U župnom kampu „Oaza Kraljice mira“ i ovoga je ljeta, po 28. put po redu,
organizirano ljetovanje djece i mladih.
Nakon provedenih prijava vjeroučenika od 3. do 8. razreda O.Š. „Fran Krsto
Frankopan“ Krk, formirale su se 4 grupe. Od petka, 21. lipnja do nedjelje, 23. lipnja održano
je ljetovanje za prvu grupu: osmaše i srednjoškolce. Oni su prošli tečaj Kursiljo koji je veoma
uspješno i na veliko zadovoljstvo sudionika vodila grupa animatora iz Zagreba
Nakon toga, ljetovanje u Oazi nastavile su još tri grupe djece u trajanju po četiri dana:
grupa 6. i 7. razreda, grupa 3. razreda, te grupa 4. i 5. razreda. Sveukupno u vjeronaučni je
kamp ove godine bilo uključeno oko 140 djece.
S obzirom na veliki broj djece u svakoj grupi, vjeroučiteljice su, u dogovoru sa
župnikom Vedranom Kirinčićem koji je sudjelovao u ovom ljetnom radu, za ovogodišnje
ljetovanje osmislile projekt nazvan „Školaza“, tj. škola u Oazi. Nakon što su djecu roditelji
dovezli do 8 sati, te nakon jutarnje molitve i doručka, kao i samostalne igre po vlastitom
izboru, u 10 je sati svakoga dana započinjala „Školaza“. Osnovu svakoga „radnog“ dana
predstavljalo je evanđelje dana koje se obrađivalo u šest „Školazinih sati“.  Svaka je grupa
djece prvi dan po dolasku podijeljena u šest ekipa, od kojih je svaka sebi birala ime. Među
njima su se našla i simpatična poput „Bumbara i bubamara“, „Čokolina“ i sl. Nastavni
predmeti su imali neobična imena, a učitelji u “Školazi“ su djeci također bili vrlo zanimljivi.
Tako su se, uz župnika koji je držao predmet „Dođite, poklonimo se“, te vjeroučiteljice Vesne
s predmetom „A što je bilo dalje“ i Mirjane s predmetom „Pogled sa smokve“, u „Školazi“
našle i tri osmašice; Lucija Žagar koja je predavala „Igru dana“, Mare Dijanić s predmetom
„Stavi masku“ i Katarina Kosić s predmetom „Origami“. Vrijedna studentica Katarina
Depikolozvane stručno je mijenjala više učitelja, a fotoaparat u njezinim rukama polako je
bilježio dan po dan.
Svaka je grupa u tijeku četiri dana imala i priliku za sv. ispovijed i misu, u čemu su
župniku Vedranu pomagali preč. Antun Toljanić i vlč. Zlatko Sudac. „Školazini“ sati koji su
trajali po 20 minuta s 10 minuta malog i 30 minuta velikog odmora, redovito su prekidani u
podne radi pozdrava Blaženoj Djevici Mariji molitvom Anđeo Gospodnji. Nakon ručka u 13
sati, već u 14:15 sati održavao se svaki dan „Školazin višeboj“ u kojem su učitelji svaku ekipu
učenika ocijenili, kako bi zadnjega dana proglasili pobjedničku, kojoj je podijeljena i
simbolična nagrada. Svakoga su dana, po sudu djece, roditelji prebrzo stizali, pa je s
nestrpljenjem iščekivan sljedeći dan. Najveća nagrada učiteljima bili su komentari djece da je
„Školaza“ puno bolja od škole i da bi bilo potrebno školske predmete i sate uskladiti i
trajanjem i sadržajem po „Školazinom“ uzoru.
Sve ovo ne bi bilo moguće bez vrijednih ruku kuharica Davorke Zahija i Marine Žužić,
te njihovih pomagačica, osmašica Marice i Albe, jer je za svaki obrok trebalo postaviti preko
pedeset tanjura.
Uz ponekog skakavca, bumbara, mrava, i puha, jedno nas je rano jutro svojim posjetom
iznenadila i srna. U Oazi ni vrućina nije tako strašna, jer učionice u hladu ispod stabala
obiluju klimom povjetarca koji omogućava dječjim glavicama aktivno sudjelovanje u nastavi.
Na kraju ovogodišnjeg vjeronaučnog kampa, preostaje reći hvala svima koji su pomogli,
a na poseban način dobrom Bogu i Ravnateljici „Školaze „ – Mariji, čijim su zagovorom sva
djeca kući otišla zadovoljna sa željom za novom Oazom.

Mirjana Žužić