenu mater.
Profesor prozove Hasu i pita ga.
– “Što je ovo na zidu?”.
Haso gleda i kaže:
– E, gledaj ko da je sad vidim, rahmetli Zejna, Mujina mater.

Nikolina Ćuk, učiteljica geografije