Aktivnosti mladih krčkih istraživača, članova Istraživačke grupe koja djeluje pri našoj školi, nisu prestale tijekom ljetnih mjeseci. U dogovoru sa svojom voditeljicom i učiteljicom Karmelom Vajdoher Žilić, osmislili su četvrto istraživačko putovanje na Lopar na otoku Rabu. No, za razliku od dotadašnjih, ovoga puta su odlučili otići na dvodnevno putovanje. Upoznavši se s velikim istraživačkim pothvatima Jamesa Cooka i Charlesa Darwina te teškoćama koje su pritom doživjeli, odlučili su i oni, premda desetogodišnjaci, okušati se s teškoćama koje nosi život u prirodnom okruženju, bez tehničkih pomagala. Dogovorili su da će svaki mladi istraživač sam nositi svu svoju opremu te zalihu hrane i vode za dva dana koju će racionalno trošiti, budući da u divljini rapskog geoparka nema trgovina. Na put su krenuli 24. kolovoza, unatoč jakoj buri, s trajektnog pristaništa Valbiska. Iskrcavši se na Loparu, natovareni opremom, krenuli su prema sjevernom dijelu geoparka gdje su stigli nakon sat vremena hoda uskim puteljcima kroz šumu. Iako natovareni opremom, bili su puni volje i poleta. Podigavši logor i počistivši okoliš, krenuli su u istraživanje podmorja. Na pješčanom dnu promatrali su ovčice i male orade kako se hrane, a povremeno je naišao i koji arbun. Osim ovih pridnenih vrsta, bilo je i ušata, iglica i boba. Primijetili su kako puževi volaci napadaju školjku rumenku ubacujući svoje radule u njezino tkivo. Na kamenju na morskom dnu vidjeli su mnoštvo spužvi – promjenjivih sumporača. Posjetili su i nalazište na kojem su prije dvije godine vidjeli i snimili obilje prekrasnih plemenitih periski koje se, zbog bolesti koja se proširila populacijom diljem Sredozemlja i Jadrana, pretvorilo u groblje. Nadali su se da će možda pronaći koju živu jedinku, no to se nije dogodilo. Predvečer su krenuli u potragu za fosilima iz doba eocena, geološkog razdoblja koje je trajalo prije 56 do 34 milijuna godina. Našli su lijepe primjerke puževa i školjki iz tog razdoblja. Jedva su čekali da se spusti mrak i da prvi puta u životu prenoće u vrećama za spavanje, ležeći na zemlji, a ne u mekom krevetu. Logorsku vatru, čije je paljenje strogo zabranjeno, zamijenili su čeonim svjetiljkama. Tijekom noći bura je pojačala, stvarajući obilje neobičnih zvukova koji su ponekad djelovali pomalo zastrašujuće. Iako se nije puno spavalo, svi su se digli u zoru. Veseli i dobro raspoloženi te komentirajući noćne dojmove, krenuli su na drugi kraj otoka u potragu za fosilima velikih foraminifera (krednjaka) kojih je tamo obilje. Stigavši na odredište nakon sat vremena hoda šumskim stazama kroz prekrasan krajolik, bacili su se na skupljanje fosila foraminifera promjera i do četiri centimetra. To je zapanjujuća veličina s obzirom da se radi o jednostaničnim praživotinjama od kojih mnoge žive i danas. Nakon obilja igre i kupanja, raspremivši logor, šatore i vreće za spavanje te ponovno počistivši okoliš, došlo je vrijeme za povratak. Puni dojmova te već kujući planove za sljedeće putovanje, navečer su pristali na Valbisku gdje su ih dočekali roditelji.
Pogledaj video zapis s putovanja
