Ovogodišnje natjecanje iz Sudokua bilo je popraćeno neobičnim vremenskim uvjetima.
Školsko natjecanje održalo se u našoj školi 24. listopada 2025. U učionici informatike okupili smo se Kadeti (natjecatelji iz predmetne nastave) i Bistrići (natjecatelji iz razredne nastave) nešto prije kraja 5. sata i u 12:00 započeli s rješavanjem. Učiteljica je rekla da je najbitnije da se zabavimo, a za rezultate ćemo lako.
Važno je bilo ne brzati jer već i jedan jedini pogrešno upisani broj u sudoku tablicu poništava čitav zadatak. Od svih nas Izidora se prva ustala, čak i prije vremena koje je vrijedilo za Bistriće. Rekla je da je gotova i samouvjereno pošla kući. Mi ostali još smo neko vrijeme rješavali zadatke, ali kad je učiteljica rekla Bistrićima da su gotovi i da moraju predati, znali smo da ni nama ne ostaje puno vremena. Taman kad smo predali svoje ispite i krenuli se spremati za polazak kućama, vani je započelo ludo nevrijeme i jaka tuča. Bilo je toliko tuče da smo zapravo svi „zaglavili“ u školi i čekali da se vrijeme smiri. To nas nije spriječilo da se zabavimo, dapače pjevali smo i slikali se kako bi ovjekovječili ovaj trenutak. Kad je sve stalo, izašli smo u nevjerici i započeli s klizanjem i grudanjem prekrasnim bijelim kuglicama na putu do Vidine kuće. Sljedeći dan objavljeni su i neslužbeni rezultati, a kroz tjedan dana znali smo da Izidoru, Jakova i mene pozivaju na regionalni dio natjecanja. Bila sam jako uzbuđena i ponosna i vježbala sve oblike sudokua koji su mi došli pod ruku. Čak me i na matematici učiteljica morala opominjati.
Toga dana 22. 11. kad se održavalo regionalno natjecanje u OŠ Kostrena u čitavom Primorju puhala je jaka bura, a u drugim dijelovima Hrvatske je padao snijeg. Krenula sam s roditeljima rano u jutro i baš negdje oko mosta, svega par metara ispred našeg automobila vjetar je prevrnuo prikolicu i nakratko obustavio promet. Jako sam se uplašila. Srećom nitko od nas nije bio ozlijeđen. Došla sam u Kostrenu još pod dojmom te prometne nezgode, ali trebalo se sabrati i započeti s natjecanjem. Učiteljica Kristina vodila je Izidoru i Jakova pa nas je skupila, slikala i hrabrila, a mi smo odlučili dati sve od sebe. Regionalni dio bio je nešto drugačiji zbog dodatnih bodova koje bi učenici skupljali ako su tablice riješili brže od predviđenog vremena. Iako nisam zadovoljna konačnim rezultatom, na kraju dana bilo mi je najvažnije da smo se dobro zabavili i da smo nakon nekoliko sati čekanja ipak uspjeli prijeći most i vratiti se na naš otok. Čestitam svim sudionicima i nadam se da se opet vidimo na nekom sljedećem natjecanju.
Aurora Kvaternik, 7. r
