Već se dugi niz godina nakon završene nastavne godine u Oazi Kraljice mira župe Krk održava ljetni vjeronaučni kamp. Ovogodišnji je započeo 22. lipnja, a završio 16. srpnja. Iznimno nas je radovala činjenica da će se kamp nakon dvije godine drugačijeg rada zbog pandemije, moći i opet odvijati na način da polaznici u kampu i spavaju. Teško je prosuditi je li to bila ključna činjenica da je odaziv za sudjelovanje u kampu po grupama bio izuzetno dobar, toliko da su neke grupe zbog prevelikog broja zainteresiranih podijeljene, te je rad kampa produžen za nekoliko dana.
Prvi su priliku imali osmaši koji su zbog priprema za završnu priredbu, kao i upisa u srednje škole zaželjeli u Oazu poći odmah nakon nastave, a nakon njih su slijedile grupe završenog 1. i 2. razreda, pa zatim 3. i 4. razreda. Ove su dvije kombinirane grupe u Oazi bile na cjelodnevnom boravku, ali bez noćenja. Potom je u Oazi boravila kombinirana grupa djece do završenog 8. razreda uključene u dječji župni zbor „Kapljice“. Zbor je obradovao sve zainteresirane i posebno pripremljenim koncertom koji su izveli jedne večeri tijekom svog boravka u Oazi. Poslije „Kapljica“ na red su došla i djeca završenog 6., te na kraju 5. razreda. Ukupno je sudjelovalo 190 djece.
S grupama su radile osmišljavajući program vjeroučiteljice Vesna Avsec i Mirjana Žužić uz župnika Krka Antona Valkovića. Ekipi su se pridružile gđa. Marina Žužić i Davorka Zahija kao kuharice. Maturant Antonio Jurešić pomagao je vjeroučiteljicama, a jedan tjedan u kampu je volontirao i učitelj glazbene kulture Jurica Goja. Vrijedne ruke nekolicine šestašica pomagale su u kuhinji, oko postavljanja i raspremanja stolova, te u pripremi igara koje su neizostavni dio vjeronaučnog kampa. Ekipni rad je ono što uvijek krasi vjeronaučni kamp. Osim zajedništva, igre, molitve, novih saznanja, dobro nam je došlo i upoznavanje prirode, posebno u njenom životinjskom dijelu, jer u Oazi nije čudo kada u mirnije doba jutra navrati srna, a puhovi, ptice, žabe i kukci ispočetka mame vriskove straha, ali kako dani odmiču rastemo u razumijevanju da smo mi njima, a ne oni nama ušli u prostor.
Rezultate rada kampa najbolje opisuje činjenica da nije bilo nijedne ozljede, a na adrese vjeroučiteljica još uvijek pristižu zahvale roditelja i djece stoga se i opet može zaključiti da se je trud i napor isplatio. Hvala svima koji su pomagali na bilo koji način.
vjeroučiteljica Mirjana
