Kao i na kraju svake školske godine i ove je došao dan oproštajne priredbe osmaša. Ali ove godine to je malo drugačija generacija, ona poznata kao najmanji razred na otoku.
Do sedmog razreda duo, a onda veliki trio, glasan i borben, to su moji osmaši – Amar, Anđela i Dora. U učionici Matematike okupili su se učitelji, roditelji i prijatelji kako bi ispratili ovaj trojac u nove pobjede.

Uz nekoliko Amarovih uvodnih riječi Dora i Anđela su stupile na dobro poznatu pozornicu i u par stihova opisale kako im je bilo u ovih osam godina školovanja.
Nakon toga i ja sam kao njihova razrednica opisala svoj pogled na njihovo odrastanje te kakav su trag ostavili na meni. Od svađa do  tihih primirja, od zezancije do ozbiljnih filozofiranja kad god su mogli, upravo na satu Matematike (jer tko je vidio stvarno slušati nešto o Pitagorinom poučku).
Uz emotivan kraj i želju za svako dobro u daljnjem školovanju prešli smo na zahvale učiteljima. Učenici su nizali smiješne i simpatične stihove te prozvali svakog od učitelja i zahvalili im na svom znanju i strpljenju. Uslijedila je podjela svjedodžbi, a našoj Dori i pohvalnice i nagradne knjige za završenih osam godina školovanja s odličnim uspjehom.
Uz prigodni video gdje smo pregledali  razne slike od najmlađih razreda do osmog završili smo druženje u učionici i nastavili u blagovaoni uz tortu, sokove i sendviče.
Još ćemo svi dugo pamtiti ovako mali razred velikih ljudi. Neka ih sreća i mudrost prate dalje u životu.

Razrednica Matanić Ana