U srijedu, 7. listopada, naši su se prvašići i drugašići uputili na obližnju Olivaro farmu u pratnji svojih učiteljica Nine, Lucije i vjeroučiteljice Marije. Prvašićima je ovo bio prv odlazak iz škole te su bili jako uzbuđeni. Nakon kraće vožnje, djeca i učiteljice stigli su na Olivaro farmu, gdje ih je dočekao gospodin Kristijan Zelić, vlasnik farme. Djeca su se oduševila raznim životinjama, te su odmah htjela vidjeti sve: bilo je malenih kozlića, zečića, dvije ljame, tri prekrasna magarca, dva patuljasta konja, goveda, kokica i gusaka, ovaca, te brojnih egzotičnih ptica. Gospodin Kristijan je strpljivo odgovorio na sva njihova pitanja vezana uz životinje, kao npr.: „Hoće li ih ljame pljunuti? Koliko su stari kozlići? Šišaju li ovcama vunu? Zašto ima puno muha na konjima i magarcima?“ i brojna druga. Na ovoj farmi živi i jedan veseli i razigrani pas Sky koji se družio i igrao s radoznalom djecom. Nakon nekoliko sati provedenih na farmi djeca su mogla kupiti zanimljive magnete, te su se zadovoljna vratila u školu.
Učenici VIII. razreda PŠ Vrh posjetili su 30. rujna i 1. listopada ove godine Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru u sklopu učenja o Domovinskom ratu.
Učenici Laura Šepić i Neo Špoljarević iznijeli su svoje dojmove o dva dana provedena u Vukovaru:
Po dolasku u Vukovar svi učenici su išli na ručak, nakon kojeg smo imali predavanje „Domovinski rat i Bitka za Vukovar“. Na predavanju smo čuli o povodu, uzrocima i tijeku Domovinskog rata. Poslije smo išli za vojnikom koji nam je prvo ispričao uvjete grada Vukovara kada je bila opsada i šta su sve morali napraviti da prežive. Nakon toga smo išli vidjeti podrum u kojem su se ljudi sakrivali i ratna vozila. Poslije smo autobusom išli do Gradskog muzeja Vukovar (Dvorac Eltz), u kojem smo prolazili i gledali narodnu nošnju regija hrvatske, glineno posuđe, stari namještaj, slike plemićkih osoba. Dok smo sve prolazili vodičica nam je sve objašnjavala. Zatim smo se zaputili prema Vukovarskom vodotornju na kojeg se većina učenika popela, prehodavši 198 stepenica. Kasnije smo išli u Muzej vučedolske kulture u kojem nismo imali vodiča, no svejedno smo prošli kroz njega i vidjeli smo odječu Vučedolaca, kosti poput lubanje, posuđe, fotografije nekih povijesnih osoba, staru obuću, stare mašine za heklanje, kola i glinena kuća. Kada smo sve obišli, vratili smo u hostel da se podijelimo u naše sobe, nakon čega smo otišli na večeru. Kada je završila večera išli smo u disko priređen za učenike svih škola. Trajalo je otprilike jedan sat i time smo se zaputili prema hostelu u kojem su učenici išli spavati u svoje sobe.
Sljedeći dan smo se ustali oko sedam ujutro, spremili naše stvari i napustili hostel. Na doručak smo išli nakon što smo pustili naše stvari u autobusu. Zatim smo išli u franjevačku crkvu sv. Filipa i Jakova, gdje smo prvo u dvorani pogledali film o gradu Vukovaru kako je izgledao prije rata te kako izgleda danas. Poslije filma smo išli u crkvu gdje nam je svećenik ispričao o crkvi tijekom rata. Kasnije smo se zaputili do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, tamo su neki učenici upalili svijeću dok su drugi učenici razgledavali oko polja bijelih križeva. Na polju bijelih križeva je 938 križeva od kojih je najmlađa žrtva beba od 6 mjeseci i najstarija gospođa od 104 godine. Nakon groblja smo išli u Spomen-dom Ovčara i mjesto masovne grobnice. Prvo smo išli u spomen-dom gdje nam je vodič ispričao kako su neki od vojnika Domovinskog rata izgubili svoje živote i pogledali smo orijentaciju sa slikama i imenima stradalih civila i vojnika. Nakon toga smo otišli na mjesto masovne grobnice gdje nam je vodičica ispričala kako su mučili vojnike cijelu noć pa su ih bacili u jamu koja se nalazila ispred nas. Na putu do sljedećeg memorijalnog mjesta smo prolazili pored tvornice Borovo u kojoj je prije Domovinskog rata radilo oko 18000 ljudi, dok sada tamo radi oko 300 ljudi. Kada smo se stigli kod Spomen-doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti („groblje tenkova“) imali smo kratko predavanje gdje smo čuli kako su se branili vojnici kada je Vukovar bio napadnut. Zadnje što smo išli vidjeti je Vukovarska bolnica 1991, na ulazu smo pogledali film o tome kako su se ljudi sakrivali u bolnici i kakva je situacija bila. Sa završetkom filma razgledali smo podrum bolnice gdje su se nalazile lutke zamotane u gipsu koje reprezentiraju pacijente. Nakon razgleda Memorijalne bolnice vratili smo se u Memorijalni centar na ručak te smo se ukrcali u autobuse i krenuli prema Krku.
Laura Šepić
Dana 30. rujna 2026. godine, u 4:30 krenuli smo autobusom iz Vrha zajedno sa učenicima iz Krka prema gradu Vukovaru. Put je protekao u druženju i razgovoru. Kada smo stigli dočekao nas je ručak u blagovaoni do hostela.
Nakon ručka, otišli smo u hostel na predavanje o Domovinskom ratu, bilo je vrlo zanimljivo i poučno, naučili smo koliko je trajala bitka za Vukovar, kada je započela, saznali smo za prvu žrtvu i događaj koji zovemo Krvavi Uskrs, Beograd kao glavni grad Jugoslavije…
Prošetali smo do vojarne gdje nas je dočekao pukovnik-vodič. Objasnio nam je događaje i elemente iz rata kao što su srpska taktika za napad i hrvatska taktika za obranu, koje se oružje koristilo, vrste bombi… Vidjeli smo mnogo izloženih primjeraka vozila koja su se koristila od tenkova, aviona, helikoptera te vozila za prijevoz ranjenika. Nakon toga ukrcali smo se u autobus za Gradski muzej Vukovar, muzej u kojem je izložena tradicionalna nošnja, perača, predmeti i nakit od zlata i srebra te luksuzni namještaj i posuđe.
Nedaleko od Gradskog muzeja nalazi se Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova, koje je tijekom rata pogodilo više od 3000 projektila i granata. U samostanu smo pogledali kratki film o Vukovaru prije i Vukovaru poslije rata, a u crkvi smo čuli kratku povijest samostana i crkve te razgledali unutrašnjost crkve u kojoj se i danas mogu vidjeti mjesta pogodaka granata.
Slijedio je vukovarski vodotoranj. Popeli smo se uz 200 stepenica do vrha vodotornja sa kojeg je predivan pogled na cijeli grad i rijeku Dunav.
Sljedeći muzej kojeg smo posjetili je Muzej vučedolske kulture u kojem je bila izložena vučedolska kuća iz prapovijesti, oruđe, oružje iz bakrenog doba i vučedolska golubica (jarebica).
Ukrcali smo se u autobus do hostela kako bi ostavili prtljagu u sobama te smo nakon toga išli u blagovaonu na večeru.
Nakon večere na redu je bio „disco club“ na brodu na Dunavu u kojem je bilo puno plesanja i naravno zabave uz DJ-a.
Bilo je vrijeme za spavanje, ušli smo u autobus i krenuli prema hostelu.
Drugi dan smo se probudili te otišli u blagovaonu na doručak.
Otišli smo na Memorijalno groblje žrtava rata, mnoštvo bijelih križeva i dva izdvojena križa koji predstavljaju najmlađu žrtvu od 6 mjeseci i najstariju žrtvu, staricu od 104 godine te vječni plamen.
Zatim smo došli na Ovčaru, prostor s hangarima gdje su se događale velike tragedije koje nam je prepričao vodič, gdje se danas nalaze fotografije, dokumenti i imena mučenih.
Nakon Ovčare slijedila je Memorijalna bolnica grada Vukovara u kojoj su se nalazili ranjenici, na pločicama podruma ispisana su imena umrlih i nestalih, a veliki dio bolnice je ostao autentičan uključujući podrum, hodnike te sobe za pacijente. Također je izložen stol preko kojeg je prevezeno preko 2000 ranjenika.
Krenuli smo autobusom u Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Ispred zgrade se nalazi neprijateljski tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji. Unutar prostorije nalazili su se ekrani koji su prikazivali videosnimke i fotografije iz rata, u središtu Spomen doma se u kupoli nalazi uništeni tenk bivše JNA.
Ovdje se naša posjeta Vukovaru završila, bilo je vrlo poučno i zanimljivo, sa dozom tuge zbog shvaćanja o događajima Domovinskog rata.
Gradonačelnik Darijo Vasilić u četvrtak, 1. listopada, tradicionalno je posjetio prvašiće naše škole. U pratnji voditeljice Odsjeka za društvene djelatnosti Andreane Gluvaković, gradonačelnik je obišao 1. a i 1. b razred matične škole te prvi razred u Vrhu. Poželio im je da škola postane mjesto u kojem će rado učiti, družiti se i odrastati. Učenici su tom prigodom dobili slikovnice „Krk – otok od zlata, ne od blata” Denisa Lešića i „Ćuk Krki i stari dub” Antona Žužića.
Postoje ulaganja koja možda na prvi pogled djeluju sasvim svakodnevno, ali nama koji svakoga dana boravimo u školi znače jako puno. Jedno od takvih ulaganja upravo je iza nas – zahvaljujući Gradu Krku, naša je škola dobila klima-uređaje u čak pet školskih prostora: učionicama u prizemlju, knjižnici, blagovaonici i sportskoj dvorani.
I moramo priznati – tome se zaista veselimo!
Jer škola nije samo zgrada. Škola su prostorije u kojima djeca uče svoje prve lekcije, druže se, pripremaju priredbe i stvaraju uspomene koje će jednog dana ponijeti sa sobom. Zato nam je važno da se u tim prostorima osjećaju što ugodnije, sigurnije i bolje.
Tijekom toplih mjeseci visoke temperature znale su nam itekako otežati svakodnevni rad. Naša je blagovaonica, osobito zbog velikog broja učenika koji u njoj svakodnevno borave i njezina položaja na sunčanoj strani, bila prostor u kojem se toplina itekako osjećala. U učionici je bez klimatizacije teško održati koncentraciju i svježinu potrebnu za učenje i rad, a knjižnica je prostor koji u našoj školi ima posebno važnu i višestruku ulogu. Osim što je mjesto posuđivanja knjiga, čitanja i učenja, ona se koristi i za rad stručne službe, individualne razgovore s učenicima te razgovore s roditeljima. Zato nam klimatiziranje tog prostora znači još više.
A posebno nas veseli što je klimatizirana i sportska dvorana!
Naša dvorana nije samo mjesto za sport. U njoj naši učenici plešu, pjevaju, glume, primaju priznanja i pokazuju ono što su vrijedno pripremali. Nažalost, velike vrućine i velik broj posjetitelja tijekom priredbi znali su te lijepe trenutke učiniti prilično mučnima – i djeci koja nastupaju, i roditeljima, bakama i djedovima, djelatnicima i svim našim gostima. Vjerujemo da će od sada biti drugačije; naši će se učenici moći usredotočiti na ono najvažnije – na svoj nastup i trud.
Kao djelatnicima škole posebno nam je drago kada vidimo da se prepoznaju potrebe naših učenika i da se ulaže u prostor u kojem oni svakodnevno odrastaju.
Zato od srca zahvaljujemo Gradu Krku na ovoj investiciji. Hvala što zajedno s nama stvarate uvjete u kojima će našim učenicima i djelatnicima biti ljepše, ugodnije i lakše raditi i stvarati. Svaka nova investicija koja školi donosi bolje uvjete za rad, puno je više od samog uređaja ili opreme – ona je poruka da su nam naša djeca najvažnija.
Danijela Žužić Kosić – voditeljica Područne škole Vrh
Bliži nam se početak nastavne godine, a vjerujem da su djeca jako uzbuđena i s nestrpljenjem očekuju dolazak u školske klupe. Prvi dan nastave počinje u ponedjeljak, 7. rujna. U 8 h će se u župnoj crkvi u Kosiću održati Sveta misa, a svečani prijem prvašića počinje u 10 h u našoj školi. Ja ću vas pričekati ispred ulaza škole i povesti do našeg razreda. Roditelji također dolaze u pratnji svoje djece. Neka djeca dođu sa svojim školskim torbama kako bi mogli preuzeti udžbenike i radne bilježnice. Preporučujem i da donesu svoje likovne kutije i vrećice za tenisice kako bismo ih mogli odložiti na predviđeno mjesto. Prijem prvašića će potrajati otprilike jedan školski sat (45 minuta). Prvoga dana ćete dobiti sve bitne informacije vezane za organizaciju nastave i produženog boravka. Svima želim sretan i uspješan početak nove školske godine i veselim se upoznati prvašiće!
Poštovani roditelji, sukladno Odluci o organizaciji i načinu provedbe programa produženog boravka u osnovnim školama kojima je Primorsko – goranska županija osnivač, Školski odbor donio je odluku o upisu učenika u program produženog boravka OŠ „ Fran Krsto Frankopan “ Krk, PŠ Vrh za školsku godinu 2026./2027.
Obavještavamo Vas da zbog velikog broja zaprimljenih zahtjeva za uključivanje učenika u program produženog boravka PŠ Vrh, te ograničenih organizacijskih i financijskih mogućnosti, nije bilo moguće odobriti upis svim prijavljenim učenicima. Sukladno raspoloživim kapacitetima, u program produženog boravka upisani su učenici prvih, drugih i trećih razreda Područne škole Vrh, dok učenicima četvrtih razreda, nažalost, nije bilo moguće odobriti upis.
U kasnim poslijepodnevnim satima zadnjeg lipanjskog ponedjeljka u dvorani Područne škole Vrh održana je završna školska priredba.
Program je otvorila finalistica The Voice Kidsa, Franka Žužić, koja je publici izvela pjesmu Ča je život? kojom je osvojila prvo mjesto učenika od 1. do 5. razreda na ČAraokama u Opatiji u kategoriji „Postojeće čakavske pjesme“.
Sama priredba bila je podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu pohvaljeni su i nagrađeni najuspješniji učenici i mentori škole koji su se iskazali na ovogodišnjim natjecanjima pod pokroviteljstvom Agencije za odgoj i obrazovanje.
