Bili smo jako uzbuđeni i veseli zbog polaska. Našli smo se na autobusnoj stanici u Puntu u 4:15 i čekali autobus koji je kasnio 15 min. Kad su se ukrcali I ostali učenici u Vrhu i Malinskoj, pričali smo i družili se. Po putu smo stali nekoliko puta na benzinskoj stanici, a kad smo došli u vojarnu prvo smo išli ručati.
U memorijalnom centru smo naučili da je Jugoslavija bila socijalistička, federativna i višenacionalna država. Postojale su vjerske slobode, no smrću Josipa Broza Tita počinje kriza i kraj SFRJ.
Poslije razgleda vodotornja imali smo pauzu te se uputili u centar grada. Nakon večere smo se zaputili prema disku. Većina su se dobro zabavila. Oko 20:30 smo došli u hostel i išli se odmoriti.
Kad smo se probudili, spremili smo se i otišli na doručak, a zatim razgledali crkvu sv. Filipa i Jakova.
Prikazali su nam film o gradu Vukovaru. U crkvi nam je franjevac ispričao nešto o povijesti crkve koja je prije bila jako bogato uređena i nikad neće biti ni približno toliko uređena kao prije. Crkva je sada obnovljena, ali je jedan dio crkve pušten neobnovljen.
Dok smo se vozili autobusom prošli smo pokraj logora Veleprometa. Vozili smo se Kukuruznim putem koji je prozvan i Put spasa. Vidjeli smo i ostatke tvornice Borovo. Prošli smo Trpinjskom cestom te posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja. Tu je 400 pločica koje označavaju tenkove koje su porazili branitelji, a ispod Spomen doma je zakopan tenk u nadi da ovuda više nikad neće proći tenk.
Nakon toga smo otišli u Vukovarsku bolnicu gdje smo pogledali kratki film, a zatim obišli stari dio bolnice. Vidjeli smo gdje je pala bomba teška 250 kg pacijentu među noge. Pogledali smo i prostorije podruma u kojima su se skrivali pacijenti i liječnici za vrijeme stalnih bombardiranja bolnice. Sve su prostorije ostale nepromijenjene, a u četvrtoj se prostoriji nalazi soba sjećanja.
Nakon bolnice uputili smo se na Memorijalno groblje na kojem su zakopane žrtve domovinskog rata.
Groblje je nastalo otkrićem masovne grobnice u kojoj je identificirano 938 žrtava za koje je podignuto 938 križeva. Najmlađa žrtva je beba od 6 mjeseci, a najstarija je starica od 104 godine.
Ispred groblja se nalazi spomenik u čast žrtvama domovinskog rata. Na groblju su izdvojena 2 groba, grobovi Blaga Zadra i Marka Babića, koji stoje kao generali ispred svoje vojske.
Na Ovčari su ubijeni pacijenti i zaposlenici vukovarske bolnice. Doveli su 261 osobu u hangar gdje su ih tukli i mučili. Ostatak su utrpali na traktorske prikolice i odvezli ih do masovnih grobnica gdje su ih strijeljali. Najmlađa žrtva je imala 16 godina, najstarija 74 godina, a 61 osoba se vodi se kao nestala.
U sredini dvorane Spomen doma Ovčara nalazi se spirala sa imenima žrtava kojom su htjeli pokazati da se njihovi životi polako gase, ali da ih na kraju čeka svijetlo. Na zidu se pojavljuju slike žrtava, a ispod njih su na slami položeni neki njihovi osobni predmeti. Na stropu svijetli 261 zvjezdica za svaku žrtvu Ovčare. Za tu masovnu grobnicu se ne bi ni znalo da iz prikolice nije pobjegao Zdenko Novak. Zdenko je načuo razgovor dvojice vojnika te zaključio sto su s njima namjeravali. Pobjegao je u obližnje selo i ušao u kuću jer je bio žedan. Tamo su ga dočekali srpski vojnici koji su ga odveli u logor. Iskapanja tijela s Ovčare trajalo je 40 dana. Na mjestu masovne grobnice posađeni su grmovi za svaku žrtvu.
Vratili smo se u vojarnu i ručali pa potom i odigrali kviz. Prvo mjesto je osvojila škola Malinska, a drugo škola Krk.
Nakon kviza uputili smo se u Gradski muzej Vukovar-dvorac Eltz. Muzej je osnovao Antun Bauer te smo u njemu saznali nešto o vučedolskoj kulturi, povijesti razvoja Vukovara, o tvornici Borovo itd. Zatim smo se uputili u Muzej vučedolske kulture. Vučedolski narod bio je stari europski narod koji se zadržao na tim područjima zbog rijeke Dunav i dobrih uvjeta života. Njihovo naselje je imalo oko 2 000 stanovnika. Izrađivali su puno predmeta od metala. Sahranjivali su svoje mrtve po položaju zvijezda. Nakon razgleda muzeja uputili smo se kući.
osmaši i razrednica Sonja
