18. studenoga – Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991. godine

Na današnji dan, prije 28 godina, završila je jedna od najstrašnijih bitaka u Domovinskom ratu – Bitka za Vukovar. Nakon tromjesečne herojske obrane branitelji Vukovara položili su oružje. Bila je to jedna od najvećih tragedija u novijoj hrvatskoj povijesti.

Bitka za Vukovar počela je 24. kolovoza 1991. godine napadom bivše JNA i raznih srpskih dobrovoljačkih paravojnih snaga na grad. Suočeni s daleko nadmoćnijom vojnom silom branitelji grada nisu popuštali boreći se za svaku ulicu, za svaku kuću. Ipak, bez prave pomoći kako u ljudstvu tako i u oružju obrana je popustila i branitelji su 18. studenoga bili prisiljeni obustaviti daljnju borbu. Okupatorske snage ušle su u Vukovar i počele protjerivati Vukovarce. Samo iz vukovarske bolnice odvele su i zatočile 261 ranjenog branitelja, civila i bolničkog djelatnika. U tromjesečnom razdoblju napada na Vukovar poginulo je oko 1.850 branitelja, oko 1.600 civila od kojih 86 djece. Ranjeno je 2.500 osoba od kojih su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. U spomen na žrtve Vukovara Hrvatski sabor donio je 29. listopada 1999. godine Odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara.

Istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, snage JNA-e i pobunjeni domaći Srbi ušli su u Škabrnju, malo mjesto u zadarskom zaleđu, te izvršili jedan od najvećih zločina u Domovinskom ratu. Tom prilikom poginula su 43 civila.

Kao i prošlih, tako se i ove godine naša škola na simboličan način uključila u obilježavanje vukovarske i škabrnjačke žrtve. Zajedno s učiteljem povijesti Tvrtkom Božićem predstavnici svih razreda (Laura Šepić, 1. razred; Ela Bajčić, 2. razred; Sonja Kosić, 3. razred; Dorotea Žužić, 4. razred; Ana Vnuk, 5. razred; Luka Perlić, 6. razred; Lana Kričančić, 7. razred i Emili Depope, 8. razred) zapalili su svijeće kod središnjeg križa na groblju u Kosiću te u svoje osobno kao i u ime svih učenika i djelatnika naše škole odali počast svim žrtvama Domovinskog rata.  

Na putu oko svijeta

Put oko svijeta

U ponedjeljak, 11. Studenoga, 4. sat, u školskoj dvorani PŠ Vrh, održala se lutkarska predstava Put oko svijeta.  Predstava je bila za učenike od 1.-4. razreda, te za vrtićarce.

Gledajući predstavu, naučili smo gdje se nalaze kontinenti, koliko ih ima, a uz to smo se zabavili i nasmijali.

Predstavu je osmislila Prudukcija Z iz Splita, a nama poklonila Gradska knjižnica Krk.

                                                                                                             Novinarska skupina

(Ela Bajčić, Ana Šipoš, Lovro Žužić, Dora Bajčić, Sara Žužić)

Susret s Markom Putnikom

Nakon natjecanja u Linu višebojcu, kojem su kao navijači prisustvovali učenici drugog i četvrtog razreda sa svojim učiteljicama, novinari naše škole imali su prilike porazgovarati s Markom Putnikom. On je igrač  juniora HNK Rijeke i reprezentacije Hrvatske. Želi živjeti od nogometa i usavršiti svoje igranje. S njim su razgovarali David Linardić i Tai Mršić, učenici 4. razreda.

Kako se rodila ljubav prema nogometu i kad ste se počeli baviti nogometom?

M.P: Kao mali jako sam volio loptu i uvijek sam ju šutirao tako da su me moji roditelji sa šest godina upisali na nogomet. To je bilo prije trinaest godina. Tijekom godina probavao sam i druge spotove, ali ostao sam najvjerniji nogometu.

Koji su bili Vaši prvi uzori?

M.P: Prvi uzori bili su mi najbolji igrači svijeta, npr. Messi!

Je li teško uskladiti nogometnu karijeru i školovanje?

M.P: Pa bilo je dosta teško. Trebalo je ozbiljno trenirati i u isto vrijeme učiti. Srećom imao sam dobre prijatelje u školi i razrednicu koja me je uvijek podržavala tako da je sve na kraju ispalo dobro.

Koliko puta tjedno i gdje vježbate?

M.P: Treniramo pet do šest puta tjedno plus jedna utakmica. Ja često radim i dodatne treninge tako da to bude najčešće osam puta tjedno.

Kako izgledaju vaši treninzi?

M.P: Najprije ide lagano zagrijavanje da se mišići probude, onda slijedi teži dio treninga u kojem se trenira uglavnom s loptom i na kraju završimo laganim vježbanjem da se malo opustimo.

Postoje li nekakve posebne pripreme za važne utakmice?

M.P: Postoje fizičke, psihičke i taktičke pripreme. Bitno se slušati trenerove upute i sam se nekako psihički pripremiti za igru.

Kako se postaje član reprezentacije Hrvatske?

M.P: Najprije morate u svom klubu biti najbolji i pokazati da vrijedite i da marljivo vježbate, a onda vas promatraju i pozovu.

Koja Vam je bila najteža utakmica u zadnje vrijeme, a koja najlakša?

M.P: Najteža mi je utakmica bila za reprezentaciju kad smo igrali protiv Španjolske, nju smo i izgubili. Lagana… pa lagana nije niti jedna utakmica, svaka je teška na svoj način.

Koji trenutak u dosadašnjoj nogometnog karijeri možete izdvojiti kao najuspješniji za Vas?

M.P: Najvećim uspjehom smatram ulazak u reprezentaciju Hrvatske gdje imam prilike igrati s najboljim hrvatskim igračima.

Jeste li igrali u društvu nekog svjetski poznatog nogometaša, bilo u Vašoj ili suprotnoj momčadi?

M.P: Nisam jer sam još mlad, ali bit će prilike.

Ka

Nakon natjecanja u Linu višebojcu, kojem su kao navijači prisustvovali učenici drugog i četvrtog razreda sa svojim učiteljicama, novinari naše škole imali su prilike porazgovarati s Markom Putnikom. On je igrač  juniora HNK Rijeke i reprezentacije Hrvatske. Želi živjeti od nogometa i usavršiti svoje igranje. S njim su razgovarali David Linardić i Tai Mršić, učenici 4. razreda.

Kako se rodila ljubav prema nogometu i kad ste se počeli baviti nogometom?

M.P: Kao mali jako sam volio loptu i uvijek sam ju šutirao tako da su me moji roditelji sa šest godina upisali na nogomet. To je bilo prije trinaest godina. Tijekom godina probavao sam i druge spotove, ali ostao sam najvjerniji nogometu.

Koji su bili Vaši prvi uzori?

M.P: Prvi uzori bili su mi najbolji igrači svijeta, npr. Messi!

Je li teško uskladiti nogometnu karijeru i školovanje?

M.P: Pa bilo je dosta teško. Trebalo je ozbiljno trenirati i u isto vrijeme učiti. Srećom imao sam dobre prijatelje u školi i razrednicu koja me je uvijek podržavala tako da je sve na kraju ispalo dobro.

Koliko puta tjedno i gdje vježbate?

M.P: Treniramo pet do šest puta tjedno plus jedna utakmica. Ja često radim i dodatne treninge tako da to bude najčešće osam puta tjedno.

Kako izgledaju vaši treninzi?

M.P: Najprije ide lagano zagrijavanje da se mišići probude, onda slijedi teži dio treninga u kojem se trenira uglavnom s loptom i na kraju završimo laganim vježbanjem da se malo opustimo.

Postoje li nekakve posebne pripreme za važne utakmice?

M.P: Postoje fizičke, psihičke i taktičke pripreme. Bitno se slušati trenerove upute i sam se nekako psihički pripremiti za igru.

Kako se postaje član reprezentacije Hrvatske?

M.P: Najprije morate u svom klubu biti najbolji i pokazati da vrijedite i da marljivo vježbate, a onda vas promatraju i pozovu.

Koja Vam je bila najteža utakmica u zadnje vrijeme, a koja najlakša?

M.P: Najteža mi je utakmica bila za reprezentaciju kad smo igrali protiv Španjolske, nju smo i izgubili. Lagana… pa lagana nije niti jedna utakmica, svaka je teška na svoj način.

Koji trenutak u dosadašnjoj nogometnog karijeri možete izdvojiti kao najuspješniji za Vas?

M.P: Najvećim uspjehom smatram ulazak u reprezentaciju Hrvatske gdje imam prilike igrati s najboljim hrvatskim igračima.

Jeste li igrali u društvu nekog svjetski poznatog nogometaša, bilo u Vašoj ili suprotnoj momčadi?

M.P: Nisam jer sam još mlad, ali bit će prilike.

Kako Vam se sviđa Lino višebojac i sudjelujete li prvi put u njemu?

M.P: Prvi put sam sudjelovao danas na ovom natjecanju. Bila je jako dobra atmosfera, sudionici su bili veseli i nasmijani. Drago mi je što su se danas svi družili i bavili sportom.

Jeste li zadovoljni današnjim sportskim susretom i što Vas se najviše dojmilo?

M.P: Zadovoljan sam. Najviše me je dojmilo to što su djeca bila jako zadovoljna i uživala. Ono što je najvažnije danas, kretali ste se, a to je jako dobro za razvoj djece vaše dobi.

ko Vam se sviđa Lino višebojac i sudjelujete li prvi put u njemu?

M.P: Prvi put sam sudjelovao danas na ovom natjecanju. Bila je jako dobra atmosfera, sudionici su bili veseli i nasmijani. Drago mi je što su se danas svi družili i bavili sportom.

Jeste li zadovoljni današnjim sportskim susretom i što Vas se najviše dojmilo?

M.P: Zadovoljan sam. Najviše me je dojmilo to što su djeca bila jako zadovoljna i uživala. Ono što je najvažnije danas, kretali ste se, a to je jako dobro za razvoj djece vaše dobi.