Osvanuo je i taj dan, 8. 10. srijeda. Predivno jesensko jutro, osmaši su krenuli na ekskurziju. Učenici iz Vrbnika, Baške, Punta i Vrha, svi nasmijani, veseli i spremni za zajedničko putovanje. Nas 39 učenika i učenica razdragani i raspjevani jedva smo dočekali prvo odmorište kako bi se opskrbili grickalicama, sokovima i poneki blagim kavama. Lijep i sunčan dan pridonio je još boljim utiscima s puta. Oko Maslenice stali smo na drugom odmorištu željni toaleta, ali samo kako bi nas jaka bura sve odmah potjerala natrag u autobus i još smo svjedočili kako se na autoputu jednom automobili pod naletom vjetra otvorio krovni prtljažnik.

Nedugo nakon trećeg stajanja došli smo u Nin, hrvatski kraljevski grad smješten na obali Jadranskog mora u Zadarskoj županiji. Otišli smo u posjet solani. Solana Nin jedina je ekološka solana na Jadranu i stoljećima daje život stanovništvu Nina. Othranila je mnoge generacije. Ovdje se ljubav prema soli prenosila iz naraštaja u naraštaj.  Područje solane Nin nalazi se između pet hrvatskih nacionalnih parkova (Plitvice, Paklenica, Kornati, Sjeverni Velebit i Krka) što dodatno svjedoči o čistoći i netaknutosti prirodnog okoliša. U solani smo naučili kako se ekološki vadi sol i cvijet soli, koje ptice i račići obitavaju u takvom posebnom ekosustavu te kojim se sve načinima skupljala sol. Svi smo uzeli po grumen soli i uvjeravali se u njezin okus i čistoću. Nakon kratkog obilaska muzeja i manje trgovinice vratili smo se u autobus i nastavili putovanje prema Šibeniku.

Grad Šibenik smješten je u slikovitom , razvedenom zaljevu u koji utječe  Krka, jedna od najljepših hrvatskih rijeka. Stigli smo u Šibenik i s lokalnim vodičem krenuli u obilazak. Prošli smo gradskim trgom, vidjeli gradsku vijećnicu, kneževu palaču, katedralu. Katedrala je značajno graditeljsko ostvarenje 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske. Unutrašnjost katedrale posebno privlači krstionica koja je stilskom pogledu originalna i kreativna sinteza dvaju likovnih govora prve polovice 15. stoljeća. Poslije obilaska katedrale, krenuli smo na ručak u restoran.

Poslije ručka, smo se svi skupiti i krenuli u posjet Sokolarskom centru  koji je smješten u gustoj borovoj šumi. U Sokolarskom centru smo vidjeli različite vrste ptica grabljivica. Na mene je najveći utisak ostavio sokol i sova Gizmo. Nakon završetka  obilaska smo krenuli u Seget Donji u naše apartmane.

Kada smo s smjestili u sobe otišli smo na večeru. Sala u kojoj smo večerali je oživjela, čuo se smijeh, razgovor, komentari oduševljenja za sve što smo prošli do tad. Prve večeri svi smo bili jako umorni pa smo jedva izdržali zabavu koju su nam u disku priredili animatori. Brzo nakon večernje zabave vratili smo se u apartmane i pozaspali. Naši učitelji bili su jako sretni i zahvalni zbog tog.

Drugi dan  smo započeli doručkom u sali hotela. Nakon doručka ukrcali smo se u autobus i krenuli ka Trogiru. Kad smo stigli u Trogir posjetili smo Kulu Sv. Marka koja se nalazi u  starom dijelu Trogira. Izvorno je bila spojena gradskim zidinama, s tvrđavom Kamerlengo. Zatim smo obišli gradski trg, toranj sa satom, palaču trogirske obitelji koja se nalazi nasuprot katedrale. Najstariji zidovi datiraju iz ranog srednjeg vijeka, a najveći je dio nastao u 18. st. Trogirska katedrala je jedan od najznamenitijih trogirskih spomenika i UNESCO-va je zaštićena baština. Po završetku obilaska znamenitosti Trogira krenuli smo prema autobusu u veselom i raspjevanom ozračju.

Slijedio je posjet gradu Splitu. Za Split su nam rekli da je ime dobio po brnistri, biljci koja nas u proljeće uveseljava žutim cvjetovima  na dugim stabljikama. Obilazak grada započeo je Dioklecijanovom palačom, još jednom zaštićenom UNESCOV-om baštinom. Dao ju je sagraditi car Dioklecijan oko 300. godine i u njoj je proveo svoje staračke dane uživajući u jednostavnosti života nedaleko rodnog grada Salone. U palaču smo ušli kroz Mjedena vrata koja su bila okrenuta obali, a izašli na Zlatna vrata ispred kojih je kip sv. Grgura Ninskog kojeg je izradio Ivan Meštrović. Naravno zaustavili smo se na Peristilu otvorenom prostoru (trgu) ispred katedrale Uznesenja blažene djevice Marije (često zvana katedralom sv. Duje) koja je prvotno bila carski mauzolej. Umorni od obilaska ogromne palače požurili smo se na ručak. Jedan od učenika je tog dana imao rođendan pa smo mu uz desert zapalili svjećicu i zapjevali pjesmu.

Brzo nakon ručka učitelji su nas požurili do Prirodoslovnog muzeja. Ondje nas je zabavio kustos koji je po svojim i našim rukama puštao žive afričke žohare, paličnjake i bogomoljke. Zapravo su hrabre djevojke iz Vrha držale te kukce u rukama, dok smo nas nekolicina dečki promatrali sa sigurne udaljenosti. Čim je završio obilazak muzeja dogovorili smo kratko slobodno vrijeme i šetnju Splitom. Predvečer smo se okupili na dogovorenom mjestu ispred autobusa, poslikali još nekoliko zajedničkih fotografija i odvezli se u apartmane na zasluženu večeru.

Ovu noć odlučili smo da nitko neće spavati. Najprije smo se u prostoru diska uz animatore zabavljali pogađajući pjesme i razne filmove i crtiće prema zvuku koji su nam puštali, a kasnije kad je krenuo ples mnogi od nas su pobjegli s podija i odlučili zabavu prebaciti u naše apartmane. Uz ne baš odobravajuće poglede naših učitelja. Srećom sve je prošlo u najboljem redu i samo ću reći da me razrednica morala buditi jer smo u jutro i moji cimeri i ja čvrsto spavali, a bus se već punio. Velikom brzinom spakirali smo stvari, doručkovali, predali ključeve apartmana i krenuli put Sinja – grada gospe sinjske i alkara.

Kad smo stigli u Sinj dočekao nas je lokalni vodič i odveo u razgled grada, crkve Gospe sinjske, iz daljega smo promatrali tvrđavu grada te zanimljiv i poučan muzej Sinjske alke.  Sam muzej je suvremeno organizirana baštinska ustanova koja prezentira alkarske odore, običaje, opremu i oružje.

Nakon obilaska Sinja odlazimo autobusom u Hrvace selo u kojem nas je na prelijepo uređenom OPG-u uz samu Cetinu čekao ručak i mali odmor uz razne igre. Dobro nahranjeni sjedamo u bus i vozimo se tri sata koje su mnogi iskoristili za nadoknađivanje neprospavane noći. Ali ne i ja! Zabavljao sam prijatelje puštajući muziku i pričajući s onima koji su još nekako uspijevali ostati budni.

Sljedeća i posljednja destinacija prije povratka kući bio je Smiljan, rodno mjesto Nikole Tesle – velikog izumitelja na kojeg smo ponosni svi iz šire regije. U Smiljanu smo se prvo odlično zabavili na najneobičnijem igralištu za djecu koje sam ikad vidio. I ostali učenici i ja bili smo oduševljeni spravama koje su vjerojatno na neki način prezentirale zakone fizike koje je Tesla proučavao. Kad nam je napokon dozvoljen posjet muzeju, započeli smo s dvadesetminutnim filmom o Teslinu životu i naravno – suvenirnicom. Zatim slijedi  prostorija u kojoj se putem beskontaktnog prijenosa energije u rukama naših učenica upalilo tri velike lampe ionizacijom plina u njima. Sve u svemu jako zabavno i poučno za sve nas. Zatim smo obišli rodnu kuću Nikole Tesle i još nekoliko izuma smještenih na samom tavanu kuće. Svidjelo mi se što je i sam Nikola osim genijalnosti imao i crtu običnog čovjeka. Saznali smo da je preživio koleru i dugo se oporavljao od nje pa je stoga bio jako gadljiv i iz nepoznatog razloga je mrzio ženske okrugle naušnice i bisere. Rodio se 10.7.1856. u Smiljanu,  umro 7. 1. 1943. u hotelskoj sobi u New Yorku. Nakon Smiljana ukrcali smo se u autobuse i krenuli put kući.

Svi smo bili jako tužni i nismo željeli da našoj ekskurziji dođe kraj, ali tako je moralo biti. Obogaćeni novim znanjima, prijateljstvima i iskustvom vratili smo se kasno navečer na Krk. Bilo nam je jako lijepo i siguran sam da će se i slijedeća generacija osmaša odlično zabaviti na svojoj ekskurziji.

Amar Alispahić, 8. razred