Učenici osmih razreda Osnovne škole „ Fran Krsto Frankopan“ već tradicionalno dva dana tijekom školske godine odlaze u posjet gradu Vukovaru. Na put smo krenuli 11. rujna u ranim jutarnjim satima. U našem autobusu bili su osmaši iz Baške, Vrbnika, Punta i Vrha, dok su osmi razredi iz Krka bili sami u drugom. S nama su bili i razrednici osmih razreda Dana Bajčić, Leo Brnabić, Martina Jurjević, Ana Matanić, Ksenija Pavlović, Dina Valković, Marija Žužić te Jurica Goja.
Po dolasku u hostel dočekao nas je ručak te odmah nakon toga predavanje Domovinski rat i Bitka za Vukovar, a u pratnji bojnika Anđelka Batinića razgledali smo prostor Memorijalnog centra, gdje su neki od nas imali priliku držati u rukama granate i mine.
Zatim smo se smjestili u hostel „Dubrovnik“ koji se nalazi u sklopu memorijalnog centra Domovinskog rata. Anđela i ja bile smo raspoređene u dvanaesterokrevetnoj sobi s učenicama iz Punta i Vrha što nam se u konačnici svidjelo jer smo našle društvo za skoru ekskurziju. Nakon kratkog odmora ponovno smo krenuli u obilazak. Potražili smo Vodotoranj – simbol grada Vukovara. Bilo je uzbudljivo prijeći 198 stepenica i popeti se na sam vrh odakle se pruža prekrasan pogled na cijeli Vukovar i rijeku Dunav. Nakon razgledavanja Vodotornja i kratkog odlaska u trgovinu vratili smo se u hostel.
Te večeri bio je organiziran disco u restoranu Quo Vadis, no naša grupa je odlučila ostati u hostelu, odmoriti se i zabaviti pod budnim okom naših razrednika.
Drugi dan nakon doručka obišli smo crkvu sv. Filipa i Jakova gdje smo poslušali kraći dokumentarni film i vidjeli Ranjenog Isusa – kip koji je djelomično uništen tijekom agresije na crkvu. Zatim smo posjetili groblje žrtava Domovinskog rata, Ovčaru gdje je Anđela upalila svijeću za naše branitelje i Spomen dom Ovčara gdje smo mogli vidjeti imena, stvari i slike svih žrtava s Ovčare. Najstrašnije je što je među njima bila i mlada trudnica te šesnaestogodišnji dječak. Iz autobusa smo promotrili Kukuruzni put ili Put spasa, Velepromet, Borovo Commerce-a koje je neko vrijeme služilo kao bolnica za lakše ranjene. Obišli smo spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti gdje je uništen velik broj tenkova i gdje je postavljen spomenik Blagu Zadru te još Mjesto sjećanja „Vukovarska bolnica 1991.“ koje je na nas ostavilo jak dojam. Nakon ručka sudjelovali smo u Školi mira i na kvizu s ostalim školama. U dvorcu Eltz razgledali smo Gradski muzej Vukovar te na posljetku posjetili Muzej vučedolske kulture.
Predvečer smo sjeli u autobuse i krenuli kući. Posjet Vukovaru me se jako dojmio. Više puta mi je tata koji je bio dragovoljac Domovinskog rada pričao o iskustvima iz ratnih vremena. U živo imati priliku posjetiti Grad heroj, vidjeti mjesta patnje, zatočeništva i pogibije koje su podnijeli stanovnici i sudionici obrane grada je nešto nezaboravno.
Dora Volarić
