Učenici VIII. razreda PŠ Vrh posjetili su 30. rujna i 1. listopada ove godine Memorijalni centar Domovinskog rata u Vukovaru u sklopu učenja o Domovinskom ratu.

Učenici Laura Šepić i Neo Špoljarević iznijeli su svoje dojmove o dva dana provedena u Vukovaru:

Po dolasku u Vukovar svi učenici su išli na ručak, nakon kojeg smo imali predavanje „Domovinski rat i Bitka za Vukovar“. Na predavanju smo čuli o povodu, uzrocima i tijeku Domovinskog rata. Poslije smo išli za vojnikom koji nam je prvo ispričao uvjete grada Vukovara kada je bila opsada i šta su sve morali napraviti da prežive. Nakon toga smo išli vidjeti podrum u kojem su se ljudi sakrivali i ratna vozila. Poslije smo autobusom išli do Gradskog muzeja Vukovar (Dvorac Eltz), u kojem smo prolazili i gledali narodnu nošnju regija hrvatske, glineno posuđe, stari namještaj, slike plemićkih osoba. Dok smo sve prolazili vodičica nam je sve objašnjavala. Zatim smo se zaputili prema Vukovarskom vodotornju na kojeg se većina učenika popela, prehodavši 198 stepenica. Kasnije smo išli u Muzej vučedolske kulture u kojem nismo imali vodiča, no svejedno smo prošli kroz njega i vidjeli smo odječu Vučedolaca, kosti poput lubanje, posuđe, fotografije nekih povijesnih osoba, staru obuću, stare mašine za heklanje, kola i glinena kuća. Kada smo sve obišli, vratili smo u hostel da se podijelimo u naše sobe, nakon čega smo otišli na večeru. Kada je završila večera išli smo u disko priređen za učenike svih škola. Trajalo je otprilike jedan sat i time smo se zaputili prema hostelu u kojem su učenici išli spavati u svoje sobe.

Sljedeći dan smo se ustali oko sedam ujutro, spremili naše stvari i napustili hostel. Na doručak smo išli nakon što smo pustili naše stvari u autobusu. Zatim smo išli u franjevačku crkvu sv. Filipa i Jakova, gdje smo prvo u dvorani pogledali film o gradu Vukovaru kako je izgledao prije rata te kako izgleda danas. Poslije filma smo išli u crkvu gdje nam je svećenik ispričao o crkvi tijekom rata. Kasnije smo se zaputili do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, tamo su neki učenici upalili svijeću dok su drugi učenici razgledavali oko polja bijelih križeva. Na polju bijelih križeva je 938 križeva od kojih je najmlađa žrtva beba od 6 mjeseci i najstarija gospođa od 104 godine. Nakon groblja smo išli u Spomen-dom Ovčara i mjesto masovne grobnice. Prvo smo išli u spomen-dom gdje nam je vodič ispričao kako su neki od vojnika Domovinskog rata izgubili svoje živote i pogledali smo orijentaciju sa slikama i imenima stradalih civila i vojnika. Nakon toga smo otišli na mjesto masovne grobnice gdje nam je vodičica ispričala kako su mučili vojnike cijelu noć pa su ih bacili u jamu koja se nalazila ispred nas. Na putu do sljedećeg memorijalnog mjesta smo prolazili pored tvornice Borovo u kojoj je prije Domovinskog rata radilo oko 18000 ljudi, dok sada tamo radi oko 300 ljudi. Kada smo se stigli kod Spomen-doma hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti („groblje tenkova“) imali smo kratko predavanje gdje smo čuli kako su se branili vojnici kada je Vukovar bio napadnut. Zadnje što smo išli vidjeti je Vukovarska bolnica 1991, na ulazu smo pogledali film o tome kako su se ljudi sakrivali u bolnici i kakva je situacija bila. Sa završetkom filma razgledali smo podrum bolnice gdje su se nalazile lutke zamotane u gipsu koje reprezentiraju pacijente. Nakon razgleda Memorijalne bolnice vratili smo se u Memorijalni centar na ručak te smo se ukrcali u autobuse i krenuli prema Krku.                                                             

Laura Šepić

Dana 30. rujna 2026. godine, u 4:30 krenuli smo autobusom iz Vrha zajedno sa učenicima iz Krka prema gradu Vukovaru. Put je protekao u druženju i razgovoru. Kada smo stigli dočekao nas je ručak u blagovaoni do hostela.

Nakon ručka, otišli smo u hostel na predavanje o Domovinskom ratu, bilo je vrlo zanimljivo i poučno, naučili smo koliko je trajala bitka za Vukovar, kada je započela, saznali smo za prvu žrtvu i događaj koji zovemo Krvavi Uskrs, Beograd kao glavni grad Jugoslavije…

Prošetali smo do vojarne gdje nas je dočekao pukovnik-vodič. Objasnio nam je događaje i elemente iz rata kao što su srpska taktika za napad i hrvatska taktika za obranu, koje se oružje koristilo, vrste bombi… Vidjeli smo mnogo izloženih primjeraka vozila koja su se koristila od tenkova, aviona, helikoptera te vozila za prijevoz ranjenika. Nakon toga ukrcali smo se u autobus za Gradski muzej Vukovar, muzej u kojem je izložena tradicionalna nošnja, perača, predmeti i nakit od zlata i srebra te luksuzni namještaj i posuđe.

Nedaleko od Gradskog muzeja nalazi se Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova, koje je tijekom rata pogodilo više od 3000 projektila i granata. U samostanu smo pogledali kratki film o Vukovaru prije i Vukovaru poslije rata, a u crkvi smo čuli kratku povijest samostana i crkve te razgledali unutrašnjost crkve u kojoj se i danas mogu vidjeti mjesta pogodaka granata.

Slijedio je vukovarski vodotoranj. Popeli smo se uz 200 stepenica do vrha vodotornja sa kojeg je predivan pogled na cijeli grad i rijeku Dunav.

Sljedeći muzej kojeg smo posjetili je Muzej vučedolske kulture u kojem je bila izložena vučedolska kuća iz prapovijesti, oruđe, oružje iz bakrenog doba i vučedolska golubica (jarebica).

Ukrcali smo se u autobus do hostela kako bi ostavili prtljagu u sobama te smo nakon toga išli u blagovaonu na večeru.

Nakon večere na redu je bio „disco club“ na brodu na Dunavu u kojem je bilo puno plesanja i naravno zabave uz DJ-a.

Bilo je vrijeme za spavanje, ušli smo u autobus i krenuli prema hostelu.

Drugi dan smo se probudili te otišli u blagovaonu na doručak.

Otišli smo na Memorijalno groblje žrtava rata, mnoštvo bijelih križeva i dva izdvojena križa koji predstavljaju najmlađu žrtvu od 6 mjeseci i najstariju žrtvu, staricu od 104 godine te vječni plamen.

Zatim smo došli na Ovčaru, prostor s hangarima gdje su se događale velike tragedije koje nam je prepričao vodič, gdje se danas nalaze fotografije, dokumenti i imena mučenih.

Nakon Ovčare slijedila je Memorijalna bolnica grada Vukovara u kojoj su se nalazili ranjenici, na pločicama podruma ispisana su imena umrlih i nestalih, a veliki dio bolnice je ostao autentičan uključujući podrum, hodnike te sobe za pacijente. Također je izložen stol preko kojeg je prevezeno preko 2000 ranjenika.

Krenuli smo autobusom u Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti. Ispred zgrade se nalazi neprijateljski tenk kao znak sile koju su slomili hrabri branitelji. Unutar prostorije nalazili su se ekrani koji su prikazivali videosnimke i fotografije iz rata, u središtu Spomen doma se u kupoli nalazi uništeni tenk bivše JNA.

Ovdje se naša posjeta Vukovaru završila, bilo je vrlo poučno i zanimljivo, sa dozom tuge zbog shvaćanja o događajima Domovinskog rata.

Neo Špoljarević