S druge strane medijske iluzije i „Open Mind“
S obzirom na to da smo se s prošlogodišnjeg nagradnog putovanja, posjetivši „Tjedan znanosti“, vratili zadovoljni i još smo se u autobusu na povratku dogovorili da ćemo ponovno organizirati nagradno putovanje u vrijeme njegovog održavanja, ovogodišnje je putovanje bilo lako organizirati.

Najveći izazov bila je prilagodba novom vremenu u kojem s druge strane nema sugovornika kojeg se može pitati za tumačenje pojedinosti: sve se prati na internetu; datum i mjesto održavanja (uključujući i njihove promjene), radno vrijeme, sadržaj… Za nas, staru školu, to je svojevrsni izvor neizvjesnosti i način kojem se pokušavamo ne prilagoditi, no opet, želiš li u
tome sudjelovati, nema druge nego krenuti s vjerom u točnost mrežnih objava. Uz posjetu
sadržajima „Tjedna znanosti“, ove smo godine dogovorili posjetu Hrvatskoj radio-televiziji, i nas
38 učenika i mentora – sudionika županijskih i državnih natjecanja u organizaciji Agencije za
odgoj i obrazovanje, krenulo je put Zagreba.

Planirane sadržaje obilazili smo podijeljeni u dvije skupine: dok su jedni bili na HRT-u, drugi su boravili u novoj zgradi Rektorata Sveučilišta u Zagrebu (SEECEL) gdje su se zagrebački fakulteti, na način prilagođen mlađima, doista potrudili pokazati čime se bave. Organizatori tjedna znanosti, Udruga MUZZA i Sveučilište u Zagrebu, na treći tjedan znanosti, „Open Mind“, privukli su velik broj posjetitelja. Evo s čime smo se susreli: budućnost prometa, budućnost robota i umjetne inteligencije, znanost u građevinarstvu, kibernetička sigurnost i forenzika, svemir, znanost o čovjeku, znanost o zemlji, šumarstvo i ekologija, agroekosustav i očuvanje
bioraznolikosti, hrana budućnosti, senzacionalna znanost, znanost i glazba, održivi razvoj. Izložbu i radionice pratili su paneli: Profesije budućnosti, Umjetna inteligencija u glazbi, Genetika: hoće li znanost pobijediti smrt, Nasilje među djecom i mladima ili što ne činimo dobro, Hrana budućnosti. Svaki fakultet bio je zastupljen studentima i profesorima koji su pokazali profesionalnost i susretljivost na najvišoj razini komunicirajući s posjetiteljima opušteno i s puno strpljenja.

„Trebali smo još vremena ovdje…“, to je otprilike bila misao koju su mi učenici upućivali
kad sam ih pitala za dojmove. No, naša je ideja bila ovom sadržaju pridodati još jedan, da
zadovoljimo što širi krug interesa naših putnika, tako da smo Tjednu znanosti pridodali posjetu
Hrvatskoj radio-televiziji.

U prizemlju goleme zgrade s 32 kilometra hodnika i više od dvije tisuće zaposlenika, dočekala nas je gospođa Nada spremno pristavši primiti nas u subotu, iako izvan svog redovnog radnog vremena. Da cijenimo ustupak koji je za nas učinila, pokazali smo poklonivši joj mirise Mediterana u buketu iz našeg školskog vrta. Prije nego što smo se uputili labirintima Prisavlja,
dobili smo uvodnu informaciju, da bismo preostali sadržaj mogli bolje razumjeti. Posjetili smo
arhivu s odloženim materijalom dostatnim za 55 godina besprekidnog emitiranja, studije radija i
dramskoga programa. U odjelu televizije prepoznali smo novinare sportske redakcije i glasno
ustanovili kako nismo očekivali da su toliko visoki jer, na televiziji izgledaju puno niži!!! Primili su
to zapažanje puknuvši od smijeha. Ulazeći u televizijske studije, susreli smo se s medijskom
iluzijom: prepoznali smo scenografiju, kulise, ali ne i cjelokupan prostor. Sve nam je izgledalo
obično i malo, sivo i neugledno, (pre)jednostavno… Naravno, sva sila svjetala bila je ugašena, a tek s pomoću njih studio zabljesne i postane glamurozan. U studiju koji prati aktualnu predizbornu kampanju, razumjeli smo što to znači virtualna scenografija: kamerman nas je snimao okupljene za stolom, a scenografija iza nas se mijenjala kako je on to htio pa je na čas izgledalo kao da smo u Hrvatskom saboru. Sigurna sam da je svatko od nas osvijestio, barem malo, koliko je televizija moćan medij i s kolikim alatima modificira zbilju na bezbroj načina. To je najvažnije iskustvo koje smo stekli tijekom posjete HRT-u.

Ručak, nešto slobodnog vremena u središtu Zagreba pa povratak. S obzirom na to da su se baterije u mobitelima nekih od naših putnika (koji su se teško odvajali od svojih uređaja)
istrošile od uporabe, a sa sobom nisu ponijeli punjač, vjerujem da je vožnja u povratku bila
sadržajnija: što zbog toga što su gledali kroz prozor i obraćali pozornost na kraj kojim putuju, što zbog razgovora i druženja sa suputnicima.

Vratili smo se umorni, zadovoljni i bez dogovora o odredištu putovanja za sljedeću godinu. Učenici su ovogodišnjem iskustvu dodjeljivali mahom četvorku. Učitelji još dvoje: ponoviti
posjetu „Tjednu znanosti“ po treći put ili osmisliti nešto novo. Vidjet ćemo…

Milica Žužić

Video: https://www.youtube.com/watch?v=ntbOVPDRmhw