[mls_h1]Osnovno školstvo u IX.stoljeću[/mls_h1]

Čitajući podatke u različitim izvorima o otoku Krku lako je moguće zaključiti koliki je bio broj pismenih ljudi početkom 19. stoljeća u manjim mjestima.
Uz župnika i kapelana jedino je komunski pisar «škrivan» bio pismen. Mnogi su se ugledni ljudi toga vremena potpisivali znakom križa.

ŽUPNA PUČKA ŠKOLA U KRKU (1822-1869)

Prvo opsežnije opismenjavanje otpočinje otvaranjem župnih pučkih škola.
U gradu Krku stanje u pogledu pismenosti bilo je bolje. S obzirom da je grad bio administrativno središte cijelog otoka i sjedište Krčke Biskupije, opismenjavanju su pridonijeli i franjevci i sestre benediktinke.
Otvaranjem Župne pučke škole 1822. godine otpočinje razdoblje sustavnijeg poučavanja i opismenjavanja djece. Škola je proradila u skromnim uvjetima dviju soba u kući Antuna Celebrinija u ulici J.J. Strossmayera br. 23. Bila je namijenjena muškoj djeci sa cijelog otoka. Biskupski ordinarijat u Krku pozvao je okružnicom od 29. siječnja 1822. godine župnike da marljivo šalju djecu u novootvorenu školu (Capo Scuola). Kako bi se motiviralo ljude da šalju djecu u školu u okružnici je pisalo da djeca koja ne budu pohađala tu školu neće moći biti primljena u gimnaziju ni u svećenička zvanja. Ne uviđajući potrebu školovanja djece te prve godine rada škole od 683 dječaka s cijelog otoka u dobi od 6 do 12 godina, nastavu su pohađala samo 63 dječaka. Broj upisane djece iz grada Krka bio je nešto veći. Od 112 dječaka upisano ih je 45. Razloge tako malog broja upisanih treba tražiti u siromaštvu ljudi, ali još uvijek i u prevladavajućem mišljenju da su im dječje ruke potrebnije kod kuće kao pomoć u obavljanju poljodjelskih i stočarskih poslova. Mnogi roditelji smatrali su da će im se djeca «pogospodičiti» i neće htjeti više raditi na zemlji. U početku uz talijanski i njemački jezik učili su kršćanski nauk, aritmetiku, a kasnije su postupno uvođeni i drugi predmeti.
Uz glavnu trorazrednu školu 25. ožujka 1822. godine, otvorena je u gradu i produžena škola – opetovnica ili blagdanska škola, za žensku i mušku djecu od 12. do 15. godine sa cijelog otoka. Nastava je održavana svake nedjelje i blagdana do dva sata. Učilo se čitanje, pisanje, računanje i vjeronauk. Školovanje je bilo obvezatno. Za svaki izostanak građani su plaćali 4, a seljani 2 forinte. Od 1825. godine, školu su počele polaziti i malobrojne djevojčice. Godine 1845. župnik jednog komuna u Istri zapisao je da nema smisla uvrštavati žensku djecu u školske obveznike jer da sama preporuka za upis djevojčica zvuči sablasno i kod roditelja i kod djevojčica. Tada se, naime, školovanje ženske djece smatralo gubitkom vremena.
Država nije sudjelovala u materijalnom uzdržavanju škola, nego je posebnim zakonom na to obvezivala komunsku gradsku i župnu upravu, iako je još car Josip II. posebnim zakonom iz 1781. godine bio propisao da sve crkve uplaćuju u školski fond određeni novčani iznos. Pokrajinska vlada za austrijsku pokrajinu Istru sa sjedištem u Poreču kojoj je administrativno pripadao i otok Krk, utjerivala je taj porez od crkava i nakon ukinuća župnih škola 1869. godine. Spor je trajao do 1877. godine. Zalaganjem biskupa Jurja Dobrile obaveza crkvama bila je ukinuta i dug otpisan.

ŠKOLSKA GODINA
Nastava je u dnevnoj školi trajala po tri sata prije i dva sata poslije podne. Srijeda i subota poslije podne bili su slobodni dani. Poslije jutarnje nastave svi su učenici išli na misu. Školska je godina započinjala svetom misom početkom mjeseca studenoga, a završavala sredinom rujna iduće godine. Prve nedjelje studenoga, župnik je morao održati propovijed o važnosti i potrebi školovanja djece i mladeži i prijepis poslati na Ordinarijat. Učitelj je imao obvezu pročitati školski zakon.
Pored nastave tijekom školske godine, djeca su sudjelovala kod procesija i na Markovo (25. travnja) u prosne dane pred Uzašašće i na Tjelovo. Posebno svečano slavio se rođendan sv. Vjekoslava (21.lipnja). Svečano se također slavio rođendan cara i kralja kao i drugi važniji događaji vezani uz carsko-kraljevsku kuću Habsburgovaca.
Školska godina imala je dva polugodišta. Po njihovom završetku, javno su održavani ispiti. Posebna je briga posvećivana završnim godišnjim ispitima. Učitelj i vjeroučitelj ispitivali su đaka pojedinačno u prisutnosti župnika, mjesnog inspektora podestata ili župana (ili njegovog predstavnika) te dekana kao okružnog školskog inspektora. Po završetku ispita, ocjene su javno čitane. Najuspješniji učenici, uz pohvalu, nagrađivani su knjigom sadržaja ranijih godina na talijanskom, a kasnije i na hrvatskom jeziku. Knjige su trebali nabaviti gradska uprava i školski fond, ali zbog njihove nebrige gotovo redovito ih je nabavljao župnik. Gradska uprava često se oglušivala na svoju obvezu i zbog besparice svoje blagajne.
Razred kojeg je vodio jedan župnik-učitelj, brojao je i do 45 učenika podijeljenih u podgrupe, vjerojatno prema sposobnostima.
Tijekom trajanja župne pučke škole u Krku, veliki je bio raskorak između školskih obveznika i stvarnih polaznika dnevne i nedjeljne škole. Ipak je to bila velika blagodat za one mlade kojima je ta škola bila odskočna daska za daljnje školovanje.

NASTAVNI JEZICI
Otvaranjem škole 1822. godine, nastava je otpočela na talijanskom jeziku. Učitelj je morao na talijanskom jeziku tumačiti sadržaje početnica pisanih njemačkim jezikom. Jedino se nastava vjeronauka održavala na hrvatskom jeziku. Učenici koji su namjeravali nastaviti školovanje učili su i njemački jezik. Hrvatski jezik uveden je kao nastavni u Krčku pučku školu 1842. godine, dakle godinu dana prije nego što je Ivan Kukuljević Sakcinski održao prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru.
Prevratna godina 1848. u kojoj su izbile revolucije u više europskih država pa tako i u Habsburškoj monarhiji u čijem su sastavu bile Hrvatske zemlje, osjetila se i u školstvu. Razaslano je okružno pismo sastavljeno na temelju novih privremenih propisa austrijskog ministarstva prosvjete. Na prvom je mjestu bilo istaknuto da se počevši od školske godine 1848/49. u pučkim školama nastava mora održati na materinskom jeziku. Iste je godine bio upućen stanovnicima Jadranskog primorja tiskani oglas Slavjanskoga zbora u Trstu o tiskanju novina i knjiga za «Austrijske Slavjane»». Škole su dobile najnoviji tiskani popis školskih knjiga. Prvi se put navodi 18 naslova knjiga na hrvatskom jeziku tiskanih u Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Beču i Rimu. Autori triju udžbenika na hrvatskom («ilirskom») jeziku za istarske škole kojima je pripadala i krčka, bila su trojica Vrbenčana – pop Franjo, pop Mate i pop Petar Volarić. Podatke o tome koliko je naslova tih knjiga bilo nabavljeno za Krčku školu, nemamo.

ŠKOLSKI PRAZNICI
Veliki jesenji trajali su dva mjeseca. Pored toga bili su i tjedni praznici u srijedu i subotu poslije podne te prvih 15 dana u srpnju radi žetve. Godine 1861. umjesto žetvenih praznika uvedeni su osmodnevni praznici za Božić i Uskrs.

UČITELJI, UPRAVA I NADZOR NAD ŠKOLOM
Učitelji i ravnatelji uglavnom su bili svećenici. Postavljao ih je biskup. Uprava i nadzor nad svim školama pa tako i krčkom imala je crkva. Biskupski konzistorij u Krku imao je vrhovnu vlast nad otočnim školama ustrojivši tri razine školskog nadzorništva. Vrhovnog školskog nadzornika za sve škole u Biskupiji, hrvatske školske nadzornike u Krku, Vrbniku i Omišlju te mjesne školske nadzornike.
Župna je škola u Krku, unatoč mnogim nedaćama, opismenila veći broj djece i bila je odskočna daska za daljnje školovanje pojedinaca i plodno tlo za buđenje i razvijanje narodnog preporoda i rodoljublja.

 

 

[mls_h1]Škola za djevojčice u samostanu sestara benediktinki u gradu Krku[/mls_h1]

O školstvu u Krku nije mnogo pisano. Ono što nam je dostupno o osnovnom školstvu na otoku i u gradu Krku opsežnije je pisano u knjizi “Otok Krk kroz vjekove” Mihovila Bolonića i Ivana Žica-Rokova (str. 202-212).
Možemo pretpostaviti da je na mjestu stare, a sada i nove zgrade škole u gradu Krku, bilo prvo rasadište školstva. Od 11. stoljeća na tom se mjestu nalazio benediktinski samostan svetog Mihovila. Benediktinci su bili prvi učitelji. Širili su latinsku pismenost, a prepoznavši bogatstvo glagoljice kao pisma novopridošlih Hrvata, urezivali su to pismo i na kamen i u srca svojih učenika.
U samom gradu Krku, kao i u drugim mjestima na Otoku, škole su se održavale oko crkvenih ustanova, ne samo za potrebe svećeničkih kandidata, već i notara, prepisivača knjiga i slične. Takve privatne škole održavale su se sve do 1819. godine kada su zabranjene.
Za razdoblje Mletačke vladavine na Krku (1480. – 1797.) povjesničar Ivan Feretić napisao je: “Jednu samu skvrnu i trohu imijaše na sebi pridobra skupšćina, a to je, da u velikom neuminstvu držaše svoje podložnike. Ne držaše bo ona tako uredne i lipo upravne skule…, kako držahu, a i sada je drže ostali vladari…” ( Jednu je samo ljagu i manu imala na sebi predobra skupština / venecijanska upravat/ a ta je, da je u velikom neznanju držala svoje podložnike. Nije ona imala tako lijepe i uredne škole…,kako su držali a i sada drže drugi vladari/. (Ivan Feretić: “Povijest grada i otoka Krka”, Vrbnik 1819., rukopis)
Javno školstvo u gradu Krku započelo je u ovim krajevima s vladavinom Austrije koja je svoj zakon o školstvu imala već 6. prosinca 1774. godine. Do godine 1869. školstvo je bilo pod crkvenom upravom. Godine 1869. prestaje crkvena uprava u školstvu te svi školski poslovi prelaze u cjelosti na novoosnovanu pokrajinsko ili zemaljsko školsko vijeće za Istru sa sjedištem u Poreču.

ŠKOLA ZA DJEVOJČICE U SAMOSTANU SESTARA BENEDIKTINKI (KOLUDRICA) U KRKU

Prema arhivu koji se čuva u samostanu benediktinki u Krku, vidljivo je da su krčke koludrice održavale školu za djevojčice pod nazivom “Ženska pučka škola” od godine 1806. do 1869. godine pod crkvenom upravom. U to vrijeme postojala je u samostanu o. trećoredaca u Krku i škola za dječake.

Od 1869. godine škola u samostanu benediktinki dobiva pravo javnosti za školovanje djevojčica do 1903. godine kada prestaje s radom.

Dopis Benediktinskog samostana u Krku Savjetu za socijalno staranje u Zagrebu od 18. veljače 1952. godine svjedoči sljedeće:
“Samostanska zgrada ima građanski broj 162, te je u njoj počevši od godine 1806. do godine 1903. bila ženska pučka škola koju su držale samostanske redovnice. Iza toga su u istoj zgradi držale dječje zabavište, a nakon otvorenja državne realne gimnazije u gradu Krku držale su redovnice besplatno ženski školski internat i u njoj vršile službu nadstojnica nauka.
Od godine 1806. do godine 1869. bila je samostanska pučka ženska škola pod crkvenom upravom a naredbom predsjedništva Namjesništva u Trstu br. 1152 od 24. lipnja 1869. godine s danom 1. kolovoza 1869. godine prešli su svi poslovi koji su do sada pripadali crkvenoj Oblasti na novoosnovani Pokrajinski školski savjet za Istru sa sjedištem u Poreču. Dekretom Ministarstva bogoštovlja i prosvjete u Beču broj 8181 od 24. studenog 1871. pučka djevojačka škola benediktinskih redovnica u Krku proglašena je privatnom školom s pravom javnosti te je općina Krk bila oslobođena dužnosti podizanja vlastite škole za djevojčice tako dugo dok bude Benediktinska škola udovoljavala potrebama pouke.”
O Pučkoj školi u arhivu koludrica nema dokumenata. Vjerojatno se nalaze negdje drugdje, možda u arhivu Biskupije.
Arhiv samostana Benediktinki čuva školske spise od godine 1870. do godine 1902.
Svako godište sadrži popis učenika po razredima, izvješća o postignuću, raspored sati, te plan i program rada, ime i službu upraviteljice škole, učiteljica i vjeroučitelja. Za većinu je godina arhiv cjelovit, dok za neke nije.
Škola je obuhvaćala četiri redovita razreda te jedan zasebni razred koji je okupljao djevojčice u školu koja se održavala nedjeljom i blagdanima.
Školska godina trajala je deset mjeseci. Započinjala bi polovicom listopada, s prekidima za Božić i Uskrs, a veliki praznici bili su od polovice kolovoza do polovice listopada.
Nastava se održavala svaki dan prije podne i poslije podne, osim srijedom i subotom kada se nastava održavala samo prije podne. Ujutro, nastava je trajala od 9 do 12 sati, a poslije podne od 14 do 16 sati. Predmeti su bili: vjeronauk, jezik, matematika, geometrija, zemljopis, priroda i fizika, pjevanje, crtanje, ženski poslovi. Ocjene su bile: 1- jako dobro, 2- dobro, 3- srednje dobro, 4- nedovoljno. Ocjenjivalo se i moralno ponašanje, marljivost i napredak.
Prva voditeljica (direttrice) škole bila je Majka Tereza Zahija, opatica. Vjeroučitelj je bio svećenik P. Petris, a učiteljice Francesca Ostrogovich i Benedetta Zacco.
U godinu 1870. upisana je u 1. razred 41 djevojčica, u 2. razred 21 djevojčica, u 3. razred 15, u 4. razred 16 učenica.
U blagdansku nedjeljnu školu te je godine upisano 36 učenica. Subotom poslije podne bilo je uobičajeno imati satove ponavljanja (poput dopunske nastave).
Nastavno osoblje činili su: upraviteljica (koja je uglavnom uvijek bila opatica samostana), jedna učiteljica (redovnica) i vjeroučitelj (svećenik). Ovdje se donose imena učiteljica i vjeroučitelja koji su radili u školi.

Školska godina 1870./1871.
upraviteljica: madre Teresa Zahija
vjeroučitelj: P. Petris
učiteljice: Francesca Ostrogovich, Benedetta Zacco

školska godina 1871./1872.
upraviteljica: madre Teresa Zahija
vjeroučitelj: Andrea Purga
učiteljice: Teresa Fonda, Scolastica Purich

školska godina 1872./1873.
upraviteljica: Francesca Ostrogovich
vjeroučitelj: Andrea Purga
učiteljice: Teresa Fonda, Scolastica Purich

školska godina 1873./1874.
upraviteljica: m. Teresa Ostrogovich
vjeroučitelj: Mattija Orsich
učiteljice: Maria Magdalena, Teresa Fonda

Nedjeljna škola
učiteljice: Teresa Fonda, Scolastica Purich, Benedetta Zacco

školska godina 1874./1875.
upraviteljica: m. Teresa Ostrogovich
vjeroučitelji: Antonio Santulin, Andrea Purga
učiteljice: Maria Magdalena, Teresa Fonda

školska godina 1875./1876.
upraviteljica: Benedetta Zacco
vjeroučitelji: Matteo Milovcich, Matteo Orsich
učiteljice: Maria Magdalena, Teresa Fonda

školska godina 1876./1877.
upraviteljica: Benedetta Zacco
vjeroučitelj: Giovanni Sparozich
učiteljice: Maria Magdalena, Teresa Fonda

školska godina 1878./1879.
upraviteljica: Francesca Ostrogovich (ponovno)
vjeroučitelj: Giovanni Sparozich
učiteljice: Maria Magdalena, Teresa Fonda

školska godina 1880./1881.
upraviteljica: Francesca Ostrogovich (ponovno)
vjeroučitelj: Giovanni Sparozich
učiteljica: Pia Linardich

školska godina 1881./1882.
upraviteljica: Teresa Fonda
vjeroučitelj: Giovanni Sparozich
učiteljica: Pia Linardich

školska godina 1884./1885.
upraviteljica: Teresa Zahija, priora (zamjenica opatice)
vjeroučitelj: Giovanni Sparozich
učiteljica: Pia Linardich

školska godina 1886./1887.
upraviteljica: Teresa Zahija, priora (zamjenica opatice)
vjeroučitelj: Nicola Sparozich
učiteljica: Pia Linardich

školska godina 1887./1888.
upraviteljica: Teresa Fonda
vjeroučitelj: Petar Orlich
učiteljica: Pia Linardich

školska godina 1888./1889.
upraviteljica: Teresa Fonda
vjeroučitelj: Nikola Turato
učiteljica: Maria Anna De Privitelio

školska godina 1890./1891.
upraviteljica: Ostrogovich
vjeroučitelj: Nikola Turato
učiteljica: Maria Anna De Privitelio
školska godina 1892./1893.
upraviteljica: Ostrogovich
vjeroučitelj: Nikola Turato
učiteljica: Maria Antonia Manzoni

školska godina 1893./1894.
upraviteljica: Ostrogovich
vjeroučitelj: Giovanni Damiagnevich
učiteljica: Maria Antonia Manzoni

školska godina 1894./1895.
upraviteljica: Ostrogovich
vjeroučitelj: Marco De Petris
učiteljica: Maria Antonia Manzoni

školska godina 1895./1896.
upraviteljica: Benedetta Zacco
vjeroučitelj: Marco De Petris
učiteljica: Gertrude Volarich

školska godina 1896./1897.
upraviteljica: Francesca Ostrogovich
vjeroučitelj: Vincenzo Premuda
učiteljica: Gertrude Volarich

školska godina 1897./1898.
upraviteljica: Francesca Ostrogovich
vjeroučitelj: Ludovico Carvin
učiteljica: Gertrude Volarich

školska godina 1898./1899.
upraviteljica: Francesca Ostrogovich
vjeroučitelj: Quirin Bonifačić (kasniji splitski nadbiskup)
učiteljica: Maria Rosaria Ballon

školska godina 1900./1901.
upraviteljica: Teresa Fonda
vjeroučitelj: Josip Dminić
učiteljica: Maria Rosaria Ballon

školska godina 1901./ 1902.
upraviteljica: Teresa Fonda
vjeroučitelj: Josip Dminić
učiteljica: Maria Rosaria Ballon

Urednost školske dokumentacije svjedoči o ozbiljnosti škole i savjesnosti nastavnog osoblja.

Vjeroučitelji osnovne škole u Krku
tijekom školske godine 2004./2005:

Antun Toljanić, župnik
Vesna Avsec
Mirjana Žužić

 

[mls_h1]Od godine 1869. do 1945.[/mls_h1]
Godina 1869. prekretnica je u školstvu Austrijske pokrajine Istre. Po prvi put uprava i nadzor prelaze u ruke države. To je značilo da uprava i nadzor obavlja Zemaljsko školsko vijeće sa sjedištem u Poreču. Na nižim razinama školske uprave i nadzora postojala su kotarska i općinska vijeća. Vijeće u Poreču bilo je izvršna vlast za osnovne škole te je odlučivalo o otvaranju škola, namještenju i premještaju učitelja. Prije donošenja odluka, Vijeće je prethodno «saslušalo» mišljenje pokrajinske vlade u Poreču.

Za škole na otoku Krku bila je to nepovoljna primjena jer su kotarevi i općine u cijeloj pokrajini bile pod talijansko-talijanaškom upravom koja je forsirala talijanski jezik kao nastavni. Do tada, nastavni jezik u svim otočkim školama bio je hrvatski, osim u gradu Krku gdje je bio talijanski.
Prema navodima dopisnika sa otoka Krka iz 1870. godine: “…Krčka općina, pod koju su spadale i Dubašnica, Punat, Poljica i Sv. Fuska (Skrpčići i Linardići), u kojoj je bilo 5100 “Slovinacah” a 1700 Talijana, traži se da se u školama rečenih mjesta, gdje je bio nastavni jezik hrvatski, uvede kao nastavni jezik talijanski, a da se samo kršćanski nauk podučava na hrvatskom.”
Ova primjena ujedno je značila i dulju borbu za hrvatske škole iz ranijeg razdoblja u koju će se uključiti svi narodni zastupnici u Istarskom saboru među kojima su najpoznatiji krčki biskupi Ivan Vitezić i Franjo Feretić, župnik Petar Žic, dr. Dinko Trinajstić i dr. Franjo Volarić. Upravo će u to vrijeme borba za hrvatski jezik i prosvjećivanje hrvatskog stanovništva biti glavni sadržaji preporodnog pokreta. Za te ciljeve zalagat će se i dr. Dinko Vitezić u Carevinskom vijeću sa sjedištem u Beču. Nastojanja da se nastava u osnovnom školama odvija na hrvatskom jeziku otežalo je talijansko društvo «Pro Patria» koje je brinulo o uzdržavanju talijanskih škola. Kroz novčana sredstva koje je davalo imalo je utjecaja i na nastavu i na taj način pokušalo stvoriti plodno tlo za svoje težnje. I novoosnovano društvo «Lega Nazionale» osniva talijanske osnovne škole i daje djeci besplatne udžbenike i hranu. Odgovor na takovo djelovanje talijanskih društava bilo je osnivanje «Družbe sv. Ćirila i Metoda» za Istru koje 1893. godine osnivaju narodni preporoditelji. U Krku, koji je tada imao oko 1400 stanovnika od kojih oko 10% Hrvata, «Družba» 1911. godine otvara osnovnu školu. Godine 1913. grad Krk imao je talijansku osnovnu školu s 226 učenika i 5 učitelja i jednu «Družbinu» na hrvatskom jeziku.
Takvo stanje bilo je do I. svjetskog rata. Nakon ulaska Italije u rat na strani Antante, vlasti zatvaraju sve privatne škole na talijanskom jeziku pa tako i škole koje je otvorila «Lega nazionale», valjda da bi popravile propušteno u odnosu na hrvatski narod Austrijske pokrajine Istre. Otvaraju se škole na hrvatskom jeziku. No ni otvaranje hrvatskih škola kao ni ponuda cara Carla I. o osnivanju trojne austro-ugarsko-hrvatske monarhije nije moglo zaustaviti raspad preživjelog i umornog carstva.
29. listopada 1918. godine proglašena je Država Slovenaca, Hrvata i Srba u čiji sastav ulazi i otok Krk. Osnovano je Narodno vijeće SHS na razini Države, a osnivaju se i Narodna vijeća na cijelom prostoru. Kotarski odbor i Mjesni odbori narodnog vijeća SHS preuzeli su sve poslove starih organa vlasti.
15. studenoga 1918. godine, otpočinje prva okupacija Otoka mada nije bila predviđena Londonskim ugovorom. Unatoč pompoznim izjavama talijanskih političara i vojnih zapovjednika o Italiji kao zemlji slobode, talijanske okupacijske vlasti zabranjuju upotrebu nacionalnih simbola i protjeruju svjetovnu i crkvenu inteligenciju, svjesni činjenice da su upravo oni nosioci narodne svijesti i da se upravo oni bore protiv uklanjanja hrvatskog jezika iz javne upotrebe, a glagoljica i staroslavensko bogoslužje iz Crkve. Ni Krčki biskup Antun Mahnić borbu protiv odnarođivanja nije dopustio. Iz pisama pojedinih članova Narodnih odbora i uglednih ljudi vidljivo je da je u školama na otoku ostao hrvatski jezik kao nastavni u prvom razredu, a od drugog razreda uvodi se talijanski kao obvezatni (3 – 5 sati tjedno). Vidljivo je da su i đaci, po uzoru na svoje roditelje, iako je vladala glad, odbijali uzimati hranu u školi dobivenu od okupacijskih vlasti. Naime, talijanska okupacijska vlast otvorila je iz propagandnih, ali i političkih razloga školske kuhinje u svim mjestima gdje je bila škola. Hrana se kuhala u vojničkim kuhinjama. Djeca su dobivala obrok u 11 sati, pod nadzorom učitelja. Obrok se sastojao od malog hljebčića i porcije kuhane hrane. Budući da su mnogi roditelji u tim postupcima vidjeli političku propagandu, branili su djeci uzimanje obroka. Takovi roditelji bili su prijavljivani. Opravdanim se smatralo samo zdravstveno stanje djeteta koje je moralo biti prijavljeno Komesarijatu u Krku.
Godine 1919. napustilo je otok Krk više učitelja koji su prebjegli u Hrvatsku. Ostali učitelji su neredovito primali plaću koja je bila više nego skromna.

Rapalskim ugovorom 20. studenoga 1920. godine, otok Krk bio je uključen u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. U jesen 1921. godine otvara se gimnazija u Krku koju su pohađala djeca iz svih mjesta na otoku, da bi im se kasnije pridružili vršnjaci s Paga, a kasnije iz cijele zemlje.
12. studenog 1933. godine, postavljen je kamen temeljac đačkom domu za žensku djecu iz Istre koja su pohađala gimnaziju u Krku. U školskom izvješću gimnazije za školsku godinu 1933/1934. pored ostalog piše: “… Gospodin načelnik Tehničkog odjeljenja inž. Bouček je zatim uputio prisutnima zahvalu u ime g. bana i u svoje ime. Nakon toga pročitao je povelju koja glasi:
ZA VLADANJA NJEGOVA VELIČANSTVA KRALJA JUGOSLAVIJE ALEKSANDRA KARAĐORĐEVIĆA PRVOGA STARANJEM BANA SAVSKE BANOVINE DRA. IVA PEROVIĆA postavljen je ovaj kamen temeljac Djevojačkom domu, u kome će istarske djevojke, sjećajući se teške prošlosti svoga roda, gajiti u sebi ljubav za kralja i ujedinjenu otadžbinu kao zalog bolje budućnosti, da bi kao buduće majke i prosvjetne radnice u duhu Majke Jugovića odgojile novo pokoljenje pregalaca i rodoljuba četnaeste godine ujedinjenja – 12. novembra 1933. u Krku.

Ova je povelja uzidana u kamen temeljac koji je načelnik inž. Bouček utemeljio trokratnim udarom čekića koji nosi datum 12. novembra 1933. god.”
Dom je završen 1936. i služio je u te svrhe (op.a. sve do 1974. godine kada je adaptiran za potrebe osnovne škole koja je u njoj i djelovala sve do 2003. godine. Zgrada je srušena i na tom mjestu izgrađena je današnja nova školska zgrada, po prvi put u povijesti osnovnog školstva grada Krka, za potrebe osnovne škole. Znajući za ovu povelju, prilikom rušenja se posvetila pozornost njenom nalaženju. Na žalost, voda je prodrla u kamen u koji je povelja uzidana tako da materijalan dokaz nemamo, osim fotografija snimljenih prigodom otvaranja kamena.).

U izvještaju krčkog kotarskog načelnika Iva Vitezića od 15. siječnja 1935. godine, vidljivo je da u Krku djeluje pored narodne škole i privatna talijanska osnovna škola s pet odjeljenja i jednim odjeljenjem “zabavišta”. Privatnu talijansku školu u Krku uzdržava “Lega culturale italiana” iz Krka (prosvjetno društvo) koja ima 141 đaka (80 dječaka i 61 djevojčicu). U njoj rade četiri učiteljice i jedan učitelj. Svi su rimokatoličke vjere i talijanski državljani.
Državnu narodnu školu materijalno opskrbljuje općina. Loše ekonomske prilike u općini odražavaju se i u opskrbi i održavanju škole. Nedostajalo je nastavnih sredstava i pomagala tzv. “učila”, a to malo što je postojalo, bilo je zastarjelo. Nedostajalo je ogrijeva, kako za školu, tako i za učitelje. Prema Zakonu o narodnim školama od 5. prosinca 1929. godine, čl. 23. stavak 3. svima koji su stanovali u školskoj zgradi trebalo je osigurati ogrijev, a po čl. 29. škola je morala imati u blizini glavne zgrade onoliko stanova koliko ima posebnih odjeljenja ili općina mora plaćati stanarinu ako ne može osigurati stan. Prema istom Zakonu, svi nastavnici državnih narodnih škola su državni činovnici i imaju položaj i sva prava državnih činovnika po Zakonu o činovnicima i ostalim službenicima građanskog reda. Svi državni nastavnici narodnih škola imaju pravo na stan, odnosno stanarinu, kao i na ogrijev po selima. Učiteljica koja nije udana za učitelja ne može dobiti stan u naturi.
U izvješću se ocjenjuje i rad nastavnika koji je ocijenjen “prosječno vrlo dobar”. Nastavnički rad izvan škole ocijenjen je ocjenom “dobar” i sljedećim obrazloženjem: “Svi rade u prosvjetnim organizacijama u nacionalnom duhu, ali ipak još ne u onoj mjeri koliko se traži od drž. činovnika koji služi u pograničnom srezu.”
Nastavu vjerskog odgoja besplatno su održavali vjeroučitelji svećenici, župnici ili kapelani. Usprkos odredbi Zakona o vjerskoj nastavi u narodnim, građanskim, srednjim i učiteljskim školama u Kraljevini Jugoslaviji od 23. rujna 1933. godine, ni jedan od vjeroučitelja nije imao suglasnost nadležne vjerske vlasti.
Susretljivošću stanovnika grada Krka doznali smo imena nekoliko učitelja i učiteljica koji su u to vrijeme radili u narodnoj školi: Olga Rajčić, Anđela Roki, Jerko Gršković, Ivan Gapit, Ivan Linardić Cecilija Capponi i Marija Mogorović. Kao vjeroučitelja sjećaju se vlč. Ivana Žica – Rokova te vlč. Antuna Mahulje. Iz talijanske škole prisjećaju se učitelja Fabrisa.

Druga talijanska okupacija Krka, a od 18. svibnja 1941. godine i aneksija otoka, donose za sve pa tako i za osnovno školstvo, najteže dane. Italija zauzima drugo stajalište. Otok Krk treba što prije talijanizirati. Taj cilj najlakše će postići putem škole. Novac za te svrhe nije se štedio. Talijanske vlasti dovode brojno talijansko učiteljstvo, a škole se otvaraju i u malim mjestima, za vrlo mali broj učenika. Dovoljno je bilo osigurati jednu prostoriju i škola bi počela s radom. O učiteljskim plaćama i učilima, posebno geografskim kartama na talijanskom jeziku, koje naša škola i danas posjeduje, brinule su se vlasti. Nastavni jezik bio je isključivo talijanski i udžbenici su bili talijanski. Jedino se nastava vjeronauka obavljala na hrvatskom jeziku. I izvan škole, tijekom igre, djeca su morala govoriti talijanski. Ako ih je netko čuo govoriti hrvatski, na kraju tjedna bili su fizički kažnjavani. U tim i takvim uvjetima uspjeh u školi bio je vrlo slab. Iz usmenog kazivanja doznajemo da je osobito u prvim razredima bila gotovo polovica ponavljača. Razloge ovoj pojavi moramo tražiti u potpunom nepoznavanju talijanskog jezika kod djece, što najbolje govori o neuspjehu zatiranja hrvatskog jezika, unatoč svim pritiscima i nasilnim metodama. Djecu se nastavljalo odnarođivati oduševljavajući ih talijanskom književnošću i osobito fašističkim organizacijama za djecu i omladinu “Opera nazionale Balilla” sa svojim sekcijama «Figli della lupa» za djecu od 6 do 8 godina te «Balilla» i «Picocole Italiane» za one od 8 do 14 godina, izletima i ljetovanjima u kolonijama u Italiji. U školskim programima veličana je fašistička ideologija.

Kapitulacijom Italije 8. rujna 1943. godine, vlast preuzimaju Narodno-oslobodilački odbori. Otok dolazi pod njemačku okupaciju 13. studenoga. Unatoč svim represalijama, poslije kapitulacije Italije dolazi do naglog širenja partizanskog oslobodilačkog pokreta. U takvoj situaciji, školski se sustav kakav je organizirala Italija, počinje naglo rastakati. Većina učitelja iz tzv. stare Italije traži premještaj kako bi se vratila kući. Nastavu organiziraju hrvatski učitelji. Uvođenje hrvatskog jezika u škole bio je prvi znak kraja dugotrajnog nacionalnog porobljavanja. Budući da je bio veliki manjak stručno obrazovanog učiteljskog osoblja koje je moglo preuzeti teret opismenjavanja na materinskom jeziku, pristupa se organizaciji učiteljskih tečajeva kojima će se nastojati dati elementarna znanja kandidatima kako bi mogli bar donekle ublažiti probleme vezane uz školstvo i jezik kao temelje nacionalnog bića.
Za vrijeme okupacije Italije nije djelovala škola na hrvatskom jeziku već samo ona na talijanskom. Učitelji su bili Talijani koji su pobjegli nakon kapitulacije Italije. Godine 1943, rad u talijanskoj školi nastavljaju učiteljice porijeklom Krčanke Maria Giurina i Palmira Ostrogovich. Otvara se i narodna škola u kojoj su radili Ivan Linardić, Nada Kraljić, Anka Dminić i učitelj Sironić.

Vjeroučitelj je bio otac Ambroz Lučev. Moguće je da smo izostavili neka imena učitelja, ali imena koja smo naveli dobili smo usmenom predajom ondašnjih učenika.
Nakon dugih godina uskraćivanja jezika i domaće riječi, učenici će moći slobodno progovoriti svojim jezikom i slušati nastavu na svom jeziku. Bila je to doista prava renesansa.

Toliko za čitatelje ovog članka. Ljubiteljima prošlosti grada i otoka preporučujem traženje arhivske građe koju škola ne posjeduje za ovo razdoblje i daljnje istraživanje o opismenjavanju i školovanju njihovih predaka.
Prema pronađenom dokumentu u školskoj arhivi imamo podatak da je arhiva osnovne škole za vrijeme Talijanske okupacije od 1919. – 1921. i fašističke okupacije 1941. – 1943. potpuno uništena.

KORIŠTENA LITERATURA:
1. M. Bolonić i I. Žic: “Otok Krk kroz vjekove”, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1977.

2. Tone Peruško: “Knjiga o Istri”, Školska knjiga, Zagreb, 1968.

3. Ernest Radetić: “Istarski zapisi”, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1968.

4. Petar Strčić:”Građa o Narodnim vijećima SHS i talijanskoj okupaciji 1918.
i 1919.”, Historijski arhiv u Rijeci i Pazinu, sv. 1 1968. i sv. 2
1970.

5. Povijesno društvo otoka Krka: Krčki zbornici br. 1, 1969. i br. 3, 1971.

 

[mls_h1]Od godine 1869. do 1945.[/mls_h1]
Mr. sc. Manon Giron

Razvoj osnovnog školstva u gradu Krku od 1945. do 1990.godine

Uvod
Mreža osnovnih škola u staroj Jugoslaviji bila je nerazvijena jer se svodila uglavnom na četverogodišnju školu, a mali je broj djece nastavljao školovanje u građanskim školama, stručnim školama i gimnazijama. Tijekom školske godine 1938/39. na području sadašnje Republike Hrvatske bilo je 2547 osnovnih škola, 344.317 učenika i 6750 učitelja. Budući da je mreža škola bila slabo razvijena, dio učenika nije bio obuhvaćen niti četverogodišnjim školovanjem.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, mnogi školski prostori su uništeni ili oštećeni, posebno u selima. Potpuno je spaljeno i uništeno 566 zgrada osnovnih škola s oko 1200 učionica, a djelomično je oštećeno 1555 zgrada osnovnih škola. Poslije oslobođenja, nastava se mogla provoditi u 949 zgrada. Mnogo je štete naneseno i školskoj opremi. Nije stradao samo školski prostor i oprema, nego je mnogo gubitaka bilo i u nastavnom kadru. Velik broj učitelja poginuo je u ratu, a dio preživjelih, koji je sudjelovao u NOB-i, nije se vratio u učiteljsku struku. Tako je 1945/46. školske godine bilo svega 5542 učitelja.
Pristupilo se obnovi i izgradnji novog društvenog socijalističkog poretka i industrijalizaciji, trebalo je čim prije podići općeobrazovnu razinu pučanstva i osposobiti kadrove za sve grane društvenoga života. Krenulo se s obnovom školskog prostora i obuhvatom djece četverogodišnjim obaveznim školovanjem, otvaranjem škola i tamo gdje one nisu prije bile, kao i podizanju obaveznog školovanja od četiri na sedam godina. Trebalo je osigurati i potreban nastavni kadar s novim shvaćanjem o funkciji škole u socijalističkom društvu, izraditi novi nastavni plan i program, napisati nove udžbenike, organizirati proizvodnju učila radi modernizacije nastave. Tijekom školske godine 1945/46,organizacija i sređivanje osnovnog školstva bila je uglavnom završena. Brzo je obnovljeno oko 1500 školskih zgrada i otvorene su 563 nove osnovne škole (tamo gdje ranije nisu radile), izrađen je novi nastavni plan i program, osnovan je Nakladni zavod Hrvatske koji je tiskao nove udžbenike, organizirana je i proizvodnja učila u tom Zavodu, a 1948. godine za proizvodnju učila osnovano je i posebno poduzeće “Učila”. Nikli su mnogobrojni tečajevi za ideološko obrazovanje učitelja u socijalističkom duhu. Ali uvjeti života i rada učitelja bili su veoma teški.

Posebno je velik bio stambeni problem, koji se nije rješavao istovremeno s obnovom školskog prostora pa su mnogi učitelji stanovali u bijednim stambenim uvjetima seoske nerazvijene sredine. No, elan i entuzijazam tih ljudi, koji su radili s velikim brojem učenika i bili odsječeni slabim komunikacijama od općinskog i kotarskog središta, s nereguliranom prehranom, ipak je bio izvanredno velik.
Nastavni planovi i programi bili su u prvo vrijeme podložni stalnim promjenama, revizijama, korekturama i dopunama. Ako bismo pokušali sačiniti neku periodizaciju, mogli bismo eventualno istaknuti tri faze: prva tijekom školske godine 1945/46. kada je još ostala tradicionalna struktura opće obrazovnih škola, druga počinje oko školske godine 1946/47. s izradom planova i programa za sedmogodišnju osnovnu školu, kao i sve druge nedovršene oblike koji su tom prijelaznom periodu bili potrebni, a treća počinje oko školske godine 1950/51. i traje do školske godine 1953/54. te predstavlja najznačajniji korak u izgradnji našeg sustava općeg obaveznog obrazovanja. Sve do školske godine 1959/60. period je konsolidacije, ali ujedno i predah za temeljitiju reformu koja je već bila navještena 55-ih godina.
Oslobođenjem od njemačke okupacije, otok Krk je postao sastavni dio Narodne Republike Hrvatske u sklopu Demokratske Federativne Jugoslavije i time je i u školstvu otoka Krka nastalo novo doba. Ono je doživjelo vrlo velike izmjene, ne samo u organizaciji i nastavnom planu i programu, već i u teritorijalnoj organizaciji škola.

1. Prvi korak
Brzi napredak, naročito odlučan prijelaz na industrijalizaciju s prvim petogodišnjim planom, utjecao je da je Sabor NR Hrvatske donio 30. lipnja 1946. godine Zakon o sedmogodišnjem školovanju. Zakon je predviđao da se sedmogodišnje školovanje provodi u sedmogodišnjim školama (sedmoljetkama), nižim razredima gimnazije i osnovnoj školi. U osnovnoj školi bilo je više oblika obveznog školovanja. Zakon je predviđao da se ono provodi putem redovne nastave tijekom cijele školske godine, zimske nastave (od 1. studenog do 1. travnja) i minimalne nastave (1-2 puta tjedno tijekom cijele školske godine). Ovaj elastični sistem provođenja obaveznog školovanja imao je svrhu obuhvatiti svu djecu, i u najtežim mjesnim uvjetima, sedmogodišnjim školovanjem i podići pučanstvu, i u najzaostalijoj sredini, općeobrazovnu razinu. U nižim razredima sedmoljetke, nastavu su izvodili razredni učitelji koji su imali završenu učiteljsku školu, a u višim razredima predmetni nastavnici koji su završili visoku pedagošku školu ili profesori sa završenim filozofskim ili prirodoslovno-matematičkim fakultetom. Sedmogodišnje školovanje u sedmoljetkama i nižim razredima gimnazije bilo je uspješno, jer su te škole bile uglavnom u većim mjestima, gdje je školski prostor bio dobrim dijelom sačuvan ili je brzo obnovljen. U osnovnim se školama to obrazovanje nije provodilo jer se radilo o seoskim sredinama gdje je prostor bio većinom uništen, a nedostajao je i potreban nastavni kadar. Mnogi su se roditelji nerazvijenih sredina protivili produženju obaveznog školovanja, a sama osnovna škola nije davala jednaka prava učenicima kao sedmoljetke i niži razredi gimnazije. Ova dva posljednja tipa škole bila su jednakopravna i s istim nastavnim planom i programom.
Tako su se u periodu od 1946.do 1951. godine uglavnom otvarale sedmoljetke i spajale niže gimnazije (gdje su prije rata bile građanske škole) s četverogodišnjim školama; Ministarstvo prosvjete je postavilo principe kako otvarati škole: tražilo se da imaju dovoljno učioničkog prostora, kabinete, praktikume, knjižnice i drugo, kao i stručni nastavni kadar. A stručnog nastavnog kadra je nedostajalo.
Osnovna škola u gradu Krku djelovala je samostalno najprije kao četvrerorazredna i to Mješovita četverorazredna osnovna škola. Pored nje je djelovala i Scuola elementare di Veglia za talijansku manjinu. Ukidanjem Gimnazije u Krku i pripajanjem nižih razreda gimnazije osnovnoj školi, ona već od 1948. godine postaje sedmogodišnja. S obzirom da je u gradu Krku postojao internat, više razrede osnovne škole pohađali su učenici sa cijelog otoka Krka i okolice.
Podatke o ovom razdoblju pratimo izvorno iz zapisnika Nastavničkog zbora (danas učiteljsko vijeće) viših razreda sedmogodišnje škole u Krku. Svoju prvu sjednicu školske godine 1948/49, održali su 30. kolovoza 1948. godine sljedeći nastavnici (danas učitelji): upravitelj Ivan Lovrić, Nikola Frleta, Branko Iskra, Vjera Iskra, Marija Valković, Nada Kraljić, Marija Juranić, a izostali su Lukrecija Maroević i Vojislava Fabulić. Već 8. rujna podijelili su poslove u školi na sljedeći način:
hrvatski jezik predavat će Nada Kraljić i Marija Juranić,
talijanski jezik za talijansku nacionalnu skupinu Marija Juranić,
ruski jezik Aleksandar Junicky,
matematiku Marija Juranić, Nikola Frleta, Marija Valković,
fiziku i kemiju Nikola Frleta,
povijest Ivan Lovrić i Vojislava Fabulić (zamjena zbog bolovanja Vjere Iskra-Opitz),
prirodopis Vojslava Fabulić tj. zamjena Vera Iskra-Opitz,
zemljopis Ivan Lovrić,
pjevanje Lukrecija Maroević,
tjelesno vježbanje Branko Iskra i
vjeronauk Antun Mahulja.
Nastava crtanja se najprije nije izvodila jer nije bilo nastavnika, a potom su ga preuzeli Lukrecija Maroević i Branko Iskra.
Za zapisničara je određen Nikola Frleta, režiserku Marija Valković i knjižničarku Nada Kraljić.
Škola je brojila velik broj učenika: dva peta razreda sa 90 učenika, dva šesta razreda sa 98 učenika i tri sedma razreda za 94 učenika. Treće odjeljenje sedmog razreda ukinuto je početkom listopada pa je stoga izvršena nova raspodjela predmeta, sati i razredništva.
O važnosti prelaska na sedmogodišnje školovanje upoznati su nastavnici na svojoj redovnoj sjednici 29. rujna kada su im o tome govorili ministarski izaslanik Muhvić i instruktor Ljubo Karabaić.
Početkom listopada organizirani su i srednje obrazovni tečajevi. Zbog premalog broja nastavnika angažirani su i vanjski suradnici Kocjan, bivši nastavnik i činovnik Kotarskog narodnog odbora, te Anton Juranić, veterinar, a za rukovodioca izabran je Ivan Linardić. Učitelj Linardić predavao je hrvatski jezik, a dr. Anton Juranić prirodopis. Polaznici petog razreda imali su dnevno po pet sati nastave, a sedmog razreda tri dana po četiri i dva dana po tri sata tjedno. Subote su bile predviđene za nastavničke i sindikalne sastanke.
O novostima u prosvjetnom radu nastavnici su se upoznavali čitajući Prosvjetni vjesnik na sjednicama Nastavničkog zbora.
Prvo polugodište završeno je tako da učenici petog i šestog razreda nisu bili ocijenjeni iz povijesti jer se taj predmet nije predavao, kao ni prirodopis u dva odjeljenja sedmog razreda. Uzrok je bila bolest nastavnika (Vojslava Fabulić bila je na bolovanju do polovice ožujka 1949. godine).
U školi je bila organizirana đačka kuhinja, uz velike poteškoće zbog nedostatka novca. Dijelio se doručak, ali hladan pa je upravitelj škole Lovrić u travnju 1949. godine predložio da se uredi praonica i tamo kuha mlijeko, ako se dobije posuđe. Sam je preuzeo obvezu da pođe do Mjesne zadruge i Kotarskog poduzeća radi dobivanja kredita, a nastavnik Frleta se obvezao s instruktorom urediti pitanje posuđa.
Prvi maj se te školske godine proslavio tako da su se uredile učionice, napisale parole i zidne novine. Nikola Frleta je isposlovao bon za papir a tekst parola instruktor (Ljubo Karabaić).
Školske 1949./50. godine podjela predmeta izvršena je ovako:
Lovrić Ivan, upravitelj, izvodio je nastavu iz zemljopisa,
Kraljić Nada iz hrvatskog jezika i crtanja,
Frleta Nikola iz matematike, fizike i kemije,
Juranić Marija iz hrvatskog, matematike i crtanja,
Fabulić Vojislava iz povijesti i zemljopisa,
Junicky Aleksandar iz ruskog i zemljopisa,
Maroević Lukrecija iz prirodopisa, pjevanja i vodila je školski zbor,a Linardić Ivan predavao je hrvatski jezik, matematiku, zemljopis, prirodopis i fiskulturu.
Bilo je mnogo problema koji su pratili aktivnosti vezane za školu. Đačka kuhinja nije mogla pravovremeno proraditi jer nije bilo dovoljno brašna, a nakon toga se nije moglo riješiti pitanje kuharice. U školi nije bilo prostora za uređenje živog kutića, a školski vrt se nije mogao urediti jer su tamo bile kokoši. U školu se bez ikakve prethodne obavijesti uselila Krojačka zadruga, koristio se zajednički sanitarni čvor, ulazna vrata su bila otvorena pa je pristup posjetiocima bio moguć u cijelu zgradu.
U školu su pristigli i novi nastavnici za popunu nezastupljene nastave: Fabijan Cukor za crtanje i tjelesno vježbanje, te Ivan Polanščak za tjelesno vježbanje. No, ubrzo ga zamjenjuje Josip Uravić.
U gradu Krku pronađene su i četiri nepismene osobe koje je trebalo u kratkom roku opismeniti.
Dana 24. veljače 1950. godine održana je izvanredna sjednica Nastavničkog zbora kojoj su prisustvovali nastavnica Marija Kolak, prosvjetni inspektor Oblasnog Narodnog odbora, i Ljubo Karabaić, instruktor Kotarskog narodnog odbora. Marija Kolak je podastrla izviješće o pregledu škole pa tako iz njezinog izlaganja između ostaloga saznajemo da se u školi još uvijek održavala vjerska nastava u svim razredima i posjećivali su je skoro svi učenici, da je nastava bila zastupljena stručno ali i nestručno, da su na školi predavala i dva honorarna nastavnika (fiskulturu i crtanje), da su učenici viših razreda bili manje zainteresirani za nastavu za razliku od nižih koji su aktivni i glasni, čak nedisciplinirani.
Tijekom veljače 1950. godine na školu dolazi Đurđa Pilepić umjesto Aleksandra Junickog koji je premješten u Senj. Upravitelj škole oprostio se od nastavnika Junickog na sjednici Nastavničkog zbora 28. veljače, a Junicky je zahvalio svim kolegama koje su mu pomogle u radu, a posebno upravitelju Lovriću i Nikoli Frleti.
Tijekom nove školske godine 1950/51. na školu je postavljena pripravnica Mirjana Ferenčina koja je predavala prirodopis u svim razredima i kemiju u sedmim razredima. Kao pripravnica, imala je ograničenje na 20 sati tjedno, ali zbog potrebe škole predavala je 25 sati tjedno. Zbog pomanjkanja prostorija, obuka se od ove školske godine održavala prije i poslije podne. Poslije podne su na nastavu dolazila ipak samo dva odjeljenja. To je trajalo do 30. svibnja 1951. godine kada je odjeljenjima sedmog razreda prestala nastava.
Tijekom godine, došlo je u travnju do nove podjele predmeta i dolaska još jednog nastavnika, Dušana Breganta, koji je predavao matematiku i većim dijelom tjelesno vježbanje:
Lovrić Ivan zemljopis i povijest,
Kraljić Nada hrvatski jezik i crtanje,
Frleta Nikola matematiku, fiziku i crtanje,
Linardić Ivan hrvatski i povijest,
Juranić Marija hrvatski jezik, matematiku, povijest, crtanje,
Pilepić Đurđica ruski jezik,
Maroević Lukrecija zemljopis, pjevanje, crtanje i vodila školski zbor,
Ferenčina Mirjana prirodopis i kemiju,
Bregant Dušan matematiku i tjelesno vježbanje.
U svibnju 1951. godine, dolazi i nastavnik Ivan Rakić za upravitelja i preuzima tri sata nastave zemljopisa od nastavnice Maroević.
Nastavnici su još uvijek izvodili nastavu na srednjem obrazovnom tečaju u sedmom i osmom razredu. Šesti razred je, kao strani jezik učio francuski jezik, a predavao im je Dušan Bregant, a polaznici sedmog razreda povijest su morali svladati sami. No, polaznici nisu bili redoviti na nastavi i nisu se previše trudili pa se to odražavalo na njihovom uspjehu.

2. Drugi korak
Brzi poslijeratni razvitak na svim poljima rezultirao je time da je plenum Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije u prosincu 1949. godine dao inicijativu da se sa sedmogodišnjeg obaveznog školovanja prijeđe na osmogodišnje obavezno školovanje. Na osnovi toga, Sabor Narodne Republike Hrvatske donio je 27. studenoga 1951. godine Zakon o osnovnim školama. Taj zakon predviđao je da se osmogodišnje školovanje provodi u narodnim osmogodišnjim školama i nižim razredima gimnazije. Ali, dok se stvore potrebni uvjeti za otvaranje osmogodišnjih škola, u pojedinim se sredinama obavezno školovanje provodilo i dalje u narodnim šestogodišnjim školama koje su radile po posebnom nastavnom planu i programu. Učenici iz tih škola mogli su prelaziti u odgovarajuće razrede osmogodišnje škole i niže razrede gimnazije uz polaganje dopunskih ispita. Učenici šestogodišnjih škola mogli su ići u neke niže stručne škole (samo u neke zanate). Zakon je istaknuo ulogu nastavnika ne samo kao prosvjetnog, nego kao i društvenog radnika. Uz svaku školu osniva se školski odbor koji pomaže školi u stvaranju što boljih uvjeta za rad.
Prostorne i kadrovske mogućnosti ograničavale su otvaranje osmoljetki kao ranije sedmoljetki, a tendencija je bila u Narodnim odborima općina i kotara da se one otvaraju bržim tempom. Da bi se sačuvala kvaliteta nastave i da se ne ugrozi školski sustav, Republičko vijeće Sabora Narodne Republike Hrvatske donosi 24. ožujka 1954. godine, Odluku o određivanju uvjeta za osnivanje novih narodnih osmogodišnjih škola, gdje se konkretno određuje da nove osmogodišnje škole pored učioničkog prostora trebaju imati i druge prostorije za ostvarivanje moderne nastave; traži se gimnastička dvorana i kvalificirani kadar iz hrvatskog ili srpskog jezika, matematike, stranog jezika i fizike.
Budući da se osmogodišnje škole nisu mogle otvarati u većem broju jer nije bilo potrebnih uvjeta, otvarale su se brzim tempom narodne šestogodišnje škole, jer za njih nije bilo nekih većih ograničenja, a podizale su općeobrazovnu razinu stanovništva.
Period od 1950/51. do 1953/54. školske godine obilježen je naglim razvojem šestogodišnjih škola i slabim porastom narodnih osmogodišnjih škola, koje se teže otvaraju zbog nedostatka uvjeta.
Sljedeća etapa u razvoju hrvatskog školstva bilo je proširenje obrazovanja seoske mladeži od šest na osam godina. To je trebalo tadašnjoj industriji jer bi u stručne škole dolazili učenici s većim predznanjem, ali se ipak vodilo računa da se ne poljulja cijeli školski sustav koji se zasnivao na određenom kriteriju znanja koje je učenik morao pokazati kada je stupio u gimnaziju ili u srednju stručnu školu. Zato je donesena odluka, poslije dugog kolebanja i dilema, da se u školski sustav u Narodnoj Republici Hrvatskoj uvede i drugi tip osmogodišnje škole kao prijelazni oblik, tj. narodne šestogodišnje škole prerasle su u osnovne osmogodišnje škole tzv. B – tipa, koje nisu po nastavnom planu, programu i rangu bile iste s narodnim osmogodišnjim školama koje su nazvane školama A – tipa (te su škole imale rang nižih razreda gimnazije).
Tijekom školske godine 1951/52, upravitelj Rakić predaje talijanski i ruski jezik umjesto nastavnice Đurđice Pilepić koja je na bolovanju, Ivan Lovrić povijest i zemljopis, Nikola Frleta matematiku, fiziku i kemiju, Ivan Linardić hrvatski jezik i povijest, Marija Juranić hrvatski jezik (i na talijanskoj osnovnoj školi), Lukrecija Maroević pjevanje, crtanje, vodi učenički zbor, Marija Munđar prirodopis, kemiju i zemljopis (umjesto Mirjane Ferenčina!) i Dušan Bregant tjelesno vježbanje i matematiku. Knjižnicu je vodila Marija Juranić, režiser je bila Lukrecija Maroević, ljetopis je vodila Marija Munđar, a zapisnike su naizmjenično pisali svi nastavnici, osim profesorâ Lovrića i Frlete, a po potrebi i oni. Po povratku Đurđice Pilepić s bolovanja, ona predaje hrvatski i ruski jezik, a upravitelj Rakić talijanski jezik u sva tri odjeljenja petog razreda. Na kraju školske godine spominju se u zapisniku i nova nastavnička imena: Barbalić i Šamanić.
U listopadu je nastavljen tečaj za srednje obrazovanje VII. razreda i to tri puta tjedno. Polaznici nisu htjeli francuski za strani jezik pa se prestalo s nastavom tog predmeta, a polaznici su mogli izabrati jedan strani jezik, ali ga polagati prema programu za sedmi razred. Tečaj za peti razred započeo je početkom prosinca i odvijao se tri puta tjedno do svibnja 1952. godine. No, od upisanih 14 polaznika nastavi su prisustvovali samo tri ili četiri, i to ne uvijek isti polaznici, već su se izmjenjivali. Nastavnici su se na sjednici Nastavničkog zbora žalili na to jer je nemoguće kvalitetno izvoditi nastavu ako polaznici izostaju s nastave. Zaključilo se da se s nastavom prekine dok se ne donese odluka o održavanju tečaja za 3-4 polaznika i to uvijek ista.
Školska godina završila je 24. lipnja sjednicom na kojoj je prvi put bilo na dnevnom redu biranje upravitelja. Upravitelj je upoznao nazočne s člankom Zakona za osnovne škole, nakon čega je nastavnik Ivan Linardić kazao: “Ja predlažem za upravitelja sedmogodišnje škole u Krku druga Rakić Ivana. Moj prijedlog objašnjavam sljedećim činjenicama:
1. Kada je svojevremeno Narodna vlast imenovala druga Rakića za upravitelja ove škole, imala je u vidu dobrobit ove škole s ideološke i prosvjetne strane.
2. Drug Rakić je član K.P. i on kao takav je i može biti u direktnom kontaktu s članovima prosvjetne politike; on će moći izravno, a ne posredno, primati direktive, koje će se odnositi na ideološko-prosvjetni napredak škole u Krku.
3. Drug Rakić prisustvuje partijskim sjednicama i na tima imat će mogućnosti da čuje pohvale i nedostatke škole i zbora.
4. Radio je duže vremena kao administrator i učitelj-nastavnik te kao takav sposoban je za rukovodioca jedne škole i prema tome ima potrebnu vještinu u vođenju školske administracije.
5. On djelomično ispunjava uslove okružnice i člana školskog zakona.
6. Za vrijeme dok je bio upravitelj, drug Rakić pokazao se drugom prema cijelom nastavničkom zboru. Kritički je prosuđivao svako zbivanje i time je podržavao sklad i dobro raspoloženje u nastavničkom zboru, što daje jednu jaku odliku Upravitelju škole.”
Prijedlogom druga Linardića jednoglasno saglasili su se svi profesori, nastavnici i učitelji(ce) zbora sedmogodišnje škole u Krku i zatražili od Uprave škole da se podnese na odobrenje i prihvat Prosvjetnom savjetu u Krku njihov prijedlog.
Drug Frleta nakon prihvaćenog prijedloga, ne krnjeći primljeni prijedlog, primijetio je da će sljedećih godina, dok škola postane potpuno osmogodišnja škola, biti potreban Upravitelj s većim školskim kvalifikacijama.(citat završen, op. autorice)
Školska 1952/53. godina započela je 5. rujna 1952. godine konstatacijom da se za osmi razred prijavilo 12 učenika. Budući da je to premalen broj učenika, osmi razred se nije te godine otvorio. Međutim, nije otvoreno ni treće odjeljenje sedmog razreda kao što se predviđalo. Upisanih učenika je 90, što nije dovoljno za treće odjeljenje.
Promijenio se i određeni broj nastavnika pa su se pojavila nova imena. Sada su u višim razredima predavali:
upravitelj Ivan Rakić predavao je zemljopis,
Nikola Frleta, profesor, matematiku i fiziku,
Đurđica Pilepić, profesor, hrvatski i ruski jezik,
Marija Munđar, nastavnica, prirodopis i zemljopis,
Bosiljka Toić, nastavnica, povijest i zemljopis,
Marija Juranić, učiteljica, francuski i hrvatski,
Čedomir Petričić, profesor, crtanje i tjelesno vježbanje,
Ivan Linardić, učitelj, hrvatski, matematiku i zemljopis,
Marija Barbalić, učiteljica, ručni rad i tjelesno vježbanje, pjevanje i hrvatski u talijanskoj školi,
Zlatka Dunjić, učiteljica u I. i II. razredu, i
Mira Bogdanović, učiteljica u III. i IV. razredu.
Ivan Lovrić, prof. bio je na bolovanju.
Ostala zaduženja podijeljena su ovako: školsku je kuhinju vodila Zlatka Dunjić, Marija Munđar školski vrt, Đurđica Pilepić školsku učeničku knjižnicu, Marija Juranić nastavničku knjižnicu, Bosiljka Toić režiserstvo, Marija Barbalić Pionirsku organizaciju, Čedomir Petričić Organizaciju Crvenog krsta i Ljetopis.
Sjednica Nastavničkog zbora održana 10. listopada 1952. godine imala je samo jednu točku dnevnog reda: izbor upravitelja. Dosadašnji upravitelj Ivan Rakić odlazi na studij pa ne može više vršiti dužnost upravitelja. Većinom glasova izabran je za novog upravitelja Ivan Lovrić, prof, a njegovim zamjenikom Nikola Frleta, prof. No, ova odluka Nastavničkog zbora nije bila provedena u djelo. Upravitelj Lovrić nije mogao zbog bolesti obnašati svoju dužnost pa se na izvanrednoj sjednici održanoj 6. siječnja 1953. godine zahvalio na svom izboru uz obrazloženje da je uočio da njegova bolest napreduje, ali i da Savjet za prosvjetu kotarskog narodnog odbora nije do tog dana ni potvrdio ni odbio njegovo njegov izbor za upravitelja, a Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu NRH odbio je njegovu žalbu za nepriznavanje VI. plaćevnog razreda temeljem okružnice istog Savjeta. Na temelju navedenoga, on se zahvalio na povjerenju i molio je Zbor da povuče svoj prijedlog, što su prisutni jednoglasno učinili. Temeljem članaka 66-69. Zakona o narodnim školama nastavnici su na sjednici Nastavničkog zbora 4. veljače 1953. godine izabrali Nikolu Frletu, prof. za direktora škole.
Na sjednici održanoj 10. studenoga 1952. godine uveden je odlukom Savjeta za nauku i kulturu Vlade FNRJ novi nastavni predmet: društveni i moralni odgoj (Prosvjetni vjesnik 15. X. 1952, broj 4-5). Svrha uvođenja novoga predmeta bila je razvijanje kulturnih navika i razvijanje osobina socijalističkog čovjeka koje će učenicima omogućiti da postanu što bolji članovi socijalističke zajednice.
Raspisom Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu iz Zagreba, da se akademskim slikarima koji rade kao nastavnici na školama omogući djelovanje kao slikara i smanji satnica na 14 do 16 sati, Nastavnički zbor je odlučio na svojoj sjednici od 4. veljače da se Čedomiru Petričiću zbog zdravstvenog stanja smanji broj nastavnih sati u razredu.
Nastava je te školske godine završila održavanjem školske svečanosti 15. lipnja 1953. godine, s početkom u 10 sati.
Krajem lipnja, izabran je i novi školski odbor kao i komisija za popravak školskih zgrada u sastavu: Nikola Spicijarić, Marija Brusić i Ivan Linardić.
Prva sjednica Nastavničkog zbora osmogodišnje škole u Krku održana je za školsku 1953/54. godinu dana 31. kolovoza 1953. godine. Odlučeno je da zbog popravaka škole učionice nisu spremne za rad pa nastava može započeti tek 5. rujna, a da se 1. rujna u Domu kulture u 8 sati održi svečani skup nastavnika i đaka svih razreda Osmogodišnje škole u Krku. Te godine je prvi put započela nastava u osmom razredu u koji je bilo upisano 72 učenika. U prvi razred se upisalo samo 22 djece pa je odlučeno da se te školske godine upišu i djeca rođena u siječnju i veljači 1947. godine. Nova nastavnica na školi bila je Blaženka Crnković.

3. Treći korak
Dana 26. ožujka 1954. godine donio je Sabor NR Hrvatske Odluku o kriterijima za otvaranje narodnih osmogodišnjih škola, a potom 30. lipnja 1954. godine Odluku o pretvaranju šestogodišnjih škola u narodne osnovne osmogodišnje škole. Ta je osnovna osmogodišnja škola radila po posebnom planu i programu (strani jezik nije bio obvezan) polazeći i razvijajući načela na kojima počiva nastavni plan i program postojećih narodnih šestogodišnjih škola.
Prerastanje šestogodišnjih škola u osnovne osmogodišnje škole narodni odbori kotara rješavali su na razne načine, držeći se uputa Republičkog savjeta za prosvjetu koji je tražio ubrzano provođenje toga školovanja. Tako se svake godine otvarao naredni viši razred gdje su god bile za to minimalne prostorne i kadrovske mogućnosti. Ogroman teret svaljen je na učitelje koji su vodili niže razrede, a u višim razredima predavali predmete prema afinitetu. Bilo je i osnovnih osmogodišnjih škola u kojima se nastavnički zbor sastojao od samo dva učitelja.

4. Četvrti korak
Na stvaranje jedinstvene osmogodišnje škole u NR Hrvatskoj utjecalo je više čimbenika. Komisija za reformu školstva koju je imenovala Savezna narodna skupština 16. prosinca 1954. godine izradila je “Prijedlog sistema obrazovanja i vaspitanja u FNRJ” na osnovi kojega je izrađen Opći zakon o školstvu, kojeg je donijelo Savezno vijeće Savezne narodne skupštine 25. lipnja 1958.godine. Pojedine republike bile su dužne uskladiti svoje zakone o školama s tim zakonom koji je predviđao jedinstvenu osmogodišnju školu u kojoj se ostvaruje obavezno školovanje za djecu od 7 do 15 godina. Tako je Sabor NR Hrvatske donio 6. srpnja 1959. godine Zakon o osnovnoj školi. Zakon predviđa jedinstvenu osnovnu školu te se ukida podjela na A i B tip. Jedinstvena osmogodišnja škola osnovana je na principu reforme tadašnjeg cjelokupnog odgojno-obrazovnog sustava.
Bitne karakteristike osnovne škole bile su, prema Zakonu o osnovnoj školi, ove:
– obavezno školovanje traje 8 godina i obuhvaća mladu generaciju od 7. do 15. godine života;
– osnovna škola je jedinstvena i zajednička za cjelokupnu mladu generaciju;
– osnovna škola je opće obrazovnog karaktera i ima zadatak da pruži što solidnije osnove suvremenog općeg obrazovanja;
– osnovna škola je zavod za svestrani odgoj mlade generacije, a ne samo učilište.
Struktura osnovne škole sačinjavala je (prema “Osnovna škola – odgojno-obrazovna struktura”) ove osnovne djelatnosti: nastavu s dodatnom odgojno-obrazovnom djelatnošću, slobodne aktivnosti, fizički i zdravstveni odgoj, opću kulturnu i javnu djelatnost škole.
Rješenjem Narodnog odbora općine Krk br. 5941/56 od 25. kolovoza 1956. godine, osnovana je u Krku Narodna osmogodišnja škola Krk. Škola je formirana od dosadašnje Narodne četverogodišnje škole Krk i nižih razreda Gimnazije “Čedo Žic” Krk. Tako je 3. rujna 1956. godine održana prva sjednica Nastavničkog vijeća novoformirane škole na kojoj su bili prisutni sljedeći nastavnici: nastavnice Marija Juranić i Bosiljka Toić, učitelji(ce) Zlatka Dunjić, Marica Maršal, Zdenka Žic, Ljubo Karabaić te honorarna službenica Anica Kirinčić. Iz opravdanih razloga sjednici nisu prisutvovale nastavnica Jelisava Milovčić i učiteljica Mira Bogdanović. Sjednici je predsjedavala najstarija nastavnica tj. Marija Juranić. Na njezin prijedlog, Nastavničko vijeće dalo je prijedlog Savjetu za prosvjetu i kulturu Narodnog odbora općine Krk da se za upravitelja škole imenuje učitelj Ljubo Karabaić.
Druga sjednica Nastavničkog vijeća održana je 4. rujna iste godine. Formirana su odjeljenja, raspodjeljeni su razredi i predmeti te imenovani razrednici za pojedine razrede. U 11 odjeljenja od prvog do osmog razreda bilo je upisano 278 učenika. Pojedini razredi brojali su 50 i 60 učenika pa su stoga šesti, sedmi i osmi razredi podijeljeni u a i b odjeljenja. U nižim razredima radile su Zlatka Dunjić, Mira Bogdanović i Marica Maršal, a u višim razredima Marija Juranić, Bosiljka Toić, Jelisava Milovčić, Milivoj Seršić, Zdenka Žic, te profesori Gimnazije Đurđica Pilepić, Nikola Begović, Branko Bunčić, Ivan Crnjak, Nikola Kraljić i Elvira Burić. Honorarno su predavali i Gimnazijski nastavnici Franjo Matejčić i Antica Orlić koji su predavali francuski jezik, matematiku i fiziku. U drugom polugodištu pridružuje se u nastavi fiskulture i Pavao Petrić iz Gimnazije “Čedo Žic”. No, zgrada i učionice nisu odgovarali suvremenoj nastavi. Sve je bilo u derutnom stanju. Školske klupe nisu odgovarale. Bile su stare i rađene za određene razrede, a nije se vodilo računa o psihofizičkom urastu učenika.
Rješenjem Narodnog odbora općine Krk od 6. rujna 1956. godine za upravitelja škole postavljen je učitelj Ljubo Karabaić, dotadašnji prosvjetni referent Narodnog odbora općine Krk.
Upravitelj Karabaić odmah je po svom imenovanju na sjednici Nastavničkog vijeća prišao osnivanju razrednih vijeća u starijim razredima i stručnih aktiva. Ukazao je na to da predmetna nastava udaljuje učenike od nastavnika pa je razrednik dužan voditi apsolutnu brigu o svom razredu. Osnovani su:
1. Aktiv društvenih nauka u kojem su bili Marija Juranić, Đurđica Pilepić, Zlatka Dunjić, Zdenka Žic i Bosiljka Toić,
2. Aktiv prirodnih nauka u kojem su radili Elvira Burić, Branko Bunčić, Ivo Crnjak, Marica Maršal i Jelisava Milovčić,
3. Aktiv umjetnosti (vještina) čiji su članovi bili Mira Bogdanović, Milivoj Seršić i Katica Kirinčić.
Novi upravitelj Karabaić prišao je već početkom listopada problemu slobodnog vremena djece i vodio računa o dječjoj zaintereiranosti za određene aktivnosti, ali usmjerenima ka stjecanju radnih navika i tehničkog obrazovanja. Predložio je osnivanje triju organizacija:
I. – radne grupe koju bi vodila škola pod okriljem društva “Naša djeca” ili Pionirske organizacije, a sekcije bi pomagale u pripremi slavljenja državnih praznika: dramska, recitatorska, muzička, tamburaška, literarna, povijesna, geografska, kemijska, fizičara, crtača, automotorna, jedriličara i ribara, streljačka, šahovska, filatelistička itd.
II. – školske radionice: knjigovežačke, krojačke i rad s limom i drvetom i
III. đačke poljoprivredne zadruge. Od općine se trebala dobiti veća površina zemlje na kojoj bi se mogli izvoditi radovi. Bili bi zastupljeni vinogradarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo, pčelarstvo, peradarstvo. Učenici bi se upisali u zadrugu s ulogom i plaćali članarinu. Dobili bi materijalnu pomoć mjesne zadruge i bili ogranak iste. No, među nastavnicima nije bilo zainteresirane osobe za organizaciju zadruge.
Potom je organiziran rad u školskoj radionici, formirane su grupe slobodnih aktivnosti: tamburaška sekcija, fiskulturna, crtačka, šahovska, streljačka, lutkarsko kazalište, krojačka i knjigovežačka te stolarska. Nakon nekog vremena formirana je knjižničarska i rezbarska grupa.
S oObzirom da se u školi polagalo pažnju na razvijanje kulturnih navika učenika, školu su posjećivali razni umjetnici iz npr. Narodnog kazališta “Ivan Zajc” iz Rijeke; nastupili su operni pjevači među kojima i operni pjevač Josip Šutej.
Organizirana je završna školska svečanost u kino dvorani, izložba učeničkih radova u dvije učionice u prizemlju, otišlo se na izlete u Njivice, Rijeku i Postojnu.
U dogovoru sa Savjetom za prosvjetu NR Hrvatske bila su formirana dva posebna sedma razreda s ukupno 72 učenika koji su bili djeca palih boraca i žrtve fašističkog terora, većinom iz Narodnog odbora kotara Šibenik. Oni su, naime, bili prestari za redovito školovanje. Učili su po posebnom skraćenom programu.
Te se školske godine na poticaj nastavnice Bosiljke Toić odlukom na sjednici Nastavničkog zbora održanoj 12. travnja 1957. godine počinje voditi ljetopis škole.
Sljedeće školske 1957/58. godine predmeti su raspoređeni ovako:
I. razred Zlatka Dunjić,
II. i III. razred Marica Maršal,
III. razred Mira Bogdanović,
Zdenka Žic je predavala hrvatski jezik i matematiku (V. i VI.) i prirodopis,
Ivan Križanović njemački jezik i pjevanje (V.-VIII.),
Milivoj Seršić crtanje i ručni rad (V.-VIII.),
Ivan Crnjak prirodopis (VI.-VIII),
Branko Bunčić zemljopis (VIII.),
Franjo Matejčić francuski (VIII.),
Kazimir Koncki fiziku i u posebnim odjeljenjima,
Bosiljka Toić povijest (V.-VIII.) i zemljopis (V.-VII.),
Marija Juranić hrvatski jezik (VII. i VIII.),
Jelisava Milovčić matematiku i fiziku (VII. i VIII.),
Elvira Burić kemiju (VIII) i
Anica Kirinčić ručni rad (I.-VIII.).
Tjelesno vježbanje predavala je u nižim razredima Katica Nenadić, a u višim razredima Josip Uravić, s time da ga zamjenjuje Petrić . Nastava tjelesnog vježbanja održavala se putem fiskulturnog društva “Partizan” jer u školi nije bilo nastavnika za tjelesni odgoj. Prosvjetni inspektor Nestor Maričić nije podržavao tu odluku, već je bio mišljenja da tjelesni odgoj kao predmet sa svojim programom mora postojati u školi.
Prostor je svih tih godina bio školski problem. Tako se prostorija određena za školsku radionicu nije mogla koristiti dok se iz nje ne iseli Ured za katastar. Ni školski vrt nije bio u funkciji na predviđenom zemljištu. Narodni odbor općine obećao je ustupiti školi novo zemljište u blizini škole i to s malim maslinikom i plodnim tlom.
Školska 1958/59. godina donijela je kadrovske novine. Upravitelj škole Ljubo Karabaić premješten je u Rijeku. S obzirom da se na natječaj nije nitko javio, Nastavnički zbor je 25. kolovoza 1958. godine odlučio da natječaj za upravitelja ostane otvoren, a da se privremeno te dužnosti primi nastavnica Marija Juranić. Vesna Kasap, stručna učiteljica premještena je iz Drniša u ovu školu i predavala je tehnički odgoj i ručni rad. Kao stipendistica krčke općine došla je apsolventica Marija Pađen i predavala je hrvatski ili srpski jezik.
Te školske godine školu je pohađalo 258 učenika. Nastava se održavala prijepodne i poslijepodne jer su zgradu dijelili s gimnazijom. U školu su dolazili u peti razred učenici iz područnih škola Vrh i Kornić. Za njih je bio organiziran prijevoz do škole, ali usprkos velikom popustu nakon poskupljenja, jedan dio učenika je i dalje pješačio u Krk. I ove godine formirana su dva posebna odjeljenja za djecu palih boraca u Drugom svjetskom ratu iz Gline i Šibenika.
Te školske godine formirane su slobodne aktivnosti učenika na ovaj način:
a) Kulturno-umjetničko društvo (dramska sekcija, lutkarsko pozorište i muzička sekcija),
b) Pionirsko sveučilište (literarna sekcija) i
c) Sportsko društvo u okviru društva “Partizan” koje je vodio Josip Uravić.
Na sjednici Nastavničkog zbora izabran je 25. rujna 1958. godine novi upravitelj, Cvetko Štefanić. Obzirom da se Marija Juranić vratila u nastavu, pojavio se višak nastavnika hrvatskog jezika, pa je stoga Marija Pađen sporazumno prekinula radni odnos u ovoj školi i prešla 1. studenoga 1958. godine na radno mjesto u školu Dobrinj.
Te je školske godine uvedeno ocjenjivanje nastavnika i to ocjenama: zadovoljava, ističe se i naročito se ističe. Ocjenu rada donosio je Nastavnički zbor na kraju školske godine. To je učinjeno 22. svibnja 1959. godine.
Školski je vrt ponovno bio problem, posebno očuvanje nasada pa ga je trebalo ograditi pletenom i bodljikavom žicom.
Sljedeće 1959/60. školske godine povećava se broj učenika na 384. Povećao se i broj učenika u đačkom domu.
Ponovno dolazi do kadrovskih promjena pa ove školske godine na školi poučavaju nastavnici
Bosiljka Toić: povijest i zemljopis,
Ivan Križanović: njemački jezik i muzički odgoj,
Jelisava Matejčić: matematiku i fiziku,
Ivan Šulina: hrvatskorpski jezik,
i učitelji
Cvetko Štefanić, upravitelj škole,
Milivoj Seršić, stručni učitelj, likovni i tehnički odgoj i kemiju,
Katica Cukor: fizički odgoj i upoznavanje prirode,
Zdenka Žic, Mira Bogdanović, Zlata Dunjić, te u područnim odjeljenima u Vrhu Marija Baričević i Anica Bedić, i Korniću Marija Gržetić.
Tijekom cijele školske godine, nastava se održavala dvokratno zbog nedostatka prostora. Problem je bio i nedostatak nastavnih pomagala pa su se stoga koristila pomagala gimnazije. Škola je školsku godinu dočekala neokrečena, namještaj je bio dotrajao i stoga neprimjeren za izvođenje suvremene nastave, škola nije imala svojih nastavnih kabineta. Prosvjetna inspekcija je skrenula pažnju da će to biti problem kada se gimnazija odseli na drugu lokaciju. Formirana je školska radna brigada koja je radila na uljepšavanju mjesta, sportsko društvo “Galeb”, osnovana je foto-sekcija. No, školski vrt nije saživio ni ove školske godine, nije pokazao rezultate jer se nije obrađivao. Odlučeno je da se za uzgoj cvijeća dâ pola vrta na raspolaganje Turističkom društvu, a druga polovica nastavniku biologije iz gimnazije koji bi osnovao grupu mladih prirodnjaka sastavljenu od učenika gimnazije i osnovne škole.
Te je školske godine uvedeno opisno ocjenjivanje. Pored brojčanih ocjena uvedene su i opisne za predmete vještina, a uspjeh učenika u slobodnim aktivnostima ocjenjivao se sa ističe se, zadovoljava i nije zadovoljio.
I sljedeće školske 1960/61. godine škola je funkcionirala u skladu s novim zakonskim smjernicama. Izabran je novi školski odbor koji je na svojih šest sjednica rješavao problematiku škole: uspjeh učenika, financijsko i materijalno poslovanje škole i kadrovsku politiku. Na početku školske godine formirani su aktivi učitelja i nastavnika po strukama za cijelo područje otoka Krka: za hrvatskosrpski jezik (voditelj Ivan Šulina), za I. i II. razred (voditelj Zlatka Dunjić), za njemački jezik (voditelj Ivan Križanović), za matematiku (voditelj Jelisava Matejčić) i za likovni odgoj (voditelj Milivoj Seršić).
Fluktuacija kadrova nije prestala ni ove školske godine. Nastavnica Bosiljka Toić prešla je na novo radno mjesto za odgojiteljicu Đačkog doma. Nju je zamijenila Branka Žic, nastavnica povijesti i zemljopisa. Katica Cukor je otišla u Rijeku, a nju je zamijenio Ivan Žic, nastavnik fizičkog odgoja i biologije. Situacija u Vrhu bila je iznimno teška jer je Anica Bedić zamjenjivala bolesnu Miru Bogdanović u Krku pa je škola u Vrhu ostala sa jednom učiteljicom – pripravnicom – i 89 djece. S tako velikim brojem djece učiteljica Marija Baričević je radila u kombiniranom odjeljenju od I. do IV. razreda cijelo I. polugodište. Ona je te školske godine zbog ulaganja velikog truda u rad s velikim brojem djece, ocijenjena ocjenom ističe se. U II. Polugodištu, s povratkom Mire Bogdanović, situacija se sredila i u Vrhu su opet radile dvije učiteljice u kombiniranim odjeljenjima. Uslijedio je odlazak Ivana Žica na odsluženje vojnog roka.
Dužnost prosvjetnog referenta preuzeo je Branko Bunčić, bivši direktor Gimnazije “Čedo Žic”.
Radilo se i na obnavljanju školskog prostora. U Korniću se popravljala zgrada sagrađena 1920. godine pa je nastava održavana u privatnoj zgradi koja ni veličinom a ni higijenskim uvjetima nije odgovarala školskim potrebama.
Sredinom ožujka 1961. godine, gimnazija “Čedo Žic” preselila je u novu zgradu.
Školski odbor je nagradio učitelja Milivoja Seršića za iznimne zasluge i požrtvovnost u školskom i izvanškolskom radu.
Dan škole proslavljen je 10. lipnja 1961. godine.

Vrijeme praktične provedbe jedinstvene osnovne škole
Ovaj period traje sve do osamdesetih godina XX. Stoljeća, a mogao bi se podijeliti na dvije etape: prvu, od uvođenja nastavnog plana i programa godine 1960. do njegove revizije godine 1972. i drugu, koja je trajala sve do mijena osnovne škole u okviru preobrazbe odgojno-obrazovnog sustava osamdesetih godina.(1)
Prvo desetljeće provedbe jedinstvene osnovne škole bilo je vrijeme njezina intenzivnog razvoja u cjelini. Osnovna je škola bila zamišljena kao općeobrazovna samostalna društvena ustanova, temelj cjelokupnog odgojnog sustava. Organizacija njezina rada i način upravljanja zasnivali su se na načelima društvenog upravljanja. Takvo postavljanje škole vodilo je proširenju njenog pedagoškog djelovanja, ali i do potrebe oslanjanja na suradnju s okolinom radi ostvarivanja njezine široko postavljene društvene uloge.
Po prvi put se djelovanje škole i zakonski šire postavilo i pedagoški utemeljilo. “Opće obrazovanje u osnovnoj školi po izboru i rasporedu obaveznih sadržaja, odnosno po načinu, oblicima i sredstvima izvođenja, treba da bude usmjereno na svestran i harmoničan razvitak svih sposobnosti i osobina: intelektualnih, društveno-moralnih, radno-tehničkih, estetskih i fizičko-zdravstvenih. U tu svrhu odgojno-obrazovna struktura osnovne škole obuhvaća ove djelatnosti: nastavu s dodatnom odgojno-obrazovnom djelatnošću, slobodne aktivnosti, fizički i zdravstveni odgoj, opću kulturnu i javnu djelatnost osnovne škole” . Ovakvo postavljanje škole dovelo je i do produljivanja školskog radnog dana.
Osnovna je škola i organizacijski postavljena jedinstveno. Nestaje dioba na niže (četiri razreda) i više (četiri razreda) razrede. Prva tri razreda čine jednu pedagoško-organizacijsku cjelinu, četvrti i peti drugu, a šesti, sedmi i osmi razred treću cjelinu. U tom smislu razrađuje se nastavni plan i program i didaktičko metodički pristup radu. Svi su dokumenti manje normativnog, a više orijentacijskog sadržaja i usmjeravaju prema pedagoški “bogatijoj” školi.
Posebna se pažnja posvećuje “nenastavnim” djelatnostima (koje po prvi put i službeno ulaze u školu) kao novim pedagoškim sadržajnim mogućnostima. Jača pokret mladih zadrugara (učeničkih, školskih zadrugara), slobodne aktivnosti se organiziraju kao učeničke organizacije na načelima samoupravljanja. Traži se i stvara vlastita metodika rada svojstvena životnoj klimi i osnovnoj školi. Radi pronalaženja suvremene pedagoške prakse, osnivaju se eksperimentalne škole, koje služe i kao instruktažni centri za unapređivanje djelovanja škole. Studiozno se prilazi opremanju programa izradbom potrebnih udžbenika, priručnika i nastavne opreme. Organizira se i jedinstveno (visokoškolsko) obrazovanje nastavnika u pedagoškim akademijama. Stvarana je povoljna društvena klima za reformske promjene među prosvjetnim radnicima, dolazilo je do organiziranja pozitivnih subjektivnih snaga koje su s entuzijazmom ulazile u traženje “pravnih” rješenja i “bitku” za reformu.
Prema Rješenju Narodnog odbora kotara Rijeke Osnovna škola Krk sastojala se od matične škole u Krku s područnim odjeljenjima u Vrhu i Korniću te područnih odjeljenja u Milohnićima, Skrpčićima i Poljicama koja su pripojena 1. studenoga 1961. godine matičnoj školi Krk.
Zapisnici sjednica Nastavničkog zbora vrijedni su izvor podataka o radu tijekom te školske godine, pogotovo stoga što su pisani vrlo detaljno. Tako vidimo iz zapisnika sjednice održane 23. rujna 1961. godine u nazočnosti svih nastavnika matične škole i područnih odjeljenja, ali i direktora Zavoda za unapređenje školstva NOK Rijeka Ivana Grkinića, savjetnikâ Narodnog odbora kotara Rijeka Bože Polića, Jelić , Jose Sokolića, Vukelić i Nestora Maričića, te Marije Munđar člana Savjeta za prosvjetu. Savjetnik Grkinić ustanovio je da škola nema najnužnija pomagala potrebna za neometano i uspješno obavljanje nastave i da se nalazi u situaciji u kojoj su riječke i ostale škole bile 1950. i 1951. godine. No, da ni učiteljima nije bilo lako vidi se još i danas iz diskusije učitelja iz Skrbčića, Ivana Baranića, koji je ukazao na pomanjkanje materijalnih sredstava, na situaciju na selu, na slabu zainteresiranost učenika i roditelja, na nedostatak učila, na odvojenost i osamljenost prosvjetnog djelatnika, na teško snabdijevanje i kako unatoč svemu moraju biti oni (učitelji) ti koji će predvoditi selo, a ne dozvoliti da ih sredina apsorbira. Taj iscrpni zapisnik pisao je nastavnik Ivan Križanović koji je naglo preminuo tijekom zimskih praznika 29. siječnja 1962. godine u 49. godini života. Nastava je stoga do 7. travnja bila bez nastavnika njemačkog jezika, dok se pitanje nastavnika nije za tu školsku godinu riješilo. Nastavu je preuzeo učitelj Ivan Baranić. U mirovinu je te školske godine otišla Zlatka Dunjić.
Školski je odbor zajedno s Nastavničkim vijećem donio Pravila škole, Pravilnik o raspodjeli čistog prihoda i Pravilnik o utvrđivanju okvirnih iznosa položajnih plaća nastavnog osoblja.
Školske 1962/63. godine, osnovnu školu Krk sačinjavaju matična škola i tri područne četverorazredne škole (Vrh, Kornić i Poljica) te jedna osmorazredna škola i to u Milohnićima. Odlukom Općinske skupštine Krk ukinuta je u listopadu 1962. godine područna škola Skrpčići pa ti učenici od tada putuju u Krk. Osim ovih, u Krk putuju u više razrede učenici iz Vrha i Kornića, a u više razrede škole u Milohnićima djeca iz Poljica. Školu je pohađalo 617 učenika raspoređenih u 20 odjeljenja, a nastavu je izvodilo 20 nastavnika:
1. Mira Bogdanović, učiteljica Krk
2. Zdenka Žic, učiteljica Krk
3. Milosava Strčić, učiteljica Krk
4. Mira Šamanić, učiteljica Krk
5. Emilija Pajalić, učiteljica Vrh
6. Marija Margetinac, učiteljica Vrh
7. Ljubica Barić, učiteljica Milohnići
8. Marija Gržetić, učiteljica Kornić
9. Josip Kremenić, učitelj Poljica
10. Ivan Strčić, nastavnik Krk
11. Marija Rakovac, nastavnica Krk
12. Anica Misirača, nastavnica Krk
13. Anton Šamanić, učitelj Krk
14. Jelisava Matejčić, nastavnica Krk
15. Blaženka Crnković, nastavnica Krk
16. Milivoj Seršić, nastavnik Krk
17. Vesna Žingerlin, nastavnica Krk
18. Katica Zec, nastavnica Milohnići
19. Nikola Jurić, učitelj Milohnići
20. Franjo Rošić, učitelj Milohnići
Fakultativno je u IV. razred uvedena nastava engleskog jezika a u jedan peti razred, od dva, kao obavezan predmet.
Ustav iz 1963. godine sagledavao je obrazovanje kao sastavni dio socijalnog i ekonomskog razvoja i u duhu započetog procesa decentralizacije, obrazovanje je prešlo u nadležnost republika i pokrajina, došlo je do konstituiranja škole kao samoupravne i samostalne radne organizacije koja je imala posebno društveno značenje. Osnovna škola je u ovom razdoblju postala i “iznutra” kompaktnija i organiziranija kao pedagoška ustanova. U tom vremenu dobiva svoju vlastitost, a tadašnje društvo svoju osnovnu školu.
Te ustavne promjene uzrokovale su i donošenje Zakona o financiranju obrazovanja (Savezna skupština 1960. godine), osnivanje zajednica obrazovanja 1966. godine kao i Zakon o privremenom financiranju odgoja i obrazovanja u SR Hrvatskoj 1968. godine i Zakonom o financiranju odgoja i obrazovanja u SRH godine 1969. U smislu novih društveno-ekonomskih odnosa dolazi do jačeg financijskog osamostaljivanja škole, uveden je sistem raspodjele dohotka, izvori financiranja postaju autonomni i stabilni. Počinje proces odvajanja škole od države. U svim društvenopolitičkim zajednicama postojala su prosvjetno-kulturna vijeća u kojima su radni ljudi iz odgojno-obrazovnih radnih organizacija preko svojih predstavnika sudjelovali u odlučivanju o svim bitnim pitanjima svojega rada. Osnivale su se zajednice škola kao samoupravne asocijacije škola kao radnih organizacija (godine 1966. Zajednica osnovnih škola SR Hrvatske), Zakon o osnovnoj školi izmijenjen je i dopunjen u tom smislu godine 1964., a škola se tretirala kao samostalna i samoupravna radna organizacija. Nastavni plan i program također je dopunjavan godine 1964. (Donesen je godišnji plan obaveznih sati; matematika, hrvatsko-srpski jezik i tehnički odgoj dobivaju više sati; gradivo je dijeljeno po dobnim fazama: I-III, IV-V, VI-VIII. razred, ponovno se dijeli i po razredima; opsežnija su objašnjenja za provedbu programa). U škole se uvodi pedagoško-psihološka služba; prosvjetno-pedagoška služba u suradnji sa zajednicama osnovnih škola izravno je u službi mijenjanja i razvoja školske prakse.
Tijekom školskih godina 1963/64, 1964/65. i 1965/66. škola se borila s kadrovskim problemima i adaptacijom školske zgrade u Vrhu. U Krku i Poljicama nastava je započela 1. rujna 1963, a u područnim odjeljenjima u Milohnićima i Vrhu tek 15. rujna i to zbog adaptacije školske zgrade. Zbog tog kašnjenja nastava je u tim školama završila tek 26. lipnja 1964. godine. Zbog nedostatka nastavnika, nastava je u školi u Korniću započela tek 20. rujna 1963. godine. Adaptacija školske zgrade u Milohnićima je završena i zgrada je osposobljena za redovitu nastavu. Učenika je u svim školama bilo 590, raspoređenih u 20 odjeljenja, a nastavu je izvodilo 20 nastavnika, od toga u nižim razredima:
1. Mira Bogdanović, učiteljica Krk
2. Zdenka Žic, učiteljica Krk
3. Milosava Strčić, učiteljica Krk
4. Mira Šamanić, učiteljica Krk
5. Emilija Pajalić, učiteljica Vrh
6. Marija Margetinac, učiteljica Vrh
7. Ljubica Barić, učiteljica Milohnići
8. Ivan Baranić, učitelj Kornić
9. Josip Kremenić, učitelj Poljica
u višim razredima:
1. Jelisava Matejčić, nastavnica Krk
2. Anica Misirača, učiteljica Krk
3. Ivan Strčić, nastavnik Krk
4. Anton Šamanić, učitelj Krk
5. Blaženka Crnković, nastavnica Krk
6. Katica Zec, nastavnica Krk
7. Milivoj Seršić, stručni učitelj Krk
8. Anica Gržetić, apsolvent PA Krk
9. Radoslav Barić, učitelj Milohnići
10. Zlatko Hriljac, nastavnik Milohnići
11. Nikola Jurić, učitelj Milohnići.
Školom rukovodi i dalje upravitelj Cvetko Štefanić.
Problem nedovršene školske zgrade u Vrhu nastavio se i ove školske godine, pa su učenici iz Skrpčića putovali autobusom u više razrede škole u Krku. To je stvaralo prostorne poteškoće u školi u Krku.
Ponovno dolazi do kadrovskih promjena: umjesto Emilije Pajalić, u Vrh dolazi Jordana Maračić, a 5. listopada stupaju na rad još dva nastavnika i to Katica Zec, koja je bila na porodiljskom dopustu, i Jerko Žic, stipendist Skupštine općine Krk. Dana 1. listopada stupa na rad u područnu školu Milohnići nastavnik Josip Zakrajšek, također stipendist Skupštine općine Krk.
Škola postiže uspjehe u svome radu. Svi djelatnici funkcioniraju putem Radne zajednice, a društveni nadzor i rukovođenje prate Upravni odbor i Savjet škole. Radna je zajednica raspravljala o osobnim dohocima, izradi Statuta, izboru Savjeta škole i Upravnog odbora te o financijskim sredstvima. Upravni odbor raspravljao je o doškolovanju prosvjetnih radnika, razmatrao završni račun, izmjene financijskog plana, raspisivao natječaje i rješavao molbe u natječaju. Savjet škole raspravljao je o Statutu škole, uspjehu učenika i materijalnom položaju škole.
U školskoj 1965/66. godini dovršena je školska zgrada u Vrhu pa je nastava tamo započela 10. rujna. Slijede i kadrovske promjene. Poteškoće u organiziranju nastave nastale su odlaskom učiteljice Marije Margetinac iz Vrha, te porodiljskog dopusta Mire Šamanić i Jordane Maračić. Odlukom Radne zajednice u Područnu školu Vrh premješten je iz Poljica učitelj Josip Kremenić. Za upražnjeno mjesto u školi Poljica raspisan je natječaj na koji je primljen učitelj Matija Hudolin. Do tada je nastavu izvodio Nikola Jurić.
Radna zajednica sastala se tijekom školske godine šest puta i razmatrala Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnik o radnim odnosima, Pravilnik o pohvaljivanju, nagrađivanju i kažnjavanju učenika, Izmjene i dopune Pravilnika o raspodjeli osobnih dohodaka, financijski plan i završni račun. Upravni odbor održao je također šest sjednica o donio Odluku o formiranju fondova, Odluku o korištenju sredstava iz Fonda zajedničke potrošnje, Odluku o korištenju godišnjih odmora, raspravljao je o povećanju i reduciranju sati u nastavi, razmatrao završni račun za 1965. godinu i financijski plan za 1966. godinu.
Sljedeće školske godine, 1966/67, Osnovnu školu Krk sačinjavaju područne četverorazredne škole Vrh i Poljica te osmororazredna škola Milohnići. Odlukom Skupštine općine Krk područje Kornića pripojeno je Osnovnoj školi Punat. U dogovoru sa školom Punat, učenici sedmog i osmog razreda iz Kornića i dalje su polazili školu u Krku do završetka školovanja, dok su učenici petog i šestog razreda 1. rujna prešli u školu Punat. Tijekom cijele godine pripremalo se ukidanje Područne škole Poljica i viših razreda Područne škole Milohnići. U tom pravcu bile su osmjerene rasprave Upravnog odbora i Savjeta škole.
Osnovnu školu Krk sačinjavaju školske 1967/68. godine matična škola u Krku i područne škole u Milohnićima i Vrhu. Odlukom Radne zajednice Osnovne škole Krk, a koju je 1. rujna 1967. godine potvrdila Skupština općine Krk, zatvoreni su viši razredi područnih škola Milohnići i Vrh. Učenici s područja Poljica prevoze se autobusom u Milohniće, gdje je bila organizirana nastava u dva kombinirana odjeljenja. Učenici viših razreda sa cijelog područja otoka Krka polaze nastavu u školi u Krku. Školu pohađa ukupno 448 učenika, njom rukovodi direktor Cvetko Štefanić, a u školi predaje 18 nastavnika i to u nižim odjeljenjima:
1. Mira Bogdanović, učiteljica u I. razredu u Krku
2. Zdenka Žic, učiteljica u II. razredu u Krku
3. Milosava Strčić, učiteljica u III. razredu u Krku
4. Mira Šamanić, učiteljica u IV. razredu u Krku
5. Jordana Maračić, učiteljica u I. i II. razredu u Vrhu
6. Josip Kremenić, učitelj u III. i IV. razredu u Vrhu
7. Ljubica Barić, učiteljica u I. i II. razredu u Milohnićima
8. Dane Lavrnja, nastavnik u III. i IV. razredu u Milohnićima
a u višim razredima:
1. Ivan Strčić, nastavnik hrvatskosrpskog jezika
2. Blaženka Bogović, nastavnica hrvatskosrpskog jezika i muzičkog odgoja
3. Jelisava Matejčić, nastavnica matematike i fizike
4. Katica Zec, nastavnica geografije i historije
5. Antun Polonijo, nastavnik kemije i biologije
6. Nikola Jurić, nastavnik tehničkog odgoja
7. Anica Misirača, apsolvent engleskog jezika
8. Milivoj Seršić, student II. g. likovnog odgoja
9. Anton Šamanić, stručni učitelj
10. Olga Polonijo, učiteljica.
Već sljedeće školske godine otvoren je još jedan razred u školi u Vrhu pa je zaposlena još jedna buduća učiteljica, apsolventica Pedagoške akademije u Rijeci Marija Lukarić, predmetna grupa Razredna nastava.
Škola je bila ogledna za nastavu tehničkog odgoja.
Učenici su bili uključeni u velik broj slobodnih aktivnosti, a učenici osmih razreda bili su tijekom zimskog raspusta uključeni u proizvodnu praksu kod privrednih organizacija. Prema dogovoru s radnim organizacijama, učenici su trebali na praksi provesti tjedan dana, ali je veći dio učenika na praksi proveo cijele zimske praznike. To im je pomoglo da se opredijele za buduća zvanja.
Školske 1969/70. godine, Osnovnu školu Krk i dalje su sačinjavali matična škola u Krku s područnim školama u Vrhu i Milohnićima. Niže razrede matična škole Krk polaze učenici iz Krka, a I. razred i učenici iz Skrpčića. Područnu školu u Vrhu polazili su učenici iz Vrha, a u drugi, treći i četvrti razred dolazili su učenici iz Skrpčića koji su se do škole i natrag prevozili autobusom (4 km). Više razrede polaze svi učenici školskog područja Osnovne škole Krk u Krku, koji se prevoze do škole i natrag autobusima. Ukupno se u više razrede prevozio 121 učenik, a u niže 31 učenik ili ukupno 152 učenika. Troškove prijevoza snosila je u potpunosti škola, a iznosili su za jednu školsku godinu 100.000 dinara. Neki učenici pješačili su do autobusnih stanica, a najveća udaljenost iznosila je 2 kilometra.
U područnoj školi u Milohnićima bio je organiziran prihvat djece u jutarnjim satima do početka nastave, a nakon nastave, prihvat do dolaska autobusa. Ujutro su djeca dolazila u 7 sati, a poslijepodne odlazila svojim kućama u 14 sati. Za to je vrijeme bio organiziran produženi boravak učenika. U školskoj kuhinji dobivali su kompletan ručak. Produženi boravak organizirali su i vodili učitelji koji su tamo radili.
Životni tokovi u zemlji i svijetu, napredak znanosti, tehnike i tehnologije zahtijevali su daljnje usavršavanje škole. U to vrijeme donesena je Rezolucija Savezne skupštine o razvoju odgoja i obrazovanja na samoupravnoj osnovi (1971. godine), zatim Rezolucija Drugog kongresa samoupravljača Jugoslavije (1971. godine), Ustav (1974. godine), Zakon o udruženom radu (1976. godine), mijenjali su se propisi o samoupravnom organiziranju (1974 godine). Uslijedile su društvene promjene za puni samoupravni društveni preobržaj sistema odgoja i obrazovanja.
Škola je tijekom godina “hvatala korak” s novim smjernicama u društvu. U organizaciji škole nije bilo izmjena, ni povećanja ni smanjivanja razrednih odjeljenja kao ni izmjena u broju nastavnika. 15. travnja 1974. godine započela je nastava u novoj školi, u zgradi koja je bila izgrađena za potrebe Djevojačkog đačkog doma i internata. Tada škola mijenja ime u Osnovna škola “17. travanj” Krk, prema danu kada je Krk u drugom svjetskom ratu oslobođen od okupatora. U povodu otvorenja nove zgrade, održana je svečana priredba kojoj su prisustvovali učenici, roditelji, nastavnici, predstavnici općina otoka Krka i Republike Hrvatske.
Grupe slobodnih aktivnosti svih škola na otoku sudjelovale su u programu priredbe: pjevački zbor, recitatorska sekcija, literarna, folklorna, sopilaška itd.
Dana 22. studenoga 1975. godine proveden je referendum o pripojenju svih škola otoka Krka školi “17. travanj” u Krku. Škole koje su se pripojile bile su: osmogodišnja škola u Dubašnici (s područnom školom u Omišlju) – 263 učenika, osmogodišnja škola u Vrbniku (s područnom školom u Dobrinju) – 216 učenika, osmogodišnja škola u Puntu sa 143 učenika i Osmogodišnja škola Baška sa 95 učenika. Osmogodišnju školu u Krku i područnim školama u Vrhu i Milohnićima pohađalo je 404 učenika. Nakon udruživanja svih škola broj učenika bio je ukupno 1121.
Nakon ove reorganizacije školska 1976/77. godina organizacija pohađanja nastave izgledala je ovako: osnovnu školu “17. travanj” Krk sačinjavali su matična škola u Krku i područne škole u Vrhu i Milohnićima te područne škole u Baški, Dubašnici, Omišlju, Puntu, Vrbniku i Dobrinju.
Školu u Krku polazili su mlađi učenici iz Krka (od I. do IV. razreda) i stariji učenici (od V. do VIII. razreda) iz Krka, Vrha, Skrpčića, Milohnića i Poljica.
Školu u Vrhu polazili su mlađi učenici iz Vrha, Skrpčića i Milohnića (I. i II. razred) te iz Vrha (III. i IV. razred).
Školu u Milohnićima polazili su učenici iz Milohnića i Poljica (III. i IV. razred)
Školu u Baški polazili su učenici od I. do VIII. razreda iz Baške, Jurandvora i Bašćanske Drage.
Školu u Dubašnici polazili su mlađi učenici (od I. do IV. razreda) iz Dubašnice, Gabonjina, Krasa, Rasopasnog, Svetog Vida i Njivica, te stariji učenici (od V. do VIII. razreda) iz svih spomenutih mjesta i Omišlja. Školu u Omišlju polazili su učenici mlađeg uzrasta (I-IV. razred) i to samo iz Omišlja.
Školu u Puntu polazili su učenici od I. do VIII. razreda i to iz Punta i Kornića.
Školu u Vrbniku polazili su učenici od I. do VIII. razreda i to sva djeca iz Vrbnika, Gorice i Risike, te starijeg uzrasta iz cijele Dobrinjštine.
Školu u Dobrinju polazili su mlađi učenici od prvog do četvrtog razreda.
Učenici svih uzrasta prevozili su se iz udaljenih mjesta autobusima, a troškove prijevoza bili su na teret Samoupravne interesne zajednice za osnovno obrazovanje.
Nastava je u svim školama započinjala ujutro u 8 sati, osim u Dubašnici, u kojoj je započinjala u 7,50 radi dolaska i odlaska autobusa.
Ovako velik broj učenika bio je uključen i u mnogobrojnim grupama slobodnih aktivnosti koje su npr. školske 1977/78. bile organizirane u okviru Kulturno-umjetničkog društva (pjevački zborovi, tamburaški orkestri, recitatori, literati, folklorne grupe, sopilaške i folklorne tj. plesači krčkih plesova. U okviru sportskog društva djelovali su rukometaši, nogometaši, košarkaši, stolnotenisači i jedriličari. Osim ovih postojale su i fotosekcija, grupa mladih biologa i mlade vezilje. Aktivnim radom ovih sekcija uspješno su organizirane proslave Dana Republike (29. studenoga) kada su učenici prvog razreda primani u Pionirsku organizaciju, Dana Jugoslavenske narodne armije 2. prosinca (JNA), Dana dječje radosti, Dana žena (8. ožujka), oslobođenje Krka od okupatora i Dan škole 17. travnja. Osim sudjelovanja u proslavama učenici su nastupali i u drugim manifestacijama kao npr. s literarnim radovima u manifestaciji “Listopad u Novalji” i sl.
Nije bilo zanemareno i ono što učenici svih generacija najviše vole a to su logorovanja i izleti. U sklopu predmeta Prva pomoć i zaštita organizirano je logorovanje za sve učenike sedmih razreda svih otočkih škola u školi Milohnići. Učenici osmih razreda bili su na petodnevnom izletu-ekskurziji pod nazivom “Putevima revolucije”. Za učenika mlađih razreda organizirane su ekskurzije po otoku Krku (za učenike drugog razreda), Istri, Gorskom kotaru i Pionirskom gradu u Zagrebu (za učenike trećeg i četvrtog razreda).
I nastavnici su tri dana bili na ekskurziji “Putevima revolucije” i u Istri.
Školske 1978/79. godine Osnovnu školu “17. travanj” sačinjavale su osmorazredne škole u Krku, Puntu, Baški, Malinskoj i Vrbniku, četverorazredne škole u Dobrinju i Omišlju i trorazredna škola u Vrhu. Odlukom Skupštine općine Krk od 11. srpnja 1978. godine, ukinuta je škola u Milohnićima. Direktor Osnovne škole “17. travanj” bio je Cvetko Štefanić, pedagog Martinašević Marija, a upravitelj osmogodišnje škole u Krku je Seršić Milivoj. Nastavu su izvodili sljedeći nastavnici:
u mlađim razredima u Krku Miloslava Strčić, Olga Polonijo, Marija Mazur, Mira Šamanić, Marko Boškić, svi u Krku, Josip Kremenić, Marija Frgačić i Željko Lerga u Vrhu; u starijim razredima Jelisava Matejčić, Katica Zec, Ivan Strčić, Marija Šamanić, Anton Šamanić, Anica Misirača, Sanjin Žanić, Milivoj Seršić, Marija Ban, Petar Morožin, Anton Polonijo i Anton Mahulja. Da bi nastava bila što stručnije zastupljena mnogi nastavnici rade na više škola: Petar Morožin u Vrbniku i Krku, Marija Ban u Krku i Puntu, Anton Mahulja u Malinskoj i Krku, Anton Šamanić u Krku i Baški.
Sljedeća 1979/80. školska godina nije se isticala svojim događanjima, izuzevši događaj koji se zbio 4. svibnja 1980. godine kada je preminuo Josip Broz Tito. Toga je dana nastava bila prigodno posvećena životnom putu i djelu predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Svi učenici i nastavnici upisali su se u školi u Knjigu žalosti i u Knjigu žalosti u Općini Krk. U školskom predvorju bio je izložen veliki pano sa slikom predsjednika Tita pred kojom su učenici držali počasnu stražu. Školske 1980/81. godine boravili su članovi kolektiva na trodnevnoj ekskurziji posjetivši, pored Jasenovca i Kozare, Kuću cvijeća u Beogradu. (Kuća cvijeća je mjesto gdje je pokopan Predsjednik Josip Broz Tito.)
Sljedeću školsku godinu, 1981/82, karakterizira redukcija potrošnje električne energije zbog koje je došlo do pomaka u organizaciji školske godine. Zimski praznici trajali su čak mjesec dana, od 15. siječnja do 15. veljače 1982. godine. Zbog toga su bili skraćeni proljetni praznici i produžena školska godina do 17. lipnja.
Posljedica redukcije električne energije na organizaciju školske godine bilo je i u školskoj 1982/83. godini. Budući da se nije moglo grijati, zimski praznici trajali su od 15. siječnja 1983. godine do 14. veljače te godine. Zbog tog razloga nije bilo ni proljetnih praznika i nastava je produžena do 18. lipnja.
U rukovođenju školom došlo je do promjene. Za direktora Osnovne škole “17. travanj” izabran je 1. rujna 1982. godine Anton Polonijo, a za rukovodioca škole u Krku za tu školsku godinu izabran je Željko Lerga. Te školske godine škola je dobila pedagoginju i defektologinju Miru Stublia.
Školske 1983/84. godine radna jedinica osnovne škole “17. travanj” Krk sačinjavala je školu u Krku, koju je pohađao 381 učenik i područnu školu u Vrhu koja je imala tri mlađa razreda s ukupno 96 učenika.
Školska godina započela je 5. rujna 1983. godine. Nastava je bila organizirana tako da su viši razredi pohađali nastavu ujutro, a mlađi naizmjence ujutro i poslijepodne. Učenici koji su pohađali nastavu u Krku u staroj zgradi primali su topli obrok u školskoj kuhinji. U novijoj zgradi te je školske godine otvorena školska radionica i dvorana za tjelesni odgoj.
Zimski i proljetni praznici održani su redovito prema planu: zimski od 15. siječnja do 4. veljače 1984. godine, a proljetni od 25. travnja do 3. svibnja iste godine.
Tijekom nekoliko godina neki su se nastavnici izmijenili pa je podjela predmeta i razreda izgledala ovako:
1. Smiljka Ivanović I. razred Vrh
2. Feodora Jereb II. razred Vrh
3. Anica Boškić III. razred, I. polugodište Vrh
4. Martina Škrobonja III. razred, II. polugodište Vrh
5. Marija Višnjovski I.a razred, Krk
6. Milosava Strčić I.b razred, I. polugodište Krk
7. Anica Boškić I.b razred, II. polugodište Krk
8. Olga Polonijo II.a razred Krk
9. Željko Lerga II.b razred Krk
10. Marija Mazur III. razred Krk
11. Marko Boškić IV.a razred Krk
12. Mira Šamanić IV.b razred Krk
13. Ivan Strčić hrvatsko-srpski jezik Krk
14. Marija Ban hrvatsko-srpski jezik, domaćinstvo Krk
15. Anica Misirača engleski jezik Krk
16. Bruno Dujmović matematika Krk
17. Katica Zec povijest, zemljopis Krk
18. Marija Šamanić biologija, priroda, zemljopis, domaćinstvo Krk
19. Sanjin Žanić matematika, fizika Krk
20. Anton Šamanić tjelesni odgoj, prva pomoć i zaštita
21. Milivoj Seršić likovni odgoj Krk
22. Zdravko Kirinčić tehnički odgoj, domaćinstvo Krk
23. Nedjeljka Ljubanović glazbeni odgoj Krk
24. Vlado Šimunić kemija Krk
Nastavnici Anton Šamanić, Zdravko Kirinčić, Milivoj Seršić i
Vlado Šimunić održavali su nastavu i u drugim školama otoka Krka,
Baški i Dubašnici.
Za direktora Osnovne škole “17. svibanj” Krk izabran je Anton Polonijo, a za rukovodioca škole Marija Mazur. Pedagoginja i defektologinja škole bila je i dalje Mira Stublia.
Školske 1984/85. godine nastava u Radnoj jedinici Krk održavana je u jutarnjoj smjeni, a samo su dva odjeljenja razredne nastave, zbog pomanjkanja učionica, jedan tjedan u mjesecu održavala nastavu poslije podne. Pri kraju prvog polugodišta kada su osposobljene dvije nove učionice, sva su odjeljenja razredne nastave uključena u rad u jutarnjoj smjeni. Jedno odjeljenje razredne nastave imalo je učionicu u središnjoj zgradi i ono je s učenicima predmetne nastave dobivalo topli obrok u školskoj kuhinji. Sve učenike putnike prevozilo je poduzeće “Autotrans” jer je škola prodala svoje autobuse.
U područnoj školi Vrh radila su četiri nastavnika:
1. Josip Kremenić u I. razredu
2. Smiljka Ivanović u II. razredu
3. Ankica Vida u III. razredu
4. Martina Škrabonja u IV. razredu.
U matičnoj školi u Krku radili su u mlađim razredima sljedeći nastavnici:
1. Marija Mazur u I.a razredu
2. Mira Šamanić u I.b razredu
3. Marija Višnjovski u II.a razredu
4. Vladimira Pavić u II.b razredu
5. Olga Polonijo u III.a razredu
6. Željko Lerga u III.b razredu
7. Marko Boškić u IV. razredu.
U predmetnoj nastavi radili su sljedeći nastavnici i predavali ove predmete:
1. Ivan Strčić – hrvatski ili srpski jezik
2. Marija Ban – hrvatski ili srpski jezik
3. Anica Misirača – engleski jezik
4. Bruno Dujmović – matematiku
5. Sanjin Žanić – matematiku i fiziku
6. Katica Zec – povijest i zemljopis
7. Marija Šamanić – zemljopis, biologiju i prirodu
8. Anton Šamanić – tjelesni odgoj i prpvu pomoć i zaštitu
9. Milivoj Seršić – likovni odgoj
10. Zdravko Kirinčić – tehnički odgoj
11. Nedjeljka Ljubanović – glazbenu kulturu.
Anton Šamanić, Zdravko Kirinčić i Milivoj Seršić predavali su i u Osnovnoj školi u Dubašnici, Nedjeljka Ljubanović u Vrbniku i Omišlju, a u Krk su iz drugih škola dolazili Vladimir Šimunić (iz Punta) i Drago Čižmešija (iz Baške). U mirovinu je te školske godine otišla Marija Šamanić, nastavnica zemljopisa i biologije.
Od 2. rujna 1985.godine kao pedagog počinje raditi Đuro Ćupurdija.
Svi su učenici mlađih razreda bili obuhvaćeni u slobodnim aktivnostima: male vezilje (voditelj Mira Šamanić), dramsko-recitatorska (voditelj Marija Višnjovski), likovna sekcija (voditelj Vladimira Pavić), mladi cvjećari (voditelj Olga Polonijo) i dvije sportske grupe (voditelji Željko Lerga i Marko Boškić). U starijim razredima učenici su bili obuhvaćeni u literarno-recitatorskoj (voditelj Marija Ban), fotosekciji (voditelj Zdravko Kirinčić), radioamaterima (voditelj Sanjin Žanić), folkloru (voditelj Katica Zec), likovnoj sekciji (voditelj Milivoj Seršić), sportskim aktivnostima – rukometu i nogometu (voditelj Anton Šamanić) i pjevačkom zboru koji je vodila Nedjeljka Ljubanović.
Javna djelatnost škole došla je ponovno do izražaja prilikom proslava praznika: Dana Republike, Dana Armije, Dana dječje radosti, Dana žena, Dana škole i oslobođenja otoka Krka.
Te i naredne školske godine članovi dramsko-recitatorske sekcije nastupali su na svim akademijama u povodu navedenih lokalnih i državnih praznika. Likovna grupa bila je zadužena za uređenje izvanučioničkog prostora u novoj zgradi, a mladi cvjećari vodili su brigu o školskom cvijeću. Literarno-recitatorska sekcija nastupala je na svim priredbama u mjestu i u školi. Likovna sekcija je svojim radovima obilježavala sve važne datume u školi i ukrašavala izvanučionički prostor. Folklorna sekcija je svojim nastupima oživljavala program nastupa na priredbama. Članovi sportske sekcije bili su sudionici mnogih takmičenja. Povodom Dana škole održan je kros. Pjevački zbor je svojim nastupima uveličavao sve priredbe i akademije.
Odlični učenici tijekom cijelog školovanja bili su primljeni kod predsjednika Općinske skupštine gdje su dobili na dar vrijednu knjigu.
Školske godine 1986/87. škola ima ukupno 20 odjeljenja koji rade tako da su mlađi razredi imali organiziran petodnevni radni tjedan. Viši razredi izvodili su nastavu u dva petodnevna i dva šestodnevna radna tjedna. Parne subote bile su radne, a neparne rekreativne. Nastava je u mlađim razredima bila stručno zastupljena, dok je u predmetnoj nastavi predmet domaćinstvo bio nestručno zastupljen. Dana 1. rujna 1986.godine imenovan je za direktora OŠ “17. travanj” Krk nastavnik biologije i kemije Dragan Cindrić.
U područnoj školi u Vrhu radila su četiri nastavnika:
u I. razredu Feodora Jereb, u II. razredu Martina Radešić, u III. razredu Josip Kremenić i u IV. razredu Smiljka Ivanović.
U Krku su u razrednoj nastavi radili:
u I. a razredu Olga Polonijo, u I. b razredu Željko Lerga,
u II.a razredu Margita Justinić, u II.b Serđo Samblić, u III.a Marija Mazur, u III. b Mira Šamanić, u IV. a prvo polugodište Vlatka Pavić a drugo polugodište Jadranka Babić, i u IV. b razredu Marija Višnjovski.
Predmetnu nastavu izvodili su:
– Hrvatski ili srpski jezik Ivan Strčić i Marija Ban,
– Engleski jezik Anica Misirača,
– Matematiku Bruno Dujmović i Sanjin Žanić,
– Fiziku Sanjin Žanić,
– Povijest i zemljopis Katica Zec,
– Biologiju, prirodu i domaćinstvo Nada Siočić,
– Tjelesni odgoj i prvu pomoć i zaštitu Anton Šamanić,
– Likovni odgoj Milivoj Seršić,
– Tehnički odgoj Zdravko Kirinčić,
– – Glazbenu kulturu prvi polugodište Jakov Pavić i Dubravka Palman drugo polugodište.
Učenici su bili obuhvaćeni u izvanškolskim tj. slobodnim aktivnostima. Najveće uspjehe postigli su članovi radioamaterske sekcije. Oni su na općinskom takmičenju osvojili 1. mjesto i diplomu. Na međuopćinskom takmičenju u Pazinu osvojili su prvo mjesto. Mladi vatrogasci su na regionalnom takmičenju u Rabu osvojili jednu zlatnu i dvije srebrne medalje.
Iako je nekadašnji predsjednik tada Socijalističke federativne Republike Jugoslavije, Josip Broz Tito, umro još 1980. godine, u njegovu se čast trčala i nosila Štafeta mladosti. Savezna štafeta mladosti prošla je i otokom Krkom pa su je 28. ožujka 1987. godine dočekali i ispratili tadašnji školarci.
Dana 30. studenog 1988, pedagog Đuro Ćupurdija odlazi u Rijeku, a 4. siječnja 1989. godine dolazi u školu nova pedagoginja, Milana Jurina.
Školstvo nakon demokratskih promjena
Dolaskom nove demokratske vlasti bilo je potrebno odmah ispraviti neke krupnije greške i zablude u ranijem zakonskom reguliranju odgoja i obrazovanja.
Prvi sustavni zakon, donesen neposredno po stupanju na snagu Ustava Republike Hrvatske, bio je Zakon o osnovnom školstvu (Narodne novine 59/90). Ovaj propis donio je mnoga nova i primjerena rješenja, kao npr. Rasterećenje nastavnog plana osnovne škole, deideologizaciju škole, ciljeva i zadataka odgoja i obrazovanja kao i odgojno-obrazovnih sadržaja te rasterećenje programskih sadržaja u svim nastavnim predmetima. No, tijekom 1991. godine doneseni su i objavljeni mnogi podzakonski akti: pravilnici, naredbe i upute. Sve zakone i podzakonske akte trebalo je dosljedno primjenjivati.

IZVORI:
1. Blaženčić, Ante: Razvoj osnovnog školstva u SR Hrvatskoj od oslobođenja do stvaranja jedinstvene osmogodišnje škole. U: Trideset godina naše pedagogije i školstva (Referati sa simpozija), Pedagoško-književni zbor, Zagreb, 1976, str. 58.
2. Jakopović, mr. Stjepan: Izmjene i dopuno nastavnog plana i programa osnovne škole, Život i škola, God. 40, Zagreb, 1991, str. 157-164.
3. Pičuljan, Zoran: Legislativno uređenje sustava srednjeg školstva u Republici Hrvatskoj, Život i škola, God. 41, Zagreb, 1992, str. 159-176.
4. Puževski, dr. Valentin: Pregled razvoja osnovne škole u Hrvatskoj, Život i škola, God. 37, Osijek, 1988, str. 417-436.
5. Vrgoč, prof. dr. Hrvoje: Školstvo Republike Hrvatske u izvanrednim uvjetima, Život i škola, God. 40, Zagreb, 1991, str. 309. i 322.

 

[mls_h1]Kronologija važnijih događaja od 1990. godine do 2004. godine[/mls_h1]

Postoje godine koje zbog događaja koji su ih obilježili postaju razdjelnice u vremenu. Jedna od razdjelnica u povijesti naše Države je godina 1990.
Sabor SR Hrvatske omogućava višestranačku djelatnost i donosi nam novi izborni zakon. 22. travnja i 6. svibnja održani su prvi višestranački izbori za lokalnu samoupravu i Hrvatski Sabor nakon II. svjetskog rata. Na sjednici od 25. srpnja 1990. godine zastupnici donose odluku da se naša država naziva Republika Hrvatska. Prihvaćen je i Zakon o novim Državnim simbolima. Od toga datuma Republika Hrvatska je samostalna i suverena država. U prosincu 1990. godine dobiva novi Ustav slikovito nazvan “Božićnim Ustavom”.
Dolazi do pobune velikosrba i velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Dio teritorija je okupiran, a slobodne dijelove preplavljuju brojni prognanici. Uslijedile su ratne godine, međunarodno priznanje Republike Hrvatske kao suverene države, oslobođenje okupiranog teritorija vojnim akcijama i mirnom reintegracijom.
Slijedeći društvene i političke promjene narednih godina, škola redovito obilježava i uklapa sve važnije blagdane i događaje. Iznosim samo kronološkim redom probrane događaje pohranjene u školskoj Spomenici koji prikazuju dinamiku života škole. Ostale događaje zapisane u školskoj spomenici ne smatram nevažnima, ali ih sve u ovom sažetku nije moguće iznijeti.

Školska 1990/1991. godina
– Imenovan je novi ravnatelj škole. Dotadašnjeg ravnatelja gospodina Dragana Cindrića zamjenjuje novoimenovani ravnatelj gospodin Anton Stašić
– Odlukom Radničkog savjeta sa sjednice održane 27. rujna 1990. godine OŠ “17. travanj” Krk mijenja naziv u OŠ “Fran Krsto Frankopan Krk” od 28. prosinca 1990. godine Radna jedinica Krk ostaje i dalje matična škola svim ostalim školama na otoku Krku.
– RJ Krk obuhvaća osmogodišnju školu u Krku i četverogodišnju u Vrhu.
– U mirovinu odlaze učiteljice Anica Misirača i Katica Zec.
– 30. travnja 1991. godine obilježen je Dan škole na dan pogibije Frana Krste Frankopana.
– Ženska rukometna reprezentacija škole osvaja prvo mjesto na prvenstvu zone te 3. mjesto na prvenstvu regije.
– Učenici osnovne škole sudjelovali su na prvenstvu 3. zone u košarci i ostvarili sljedeće rezultate : pionirke 1. mjesto, pioniri 3. mjesto.
– Na košarkaškom turniru OŠ “Fran Krsto Frankopan” 1. mjesto osvojile su muške i ženske ekipe iz Krka.

Školska 1991/1992. godina
– Uveden je vjeronauk kao izborni predmet. Nastavu izbornog vjeronauka nakon dugo godina vode vjeroučitelji. Kao prve ističemo Mirjanu Žužić, Ružu Lukanović, vlč. Antuna Katunara i vlč. Ivana Čubranića.
– Zbog prijetnji o zračnoj opasnosti izvršena je edukacija učenika o ponašanju u slučaju uzbune.
– U redovnu nastavu uključen je 201 učenik prognanik od kojih je 67 završilo školsku godinu, a ostali su se tijekom školske godine odselili u druge krajeve.
– Zbog prihvata velikog broja učenika prognanika tijekom cijele školske godine osigurana je besplatna marenda i ostale potrepštine uz veliku pomoć “Caritasa” i “Crvenog križa”.
– U mirovinu odlaze Olga Polonijo, Marija Višnjovski, Marija Dujmović, a na kraju školske godine i Milivoj Seršić.
– Na Svjetski dan štednje 31. listopada školu posjećuju predstavnici Riječke banke i tom prigodom darivaju učenike prognanike.
– Prigodom Božića, svečanost su organizirali vjeroučitelji uz pomoć vjeroučenika.
– Organizirana su gostovanja kazališta i glumaca za učenike mlađih razreda :
o “Vagon prvog razreda” u izvedbi kazališta “Mala scena”, Zagreb
o “Mačak u trapericama” u izvedbi Lele Margetić i Lade Kos
o “Čarobni štapić” u izvedbi mađioničara Kreše i Zdravka Plešćaka

Školska 1992/1993. godina
– Školska godina započela je po prvi put u dugoj povijesti školstva naše Države u suverenoj i međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj.
– Zbog neuobičajeno visokih temperatura, prihvata i zbrinjavanja velikog broja izbjeglica i prognanika nastava započinje 14. rujna 1992. godine svetom misom.
– Formiran je školski zbor od učenika mlađih razreda pod vodstvom učiteljice Natalije Brnčić koji će kasnije postati poznat kao dječji zbor “Mići Boduli”. Zbor nastupa na 21. susretu Pjevačkih zborova u Poreču “Naš kanat je lip”.
– Obilježeni su značajni datumi uz nastupe učenika uključenih u razne izvannastavne aktivnosti poput literarno-recitatorske grupe, povijesne, dramske, sportske…
– U mirovinu odlazi Anton Šamanić
– Na svečanosti prigodom dana škole 30. travnja u nazočnosti predstavnika svjetove i crkvene vlasti, školi je gospodin Ivan Pavan poklonio umjetničku sliku “Moj otok” autorice akademske slikarice i učiteljice likovne kulture naše škole, Alme Dujmović

– 30. lipnja upriličena je svečanost povodom završetka školske godine te su se od učenika osmih razreda toplim riječima oprostili ravnatelj škole Anton Stašić i učiteljica Nada Siočić poželjevši im uspješan završetak daljnjeg školovanja, izrazivši želju da postanu dobri ljudi i građani naše države.
– Za učenike osmih razreda koji su cijelo osmogodišnje školovanje prošli odličnim uspjehom prijem je organizirao gradonačelnik Krka i nagradio ih knjigom “Povijest Hrvata”.
– Održavaju se natjecanja u znanju na kojima sudjeluju i učenici naše škole.
– Na poziv Riječke banke d.d. Rijeka organizirano je natjecanje na području Primorsko-goranske županije pod nazivom “Pronađite i opišite najstariji povijesni spomenik u mjestu gdje djeluje škola” kojem se odazvala naša škola u okviru nastave povijesti i osvojila 2. mjesto za koje je nagrada bila monografija “Lijepa naša Hrvatska”.
– Za prvog gradonačelnika Grada Krka izabran je učitelj matematike i informatike iz naše škole, gospodin Darijo Vasilić, a za gradskog vijećnika učitelj razredne nastave gospodin Serđo Samblić.

Školska 1993/1994. godina
– U poslijepodnevnoj smjeni cijelu školsku godinu radila je tzv. “Prognanička škola” (zbog požara u PŠ “Dubašnica” u kojoj je inače djelovala ta škola, sastavljena najvećim dijelom od prognanih učenika sa područja Vukovara, Iloka te sa prognanim učiteljima koji su bili smješteni najvećim dijelom u hotelu “Tamaris” u Malinskoj i “Peharček” u Njivicama)
– Školski zbor “Mići boduli” sudjelovao je na putujućem dječjem festivalu “Epour si muove” u Krku, Malinskoj, Malom Lošinju. Pobjedničku pjesmu tog festivala “Djeca Hrvatske” izvodila je solistica Mićih bodula Marta Tomašić. Školski zbor je tijekom cijele školske godine imao niz vrlo uspješnih nastupa i obilježio je sve važnije događaje u školi, Gradu i Otoku. I ove godine sudjelovao je na 22. susretu pjevačkih zborova u Poreču “Naš kanat je lip”.
– Povijesna, športska, literarna i likovna grupa bile su aktivne tijekom cijele školske godine te su uz zbor obilježavale pojedine blagdane.
– U okviru povijesne i literarne grupe velik broj učenika naučio je pisati glagoljicom te su posjećivali pojedine povijesne spomenike i literarno ih opisivali.
– Dan škole obilježen je međurazrednim športskim natjecanjima, svečanom akademijom u dvorani SŠ “Hrvatski kralj Zvonimir” te izložbom učeničkih radova u prostoru Male vijećnice Grada.
– Učenici su se natjecali na županijskoj razini u matematici gdje je Danijela Martić, učenica 8. razreda zauzela izvrsno 3. mjesto, u fizici su se natjecali u kategoriji učenika 8. razreda Bariz Samardžić (učenik izbjeglica), Marko Skomeršić, u kemiji također u kategoriji učenika 8. razreda Toni Žgaljić, Ivana Vrankić i Danijela Martić
– Karmen Toić, Miroslav Kosić, Danijela Žužić, Andrea Žužić zauzimaju 1. mjesto na biskupijskom natjecanju iz vjeronauka.
– Na županijskom natjecanju iz informatike u programskom jeziku Logo takmičili su se Bruno Karabaić (6.b razred), Saša Hrast (5.a) i Igor Nikolić (6.b), a u programskom jeziku Basic, Sanjin Purić, Marko Skomeršić i Marijan Lončarić (svi iz 8.a razreda).
– Po prvi put učenici pod vodstvom profesora Borisa Bolšeca sudjeluju kao natjecatelji na Danima mladih informatičara (DMIH) – Državno natjecanje u informatici koje se je 1994. godine održavalo u Krku u Hotelu “Dražica”. Natjecao su se Bruno Karabaić u programskom jeziku Logo, dok je Sanjin Purić nagrađen za softverski rad “Softs 1.0”
– Povodom Državnog natjecanja u informatici koje je održano u Krku, prigodom otvaranja i zatvaranja natjecanja učenici naše škole putem školskog zbora, literarne radionice, likovne radionice i povijesne radionice sudjelovali su u uspješnom programu, organiziranju izložbi likovnih radova te izdavanju biltena pod vodstvom svojih učiteljica.
– 37 učenika u pratnji učiteljice Meri Gršković provodi 7 dana u gradu Piazzola sul Brenta u Italiji kao gosti tamošnje državne škole “Luca Belludi”.
– Tomislav Mikić, učenik 5. razreda u pratnji učiteljice Alme Dujmović boravi u školi dječjeg stvaralaštva “Novigradsko proljeće”.
– Jelena Hodanić i Marina Kosić, učenice 7.a razreda u pratnji učiteljice Ane Kirinčić borave 7 dana u Maloj glagoljskoj akademiji “Juri Žakan” u Roču.
– U mirovinu odlazi Anton Polonijo

Školska 1994/1995. godina
– Početak školske godine obilježio je višednevni štrajk većine učitelja, dok su učitelji koji nisu u štrajku održavali nastavu.
– Za dio učenika, ali i djelatnika škole, početak ove školske godine obilježila je zabrinutost za svoje najbliže ili poznanike jer je otok Krk formirao bojnu (od više od 300 ljudi) koja je u listopadu upućena na ličko ratište boraveći tamo do ožujka.
– Tijekom godine obilježavali su se svi datumi i blagdani prigodnim proslavama i programima koje su pripremale literarno-recitatorska, povijesna, likovna i športska grupa uz veliku podršku Dječjeg zbora.
– Na inicijativu Riječke banke održana je prigodna prodajna izložba prigodom Božića i Nove godine “Jaslice i čestitke” te se ostvareni prihod daje za obogaćivanje knjižnog fonda školskih knjižnica.
– Uz promociju monografije “Lijepi moj otok”, učenici su priredili izložbu likovnih radova.
– 18. veljače na Košljunu je bila promocija knjige “Osmijeh im nisam dao” koja se sastoji od dječjih literarnih i likovnih radova učenika prognanika uzrasta vrtićke do srednjoškolske dobi koji su utočište našli na otoku Krku. U prigodnom programu nastupali su i učenici naše škole.
– Dječji zbor sudjelovao je na dječjem festivalu “Mikić”, 25. ožujka u Filodramatici u Rijeci.
– Na županijsko natjecanje iz informatike plasirali su se učenici Bruno Karabaić, Saša Hrast i Vedrana Vidulin.
– Na državno natjecanje u informatici odlazi Vedrana Vidulin sa softverskim radom “Matematika” pod vodstvom Borisa Bolšeca.
– 27 učenika ponovo odlazi u posjet talijanskoj školi “Luca Belludi” u grad Piazzola sul Brenta s učiteljicama Meri Gršković i Almom Dujmović.
– Na Novigradsko proljeće odlaze učenici Saša Hrast, Ivan Hriljac, Marta Tomašić, Lena Franolić i Martina Kekelj.
– Članovi literarne družine pod vodstvom učiteljice Marije Ban sudjeluju na smotri čakavskog pjesništva “Čakavski sabor” u Žminju
– Učenik Marin Žužić u pratnji učiteljice Ane Kirinčić boravi u Roču u radu Male glagoljske akademije “Juri Žakanj”
– Mići Boduli organiziraju koncert na kraju nastavne godine pod pokroviteljstvom grada Krka.

Školska 1995/1996. godina
– Sa željom istraživanja povijesnih veza između Istre i otoka Krka, upoznavanja kulturno-povijesne baštine te njegova prijateljstva započinju susreti škola Krk, Žminj i Kanfanar u Krku na inicijativu i pod vodstvom učiteljice Ane Kirinčić i Vilme Unukić. Izmijenjene su povelje o prijateljstvu.
– Učenici i učitelji bili su gosti OŠ “Vladimir Gortan” u Žminju gdje su upoznali dio bogate povijesne baštine.
– U završnici županijske smotre LIDRANO sudjelovala je učenica Marina Kosić čiji je literarni rad pod vodstvom Marije Ban posebno pohvaljen, pjesma “Grad od kamiki”.
– Na županijsko natjecanje iz matematike plasirala se Ivana Katić
– Temeljem svojih rezultata na općinskom i županijskom natjecanju, na državno natjecanje koje se održavalo u Supetru, u programskom jeziku Logo , plasirao se Bruno Karabaić.
– Laureat 28. Sabora čakavskog pjesništva je Silvija Bajčić, učenica 6. razreda naše škole. Dobitnica je zlatnog pera za pjesmu “Bodulski težak”.
– Na “Novigradsko proljeće” upućeni su Marina Kosić, Marta Tomašić, Bruno Karabaić, Lena Franolić, Igor Hrast, Nives Hriljac uz učiteljice Almu Dujmović i Nataliju Brnčić.
– Marko Butorac, Srđan Jereb, Anita Kosić i Silvija Bajčić uz učiteljicu Anu Kirinčić sudjeluju u radu Male staroslavenske akademije “Juri Žakan” u Roču.
– 17. lipnja školu je posjetila ministrica prosvjete Lilja Vokić u pratnji pomoćnika Rudolfa Vouka i pročelnika Županijskog ureda za prosvjetu i kulturu, Ivana Lenca, u povodu postavljanja kamena temeljca za novu školsku zgradu u Vrhu i tom prigodom u spomenicu upisala : “Susrela sam krasne ljude. Zahvaljujem Vam na svemu dobrom što činite za hrvatsko školstvo”.
– 4. srpnja 1996.godine u crkvi Sv. Kvirina u Krku održan je koncert “Mićih Bodula” s repertoarom podijeljenim u tri dijela: u prvom dijelu izvodila se klasična glazba poznatih svjetskih skladatelja, u drugom dijelu pjevane su skladbe domaćih autora, a u trećem dijelu skladbe skladane u istarskoj ljestvici

Školska 1996/1997. godina
– Po prvi put uvedeni su alternativni i besplatni udžbenici
– Kao što je i inače običaj, obilježeni su prigodnim programima blagdani i značajniji datumi.
– Od 19. do 22. prosinca dječji zbor “Mići Boduli” pod vodstvom Natalije Brnčić, udane Banov, ravnatelja škole Antona Stašića i voditeljice škole Milane Jurina, prof. boravio je u Berlinu na poziv Generalnog konzulata Republike Hrvatske. Dječji zbor imao je tri nastupa koji su organizirani u suradnji s berlinskim parlamentom. Boravak i nastupi bili su veliko i značajno iskustvo koji su unaprijedili daljnji rad i djelovanje Zbora.
– Nastavljeno je njegovanje prijateljstva uzajamnim posjetima škola iz Žminja i Krka.
– Po prvi put učenici 3. i 4. razreda s učiteljima Feodorom Jereb, Marijanom Jelinić, Margitom Justinić i Serđom Samblićem boravili su tjedan dana u školi u prirodi “Stara Sušica”.
– Na županijskoj smotri LIDRANO, u literarnom izrazu, Silvija Bajčić s dvije lirske minijature “Bodulski težak” i “Naše ča” predložena je za državni susret.
– Na međuopćinskim natjecanjima učenici Škole postigli su zapažene rezultate u matematici (Vlado Žužić, Iva Hriljac), u zemljopisu (Marin Trinajstić), u informatici (Damjan Milenković).
– Na državno natjecanje mladih informatičara koje je održano u Zadru natjecali su se Marko Butorac i Damjan Milenković
– Na Čakavskom saboru u Žminju sudjelovala je Helena Matijašević s pjesmom “Četire stvare” pod vodstvom učiteljice Marije Ban.
– Učenici 6. razreda i učiteljica Ana Kirinčić sudjelovali su četiri dana u radu Male ljetne škole povijesti “Franjo Glavinić” u Kanfanaru i “istraživali” ostatke drevnog grada Dvigrada.

Školska 1997/1998. godina
– Tijekom drugog polugodišta otvorena je nova školska zgrada osnovne škole u Vrhu. Ova škola sada postaje osmorazrednom te svi učenici iz područja Šotoventa koji su od 5. do 8. razreda nastavljali školovanje u Krku, ostaju u Vrhu gdje su i započeli školovanje.
– Helena Matijašević, učenica 8. razreda, pod vodstvom učiteljice Marije Ban, sa svojim literarnim radovima sudjeluje na natjecanju LIDRANO, “Proljeću u Ronjgima”, “Novigradskom proljeću”, a na “Čakavskom saboru u Žminju” nagrađena je za pjesmu “Svitlost”.
– Utemeljena je Mala staroslavenska akademija “Dr. Antun Mahnić” pod vodstvom učiteljice i idejne začetnice Ane Kirinčić, uz prisustvo mnogih značajnih ljudi poput Branka Fučića, akademika Josipa Bratulića.
– Ana Kirinčić, učiteljica povijesti promaknuta je u zvanje učitelja-mentora
– Na županijska natjecanja plasirali su se :
o Vedran Mirković, učenik 5. razreda, iz područja zemljopisa i osvojio je 2. mjesto. Mentor : Željko Lerga.
o Stanislav Žužić, učenik 4. razreda, iz područja matematike. Mentorica : Feodora Jereb
o Matija Mrakovčić, učenica 8. razreda, iz područja engleskog jezika. Mentorica : Meri Gršković
o Informatika :
§ Marijan Jurešić, iz programskog jezika QBasic
§ Marko Butorac i Igor Hrast, iz programskog jezika LOGO
§ Softverski radovi Marijana Jurešića, Igora Hrasta, Marka Butorca, Danijela Pajalića nagrađeni su
– na državno natjecanje koje je održano u Čakovcu pozvani su Marko Butorac, Marijan Jurešić čiji je softverski rad “Pansion 98” nagrađen, te Igor Hrast čije je softverski rad “Cosmetic World 1.0” pohvaljen.
– Za Dan škole izašao je prvi broj školskog lista “My Way” uz veliki doprinos 8.b razreda, učiteljice Milice Pavičić i financijske pomoći Grada Krka
– Održan je susret učenika koji su postigli zapažene rezultate na natjecanjima i smotrama s predstavnicima Grada, a na inicijativu izdavačke kuće “Profil international” čiji predstavnik je učenike nagradio knjigama.
– Priredbu za Dan škole pripremili su učenici 8.b razreda uz pomoć učitelja.
– Dan državnosti obilježen je posjetom izložbe “Temelji hrvatske državnosti” u srednjoj školi “Hrvatski kralj Zvonimir” u Krku.
– Od 29. svibnja do 12. lipnja postavljena je izložba u gradskoj galeriji Decumanus “Milivoj Milo Seršić”, posthumno u sjećanje na pokojnog nastavnika naše Škole.
– Na završnoj svečanosti oproštaja osmog razreda održanoj na kraju nastavne godine, prvi put imenujemo učenika generacije, a to je učenica 8.a razreda Helena Matijašević.

Školska 1998/1999. godina
– Tijekom cijele školske godine održavana je eko-akcija uređenja Škole i okoliša. Posađeno je mnogo cvijeća i ukrasnog bilja.
– Učenicima se predstavilo Vatrogasno društvo Krk
– Na županijskoj razini natjecanja Školu zastupaju učenici Bruna Justinić iz engleskog jezika, Stanislav Žužić i Elena Didović iz zemljopisa, Stanislav Žužić iz matematike, a u informatici Ivan Hriljac i Alen Sindičić koji su tim rezultatom ostvarili sudjelovanje i na državnom natjecanju u informatici.
– Alen Sindičić nagrađen je na Državnoj smotri softverskih radova za osnovne škole za rad “Engleski jezik”
– Četvrti broj školskog lista “My Way” bio je zamijećen na školskoj smotri LIDRANO
– Na završnoj priredbi osmih razreda na kraju školske godine, učenicom generacije proglašena je Bruna Justinić

Školska 1999/2000. godina
– Tijekom ove školske godine dolazi do promjene ravnatelja, dosadašnji ravnatelj Anton Stašić vraća se radu u nastavi, a novim ravnateljem postaje Serđo Samblić, najprije kao vršitelj dužnosti, da bi za godinu dana bio konačno imenovan.
– Svi učenici mlađih razreda uz svoje razredne učitelje boravili su i učili u Školi u prirodi “Stara Sušica”
– Školu posjećuju akademici Josip Bratulić i Anica Nazor prilikom održavanja znanstvenog simpozija uz 100. obljetnicu Staroslavenske akademije u Krku.
– Održava se 2. saziv Male staroslavenske akademije “dr. Antun Mahnić” uz gostovanje uglednih gostiju i predavača kao što su dr. Josip Bratulić, dr. Anica Nazor, msg. mr. Nikola Radić, msg. dr. Franjo Velčić, arheolozi Ranko Starac i Nino Novak
– Vesna Avsec, vjeroučiteljica, promaknuta je u zvanje učitelja-mentora
– Na županijskim natjecanjima natjecali su se učenici u hrvatskom jeziku (Ana Hriljac 7.a razred mentorica: Dinka Stašić te Ivana Katić, 8.b razred, mentorica: Marija Ban), engleskom jeziku (Dana Adžić-Kapitanović i Darija Oravec, učenice 8.b razreda, mentorica: Meri Gršković), matematici (Dino Jurina, 4.b razred, mentorica: Smiljka Ivanović i Stanislav Žužić, 6.a razred mentor: Bruno Dujmović), povijesti (Elena Didović, 7.b razred, mentorica: Ana Kirinčić) i informatici (Alen Sindičić i Marin Toljanić u programskom jeziku QBasic i Marin Toljanić i Stanislav Žužić u programskom jeziku LOGO i Mario Depicolzuane i Alen Sindičić sa softverskim radovima, mentor: Boris Bolšec).
– Zahvaljujući iznimnim rezultatima na županijskom natjecanju u matematici, pravo natjecanja na Regionalnom natjecanju ostvarili su učenici Stanislav Žužić i Dino Jurina. Stanislav Žužić zauzima 4. mjesto.
– Učenici sudjeluju na Državnom natjecanju iz informatike u Karlobagu pod vodstvom Borisa Bolšeca, prof. (Marin Toljanić, Stanislav Žužić, Mario Depicolzuane, Alen Sindičić)
– Na istom natjecanju Mario Depicolzuane pohvaljen za softverski rad “GeoInfo 2000”
– U knjizi “Čakavčići pul Ronjgi” objavljena je pjesma Morene Žužić “Klaun i ja”
– Na oproštajnoj priredbi osmih razreda na kraju nastavne godine, učenicom generacije proglašena je Ivana Katić

Školska 2000/2001. godina
– Uz pratnju svojih učitelja, učenici starijih razreda sudjelovali su proslavi devetstote obljetnice Bašćanske ploče u Jurandvoru
– Uz Dan škole, za učenike su organizirani kviz znanja i trčanje krosa
– Na županijskoj smotri LIDRANO, školski list «My way» predložen je za državni smotru
– Na županijska natjecanja uspjeli su se plasirati učenici u područjima engleskog
jezika (Ana Hriljac 8.a raz. s mentoricom Nadom Pintar), zemljopisa (Maja Harbić, 6.b i Vedran Mirković, 8.b s mentorom Željkom Lerga), matematici (Viktor Braut 4.b s mentoricom Ksenijom Katunar, Dino Jurina 5.b s mentorom Sanjinom Žanićem i Stanislav Žužić 7.a s mentorom Brunom Dujmovićem) i informatici (u programskom jeziku LOGO – Jure Matić, Dino Jurina, Josip Radošević, Stanislav Žužić; u programskom jeziku QBasic – Stanislav Žužić i Franko Pavan, svi pod vodstvom mentora Borisa Bolšeca). Na županijskom natjecanju u informatici Stanislav Žužić u programskom jeziku Logo zauzima 1. mjesto, a u programskom jeziku QBasic 3. mjesto. Dino Jurina zauzima 2. mjesto u programskom jeziku Logo
– Učenici sudjeluju na Državnom natjecanju iz informatike u Novom Vinodolskom pod vodstvom Borisa Bolšeca, prof. (Dino Jurina, Jure Matić, Stanislav Žužić)
– Prvi put na Državnom natjecanju u informatici (DMIH) naša škola ima svoje prvake. Dino Jurina osvojio je 1. mjesto u programskom jeziku LOGO, u kategoriji učenika 5. razreda. Stanislav Žužić osvojio je 1. mjesto na istom natjecanju i istom programskom jeziku u kategoriji učenika 7. razreda.
– Održava se četvrti saziv Male staroslavenske akademije “Dr. Antun Mahnić” s temama:
1. Krčki biskup Antun Mahnić i Staroslavenska akademija u Krku
2. Vid Omišljanin piše BREVIJAR – 1396, uz 605. obljetnicu
– Naša škola je domaćin “Ljetnom kampu mladih informatičara Hrvatske

Školska 2001/2002. godina
– učitelj informatike Boris Bolšec, povodom Svjetskog dana učitelja, dobiva ministrovo priznanje zbog iznimnih rezultata u radu s učenicima na izbornoj nastavi informatike čija kruna su natjecateljski nastupi na Državnim natjecanjima iz informatike i na smotri softverskih radova
– Ove i idućih godina učenici priređuju izložbe likovnih radova u suradnji s Centrom za kulturu Grada Krka pod vodstvom učiteljice Alme Dujmović
– Prvi put je održan humanitarni Božićni koncert učenika
– Učiteljica likovne kulture Alma Dujmović postaje mentorica u školi dječjeg stvaralaštva “Novigradsko proljeće”
– Škola postaje županijsko središte za povijest
– Na županijskoj smotri LIDRANO, u kategoriji literarnog izraza, sudjelovala je Lucija Justić iz 6.b razreda s pjesmom «Žena « i Doris Mršić iz 5.b razreda s pjesmom «Ljubav». Uredništvo školskog lista «My way» s urednicom Martinom Bolšec iz 8.a razreda, sudjelovalo je u kategoriji školskih listova.
– Na županijskom natjecanju natječu se učenici iz poznavanja hrvatskog jezika (Jelena Orlić, Maja Harbić iz 7.b i Luka Adžić-Kapitanović iz 7.a razreda s mentoricom Dinkom Stašić), engleskog jezika (Ana-Marija Parac i Mirna Hriljac iz 8.a razreda s mentoricom Meri Gršković), matematike Dino Jurina iz 6.b i Josip Radošević iz 8.a razreda s mentorom Sanjinom Žanićem te Stanislav Žužić iz 8.a razreda s mentorom Brunom Dujmovićem), fizike (Ana-Marija Parac i Franko Pavan iz 8.a razreda uz mentora Sanjina Žanića) i informatike (u programskom jeziku Logo – Dino Jurina 6.b, Stanislav Žužić 8.a razred; u programskom jeziku QBasic – Dino Jurina, Jelena Orlić 7.b razred, i Stanislav Žužić; smotra softverskih radova – Luka Adžić-Kapitanović i Josip Radošević iz 7.a razreda, Dino Jurina iz 6.b i Viktor Braut iz 5.b razreda, Stanislav Žužić i Luka Drpić iz 8.a razreda). Na županijskom natjecanju u informatici u programskom jeziku QBasic u kategoriji učenika 5. i 6. razreda Dino Jurina zauzeo je 1. mjesto, dok je u istom programskom jeziku za kategoriju učenika 7. i 8. razreda Stanislav Žužić zauzeo 3. mjesto
– Učenici sudjeluju na Državnom natjecanju iz informatike u Umagu pod vodstvom Borisa Bolšeca, prof. (Dino Jurina, Stanislav Žužić, Luka Adžić-Kapitanović , Josp Radošević i Luka Drpić)
– Dino Jurina je ponovno prvak na Državnom natjecanju u informatici (DMIH) u programskom jeziku QBasic/Pascal, u kategoriji učenika 6. razreda
– OŠ “Fran Krsto Frankopan” Krk proglašena je za najbolju školu na Državnom natjecanju iz informatike, zahvaljujući postignutim rezultatima učenika naše škole te PŠ “Dubašnica”
– Na završnoj priredbi učenika osmih razreda, proglašeni su učenici generacije: Martina Bolšec iz 8.a i Ana-Marija Parac iz 8.b razreda
– I ove je godine naša škola domaćin “Ljetnom kampu mladih informatičara Hrvatske”

Školska 2002/2003. godina
– Papa Ivan Pavao II. posjetio je Hrvatsku po drugi put. Učenici i učitelji škole dočekali su ga i pozdravili u blizini aerodroma Rijeka
– Održana je manifestacija “Dječji EX tempore” pod vodstvom učiteljice Alme Dujmović
– Na dječjem festivalu “Kvarnerić” za najbolji idiom nagrađena je pjesma “Ulika”na tekst Filipa Kopanice nastao u literarnoj radionici pod vodstvom Marije Ban i glazbu nastalu u glazbenoj radionici pod vodstvom Ane Jagić-Aljić. Pjesmu je otpjevala Kristina Lekić.
– Organizirana je prodajna izložba božićnih čestitki izrađenih na satovima likovne kulture.
– Održan je po drugi put Božići koncert
– Novac koji je zarađen prodajom božićnih čestitki i dobrovoljnih priloga na Božićnom koncertu priložen je u humanitarne svrhe.
– Obavljena su arheološka istraživanja oko škole
– Obnavljaju se zidine uz školu
– Ana Kirinčić, učiteljica povijesti sa zvanjem mentora, promaknuta je u zvanje učitelja-savjetnika
– Na županijskim natjecanjima natjecali su se učenici iz područja matematike (Mario Zahija iz 4.b razreda s mentoricom Loretom Galović i zauzima izvrsno 2. mjesto, Dora Lucija Matić iz istog razreda s istom mentoricom i Dino Jurina iz 7.b razreda s mentorom Sanjinom Žanićem), fizike (Josip Radošević iz 8.a razreda s mentorom Sanjinom Žanićem), kemije (Dino Jurina iz 7.b razreda s mentoricom Nadom Siočić i zauzima 4. mjesto), povijesti (Elvis Nuhanović s mentoricom Anom Kirinčić) i informatike. Zahvaljujući izvrsnom plasmanu na županijskom natjecanju iz matematike, učenik 4.b razreda, Mario Zahija natječe se i na Regionalnom natjecanju
– Škola je domaćin županijskom natjecanju iz informatike na kojem se natječu.: u kategoriji programskog jezika Logo – Nino Marević iz 5.a razreda, Viktor Braut i Matej Mihalić iz 6.b te Dino Jurina iz 7.b razreda.; u programskom jeziku QBasic – Viktor Braut iz 6.b i Dino Jurina iz 7.b razreda; u kategoriji softverskih radova – zajedničke radove imali su Luka Adžić-Kapitanović i Josip Radošević iz 8.a razreda te Dino Jurina 7.b i Viktor Braut 6.b razred. U programskom jeziku Logo Viktor Braut u skupini učenika petih i šestih razreda zauzima 1. mjesto, u programskom jeziku QBasic u skupini učenika petih i šestih ponovno Viktor Braut zauzima 2. mjesto, dok u skupini učenika sedmih i osmih razreda, Dino Jurina (7.b razred) zauzima 2. mjesto. Softverski radovi naših učenika su nagrađeni.
– Učenici sudjeluju na Državnom natjecanju iz informatike u Cresu pod vodstvom Borisa Bolšeca, prof. (Dino Jurina, Viktor Braut, Luka Adžić-Kapitanović, Josip Radošević)
– Na državnom natjecanju u informatici Dino Jurina osvaja 3. mjesto u kategoriji učenika 7. razreda u programskom jeziku QBasic/Pascal te je nagrađen za softverski rad “Matematika 6” koji je izradio uz suradnju također nagrađenog učenika Viktora Brauta. Softverski rad Luke Adžića-Kapitanovića i Josipa Radoševića po nazivom «Fizika 2.0», pohvaljen je.
– Po drugi put OŠ “Fran Krsto Frankopan” Krk proglašena je za najbolju školu na Državnom natjecanju iz informatike, zahvaljujući postignutim rezultatima učenika naše škole te PŠ “Dubašnica”
– Na završnoj priredbi učenika osmih razreda, proglašeni su učenici generacije: Luka Adžić-Kapitanović iz 8.a i Jelena Orlić iz 8.b razreda

Školska 2003/2004. godina
– 28. studenog Škola je bila domaćin jednodnevne posjete Krku Prvog Hrvatskog simpozija o nastavi povijesti
– 20. studenog održana je svečanost postpisivanja sporazuma o sufinanciranju radova na izgradnji nove školske zgrade. Sporazum su potpisali: župan Primorsko-goranske županije, Zlatko Komadina, gradonačelnik Krka, Darijo Vasilić i direktor GP «Krk», Josip Purić
– krajem studenog započinjemo sa selidbu u zgradu u kojoj je do tada održavana nastava za učenike od prvog do četvrtog razreda
– u prosincu započinjemo rad u dvije smjene, stara škola se počinje rušiti, a nova graditi i nicati pred našim očima.
– Održan treći Božićni koncert čiji prihod je doniran u humanitarne svrhe
– Na županijskim natjecanjima sudjeluju učenici iz fizike (Dino Jurina 8.b razred s mentorom Sanjinom Žanićem), kemije (Viktor Braut 7.b razred s mentoricom Nadom Siočić), povijesti (Nino Marević i Mihaela Kraljek iz 7.a razreda s mentoricom Anom Kirinčić) i informatike (u programskom jeziku Logo – Stefano Stanić iz 5.a, Mario Zahija iz 5.b, Viktor Braut iz 7.b i Dino Jurina iz 8.b razreda; programski jezik QBasic – Martin Katunar iz 6.a, Silvija Lušić iz 6.b , Dino Juirna iz 8.b, Viktor Braut i Matej Mihalić iz 7.b razreda; smotra softverskih radova – Tomislav Jozić 8.a, Gordan Nekić i Tomislav Odobašić iz 4. razreda te Dino Jurina iz 8.b razreda). Na županijskom natjecanju u informatici Viktor Braut osvaja dva puta treće mjesto (u programskom jeziku Logo i QBasic za kategorije učenika sedmih i osmih razreda), Martin Katunar osvaja 2. mjesto u programskom jeziku Logo za kategoriju učenika petih i šestih razreda, dok Dino Jurina osvaja 1. mjesto u programskom jeziku QBasic za kategorije učenika sedmih i osmih razreda i biva nagrađen za svoj softverski rad. U kategoriji softverskih radova, osim Dina, nagrađeni su Tomislav Jozić i Gordan Nekić, a pohvaljen je Tomislav Odobašić.
– Učenici sudjeluju na Državnom natjecanju iz informatike u Varaždinu pod vodstvom Borisa Bolšeca, prof. (Dino Jurina, Viktor Braut, Martin Katunar i Tomislav Jozić)
– Dino Jurina pohvaljen je na Državnom natjecanju iz informatike (DMIH) za softverski rad “Ispiti i vježbe”.
– I teći put OŠ “Fran Krsto Frankopan” Krk proglašena je za najbolju školu na Državnom natjecanju iz informatike zahvaljujući postignutim rezultatima učenika naše škole te PŠ “Dubašnica”
– Na završnoj priredbi učenika osmih razreda, za učenike generacije proglašeni su Ana Žic iz 8.a razreda i Dino Jurina iz 8.b razreda

U ovom prikazu ima mnogo ponavljanja, bilo ih je nemoguće izbjeći. Podrazumijeva se da je Škola obilježavala sve važnije blagdane i značajne datume prigodnim programima. Važno je napomenuti da je za sudjelovanje učenika na «Novigradskom proljeću», za tiskanje svih brojeva školskog lista «My Way», održavanje Male satroslavenske akademije «Dr. Antun Mahnić», bila potrebna i financijska potpora koju nam je uvijek pružalo Poglavarstvo Grada Krka. Na završnim priredbama oproštaja osmih razreda Grad Krk je nagrađivao učenike koji su svih osam godina školovanja završili odličnim uspjehom. Od 2001. godine, Grad Krk nagrađivao je učenike i njihove mentore novčanim nagradama za sudjelovanje na Državnim natjecanjima i osvojena prva tri mjesta na istima. Grad Krk je sudjelovao u opremanju školske knjižnice knjigama, a posebno je financirao opremanje naše informatičke učionice. Zahvaljujući Gradu Krku, u našoj školi omogućeno je izvođenje izborne nastave stranih jezika: njemačkog i talijanskog te u samom početku i izborne nastave informatike

[mls_h1]Izgradnja osnovne škole u Krku[/mls_h1]

Kako je povijest osnovnog školstva u Gradu Krku detaljno obrađena u drugim člancima ove knjige, moj osvrt vezan je isključivo za tijek gradnje nove zgrade osnovne škole u Krku.

Prostorni uvjeti osnovnog školstva u Krku
Na prostoru nove zgrade osnovne škole u Krku donedavno je stajala zgrada đačkog doma koja potječe iz daleke 1933. godine. 1974. god. preuređena je za potrebe osnovne škole koja je do tada bila u današnjoj zgradi Poglavarstva Grada Krka.
Koristeći povijesne izvore dolazimo do podatka da je osnovno školstvo u Krku svoju djelatnost tijekom prošlosti uvijek obavljalo u nenamjenski građenim prostorima. Zgrada koja se upravo daje na korištenje je prva namjenski građena zgrada osnovne škole u Krku.
Značajno je naglasiti da se građevina stare škole svojom veličinom i oblikovanjem nikako nije uklapala u «sliku grada» što je jasno vidljivo iz snimaka panorame grada s istoka, te snimaka građevine iz blizine, kao i odnosa korpusa škole prema korpusu crkve i samostana koji se nalaze u neposrednoj blizini.
Stara, derutna zgrada nije odgovarala ni funkcionalno, ni tehnički, ni svojim građevinskim stanjem potrebama suvremene škole. Krov koji je više puta popravljan, stare vodovodne i elektroinstalacije bile su konstantan problem u održavanju zgrade. Stolarija je bila u vrlo lošem stanju, djelomično trula. Nekoliko prozorskih okvira domar je bio prisiljen učvrstiti čavlima kako ne bi pali na učenike ili slučajne prolaznike u Frankopanskoj ulici. U nekoliko navrata bilo je situacija kad je cijelo okno palo na ulicu, no srećom bez većih posljedica. Nerijetko su padali komadi fasade i prozorskih nadvoja. Tijekom 2000. god. inspektor rada zabranio je održavanje nastave na gornjim katovima zgrade zbog prokišnjavanja krova. Troškovi grijanja bili su sve veći ili bolje rečeno bilo je, uz istu potrošnju, sve hladnije u učionicama. Parket u učionicama je pocrnio, te više nije bilo moguće prebrusiti ga i lakirati. S obzirom da je ispod parketa bila šupljina (u većem dijelu škole nije bilo betonskih ploča) to je bilo carstvo miševa. Zato nije čudila česta intervencija djelatnika deratizacije. WC-i su posebna priča. Problemi sa septičkom jamom, teškoće u otklanjanju neugodnih mirisa, nepostojanje gradske kanalizacije…

Ideja o gradnji
Ideja o gradnji nove zgrade osnovne škole potječe još s kraja 80.-tih godina prošlog stoljeća kada je procijenjeno da uvjeti u postojećoj zgradi ne udovoljavaju potrebama suvremene nastave. Dugo se dvojilo na koji način doći do boljih uvjeta. Bilo je ideja o adaptaciji i nadogradnji postojeće zgrade, ideja o preseljenju na drugu lokaciju i na kraju ideja o izgradnji nove škole na postojećoj lokaciji.
Svim predlagačima zajednička je plemenita ideja da se krčkim učenicima omoguće bolji uvjeti školovanja i odrastanja.

Događaji koji su prethodili gradnji škole
Po mom sudu dva su ključna događaja usmjerila aktivnosti u pogledu početka radova na izgradnji osnovne škole u Krku:
1. Sjednica Gradskog vijeća održana je 20. srpnja 2000. godine u blagovaonici stare škole, uz tradicionalna jela i pića, te s pogledom na strop koji je prijetio urušavanjem. Dio se već prethodno urušio. Osjećaji koje su izazivali mirisi i okusi domaćih specijaliteta bili su remećeni osjećajima neugode zbog prijetnji koje su stizale odozgo. Bila je to dodatna motivacija gradskim vijećnicima koji su trebali izglasati da njihova djeca što prije napuste takve, pod život opasne, uvjete rada. Sve nedoumice su otklonjene pa je odluka donijeta jednoglasno.
Bio je to hrabar potez gradonačelnika Darija Vasilića jer u tom trenutku nisu bili poznati izvori iz kojih će se financirati ova kapitalna investicija.
2. Tijekom listopada 2001. birao se idejni projekt nove škole. U jednom trenutku došao je u pitanje izbor idejnog rješenja te smo došli u pat poziciju. Članovi gradskih odbora razišli su se u mišljenjima, te su se pojavile grupe koje su inzistirale na svom «najkvalitetnijem» rješenju. Svatko je argumentirano branio svoje stavove, te se činilo da neće biti konsenzusa. U jednom trenutku čuo se prijedlog da se isti odbori sastanu za 15 dana. Ključan trenutak dogodio se kada je vijećnik Romeo Jurina svojim autoritetom rekao: «Ljudi, ne izlazimo iz ove prostorije dok ne usuglasimo stavove, jer u protivnom nećemo graditi školu». Bilo je to vrijeme kad nismo smjeli gubiti na tempu, vrijeme kada je financijska konstrukcija bila gotovo zaokružena, vrijeme kada se donose proračuni za sljedeću godinu, te bi svaka odgoda izbora projekta direktno ugrozila radnje koje su kasnije uslijedile. Također, vrlo je važan bio stav Konzervatorskog odjela iz Rijeke koji je inzistirao na odabranom rješenju. Svoj stav potkrijepili su sljedećim kriterijima: urbanizam, oblikovanje, funkcionalnost i cijena.
Konačno, članovi odbora usuglasili su svoja mišljenja i gledišta, pa je Gradsko vijeće 29. listopada 2001. donijelo odluku kojom se za izgradnju zgrade osnovne škole u Krku izabire idejno rješenje «Škola u gradu, grad u školi» autora «Randić–Turato» d.o.o. iz Rijeke.

Osim spomenutih, početku radova prethodile su brojne aktivnosti. Navodim samo neke:
• Izrađene su studije povoljnosti lokacije i izabrana je postojeća lokacija škole kao najpovoljnija za izgradnju nove škole (studeni 2000. godine);
• Paralelno s tim aktivnostima usvojen je Urbanistički plan uređenja naselja Krk, kao preduvjet za ishođenje lokacijske i građevne dozvole;
• Grad Krk, Primorsko-goranska županija i Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo ugovorili su način financiranja ove investicije;
• U suradnji s Ministarstvom kulture-Konzervatorskim odjelom u Rijeci saniran je gradski bedem (65 m) koji se proteže uz parcelu škole do dječjeg vrtića, te su obavljeni arheološki radovi u dvorištu osnovne škole. Tijekom iskopa pronađena je cisterna iz rimskog razdoblja koja je restaurirana i prekrivena adekvatnim staklom, te je moguća prezentacija zainteresiranim posjetiteljima. Cisterna se nalazi ispod učionice razredne nastave.
• Izgrađena je kanalizacijska mreža koja je omogućila spajanje nove školske zgrade na kanalizacijski sustav;
• 23. prosinca 2002. godine izdana je građevna dozvola, čime su u cijelosti dovršene pripreme za izgradnju objekta.

Na natječaju je za izvoditelja radova izabrano Građevinsko poduzeće «Krk» iz Krka. Nadzor je povjeren Tehničkom fakultetu iz Rijeke, a opremu je dostavila tvrtka «Comet» iz Krka. Za šefa gradilišta imenovan je Sretan Galjanić.

Događaji i organizacija nastave tijekom rušenja stare i gradnje nove zgrade
Prije početka rušenja dogovoren je režim kretanja pješaka do škole i dječjeg vrtića. U dogovoru sa Sretanom Galjanićem-voditeljem gradilišta, Irenom Žic-Orlić -ravnateljicom Dječjeg vrtića «Katarina Frankopan» i Brunom Dujmovićem-voditeljem škole, regulirano je kretanje dijelom Frankopanske ulice tj. između dviju školskih zgrada. Ulaz u školsko dvorište otvoren je s Trga krčkih glagoljaša. Do škole i dječjeg vrtića privremeno se stizalo alternativnim pravcima – Ulicom Petra Žgaljića i Ulicom Jurja Križanića uz Benediktinski samostan. Nastava nije prekidana niti jedan dan.
Rušenju je prethodilo preseljenje sve vrijednije imovine u zgradu nižih razreda, a velik dio opreme podijeljen je područnim školama. Velik posao trebalo je odraditi tijekom preseljenja u zgradu nižih razreda. Posao su odradili učenici i djelatnici škole a uz koordinaciju voditelja škole Bruna Dujmovića. Zbog zdravstvenih poteškoća, Bruna Dujmovića je u siječnju 2005. zamijenila Milana Jurina koja je preuzela zahtjevne poslove pripreme useljenja u novu zgradu.
Rušenje zgrade započelo je u nedjelju, 7. prosinca 2003. god. Bio je to događaj koji je, unatoč lošim vremenskim prilikama, privukao pozornost velikog broja građana. Nije upotrijebljen dinamit, već je zgrada rušena uz pomoć specijalnog stroja koji lomi zgradu dio po dio. Na taj način spriječena je bilo kakva šteta na okolnim kulturno-povijesnim spomenicima.

Rušenjem zgrade viših razreda uklonjena je kotlovnica koja je opsluživala i zgradu nižih razreda. Zbog toga je montirana privremena toplovodna kotlovnica u zgradi nižih razreda.
Nastava se odvijala u zgradi nižih razreda, u dvije smjene. S obzirom da su nedostajale dvije učionice, izborna nastava stranih jezika organizirana je u prostorijama Srednje škole «Hrvatski kralj Zvonimir» Krk, a vjeronauk u prostoriji Župe Krk. Uprava Škole koristila je domaćinstvo Vatrogasne postrojbe Grada Krka.
Bilo je naporno raditi u takvim, otežanim uvjetima, u suživotu sa strojevima, bukom i prašinom. Međutim, svakodnevne promjene na gradilištu, izrastanje nove, moderne i prije svega funkcionalne zgrade, polako su gasile glasove nezadovoljnika kojih je svakim danom bilo sve manje. Strpljivost i požrtvovnost učenika, roditelja i djelatnika škole isplatila se jer će uvjeti rada u novoj zgradi biti iznadprosječni s obzirom na pedagoški standard ostalih škola u Republici Hrvatskoj.

Zanimljivo je da je u kamenu temeljcu iz 1933. god. bila ugrađena povelja koju smo pri kopanju temelja za novu školu pokušali naći. Međutim, povelja nije sačuvana jer je tijekom proteklog razdoblja u kamen temeljac prodrla voda.

Funkcionalnost nove zgrade
U višim razredima nastava će se održavati u specijaliziranim učionicama s pripadajućim kabinetima, a učenici nižih razreda imat će ispred svake učionice dvorište koje se može koristiti kao igralište ili učionica na otvorenom.
Zanimljivo je napomenuti da zgrada nema stepenica, već se visinske razlike svladavaju rampama. Time je i djeci s invaliditetom omogućeno nesmetano kretanje. Također, za takvu djecu izgrađeni su zasebni WC-i čime se na human način sva djeca uključuju u odgojno-obrazovni proces.
Posebno su, u funkcionalnom smislu, vrijedni prostori produženog boravka i bibliotečno-informacijskog centra koji su opremljeni modernom opremom čime se otvaraju mogućnosti organizacije raznih izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti, primjerice: predavanja, prezentacije, susreti s umjetnicima…
Škola je bogata i drugim sadržajima o čemu, u svojem članku, piše projektant Idis Turato.

I na kraju:
Otvaranjem nove zgrade osnovne škole u Krku učinjen je povijesni iskorak u razvoju školstva Grada Krka. Svima nama to je motivacija za još kvalitetniji rad. Posebno se zahvaljujem Gradu Krku i Primorsko-goranskoj županiji koji su osjetili potrebu uložiti velik novac u izgradnju ovog modernog zdanja i time pokazali svoje opredjeljenje prema obrazovanju i našoj budućnosti.
Time još nisu u potpunosti riješeni problemi s prostorom u školstvu. Pred nama je 2. faza izgradnje osnovne škole u Krku, tj. izgradnja sportske dvorane i vanjskog igrališta nasuprot nove škole, te preseljenje dječjeg vrtića na drugu lokaciju. Iskreno se nadam da će ti projekti biti realizirani u ovom desetljeću. Vjerujem da će generacije Krčana znati cijeniti napore čelništva ukoliko realiziraju ove ambiciozne planove.

Serđo Samblić
Ravnatelj OŠ “F.K.Frankopan” Krk
[mls_h1]Škola u gradu, grad u školi[/mls_h1]

Osnovne škola «Fran Krsto Frankopan» u Gradu Krku nalazi se na sjevernoistočnom rubu staroga grada omeđenog srednjovjekovnim gradskim bedemom. Škola predstavlja spoj urbane mase s kompleksom samostanskih crkava sv. Franje i crkve Gospe od zdravlja (Sv.Mihovil), nekadašnje opatijske crkve smještene uz sjeverna gradska vrata. Postojeći samostanski kompleks formiran je oko trga na kojem se nalazi «stari dom» koji se u drugoj fazi izgradnje škole uklanja i nadomješćuje kompleksom dvorane s pratećim sadržajima.
Ovim projektom škola postaje generator urbane aktivnosti grada te koristi postojeće elemente konteksta, prepoznatih u elementima gradske ulice-kale i trga kao okvira za nizanje javnih i društvenih sadržaja škole. Uz postojeći trg i ulicu smješteni su ulaz u školu, prostor za više namjena (PVN), bibliotečno informacijski centar, restoran, ulaz za zaposlene i roditelje, klupski prostor, sportska dvorana, prodavaonica sportske opreme, kafe bar.
Drugi vežan element konteksta i presudan element komponiranja kompleksa škole predstavlja gradski bedem. Rekonstrukcija gradskog bedema, njegova kvalitena konzervatorska prazentacija i ponovno vraćanje u sliku i memoriju stanovnika, posjetitelja Grada, predstavlja sastavni dio revitalizacije sjevernih gradskih vrata te s kompleksom škole i samostana čini nedjeljivu cjelinu.
Ovim se projektom pokušalo građevinu škole maksimalno udaljiti od gradskih zidina kako svojim volumenom i tektonikom pojedinih funkcionalnih sklopova ne bi konkurirali potezu bedema. Građevina tlocrtnim meandrom slijedi istočnu granicu parcele, poštuje postojeću okolnu izgradnju, ali istovremeno prati razlike u visinama postojećeg terena i nagiba bedema. Kao rezultat ovih polaznih osnova, tlocrt škole koncipiran je u više razina. Ulazni prostor s prostorom za više svrha i blagavaonicom i kompjuterskom radionicom prati nagib ulice, dok razredi u prizemlju s pripadajućim vanjskim prostorom slijede topografiju terena uz gradski bedem. Prostor učionice za tehnički odgoj poluukopan je na istočnom dijelu parcele te ne remeti mir okolnih razreda. Prilagodbe terenu rezultirale su i karakterističnim razlomljenim oblikom građevine koji teče u laganom nagibu od najviše kote uz prostor trga i samostanskog kompleksa preko ulice i ulaznog hola do hodnika s razredima i građevinom vrtića na južnom kraju parcele, koristeći elemente blagih pješačkih rampi kao prostornog katalizatora među funkcionalnim sklopovima građevine.

Škola u prizemlju građevine sadrži ulazni hol s prostorom za više svrha, kompjuterskom radionicom i bibliotekom, blagovaonicom i pripadajućim gospodarstvom, spremištem te gospodarskim ulazom i ulazom za zaposlene. Preko ulaznog hola ulazi se u predprostor razredne nastave i učionice nižih razreda. Tijekom izgradnje škole, prilikom arheoloških istraživanja, pronađeni su ostaci kasnoantičke cisterne koji su prezentirani u jednoj od učionica razredne nastave. Ovim rješenjem omogućeno je funkcionalno odvajanje razreda i javnih sadržaja škole koji mogu služiti i drugim korisnicima izvan vremena rada škole. Uz postojeću izgradnju na zapadnom dijelu parcele, formiran je mali «klaustar» kao memorija na gradska dvorišta oko kojeg su orijentirani razred i hodnici te učionica fizike, biologije i kemije na katu građevine. U sredini ovog otvorenog dijela škole nalazi se prostor produženog boravka s vlastitim ulazom s južne granice parcele.
Na katu građevine nalazi se kompleks zbornice s uredima administracije, tajništva, stručne razvojne službe arhive, uredom ravnatelja te prostorom za primanje roditelja i stranaka. Iznad učionica razedne nastave nalazi se kompleks kabinetske nastave s pripadajućim predprostorom. Veza između prizemlja i kata osigurana je blagom rampom koja povezuje etaže i međupodeste škole. U suterenu građevine nalazi se prostor učionice tehničkog odgoja, prostor domara, pomoćne prostorije i kotlovnica.

Saša Randić i Idis Turato, arhitekti