Nalazimo se u neobičnom i vrlo izazovnom vremenu. Toliko nas svih prožima na svim sferama života da je nepotrebno na to trošiti riječi.
Svatko svoj duh na različite načine priprema na igre koje nam nudi život pa se tako neki lakše a neki teže nose sa izolacijom. Vjernicima izrazito teško pada nemogućnost življenja sakramenata na što se nikako ne možeš pripremiti jer sam sigurna da nikome nikada nije bilo na kraj pameti da nas čeka ovakvo sveto vrijeme ovogodišnjeg Uskrsa. Biskupi i svećenici sa svih strana Hrvatske i svijeta svakodnevno pokušavaju biti blizu vjernicima i koliko je god moguće približiti nam presvete tajne prijenosima svete mise, molitve krunice ili križnoga puta.
Toliko smo se puta osvjedočili da nikad nije sve toliko crno kao što se čini. U ovom slučaju imamo mogućnost prepustiti se očaju i kukati kako se ne možemo ispovijediti, kako ne možemo sudjelovati u obredima Velikog tjedna i pričestiti se na Uskrs. Danas nismo blagoslovili maslinove grančice… Isto tako imamo mogućnost otvoriti oči srca i potražiti Božju ruku koja se ove godine pruža na drugačiji način.
Meni je pružena sinoć i ne mogu a da je ne podijelim s vama! Nastava na daljinu omogućava učenicima da se posvete zadatcima u vrijeme kada im to odgovara pa sam tako sinoć dobila nekoliko ovotjednih zadaća, a među njima i jednu koja je bila čista kateheza, blagoslov i poduka (i uskršnja i životna!) ispisana rukom na nekoliko stranica bilježnice!
Uz dozvolu učenika koji želi ostati anoniman i njegove mame prenosim vam tekst i neka vam bude poticaj na za razmišljanje i molitvu! Ako u ovim danima prepoznajete natruhu očaja, neka vam je pogled ovog djeteta nižih razreda (nećete moći vjerovati!!) rasprši u trenu!
Ovim putem vama i vašim obiteljima u ime svih djelatnika škole želim blagoslovljen Uskrs! Budući da tu najsvetiju noć u godini nećemo moći provesti okupljeni oko svjetla blagoslovljenog plamena uskrsne svijeće, predlažem vam da pronađete svoje krsne svijeće, upalite je u subotu navečer i iskreno zahvalite Bogu što imate privilegiju biti Njegovo dijete. Većeg štita i cjepiva nikad neće biti, vjerujte mi 🙂
vjeroučiteljica Martina
IĆI PUTEM ISUSOVA KRIŽA
Zamislio sam lik lava zato što je lav kralj životinja i neustrašiv je.
Početak Velikog tjedna. Toga dana Isus je svečano ušao u grad Jeruzalem. Svi su mu klicali, bacali cvijeće, maslinove i palmine grane. Bio sam žalostan jer sam mislio da će Isus izabrati mene lava i da ću ga ja uvesti u grad. Ali ne, Isus je izabrao magarca i tako pokazao svoju skromnost i poniznost. Osjećao sam se posramljeno, ali sam shvatio Isusovu poruku – ne smijemo biti oholi.
Posljednja večera. Zvuči tako tajnovito. Naravno da bih volio prisustvovati toj večeri jer sam znatiželjan. Obzirom da sam lav, ne smijem bliže jer me se ljudi boje pa bi pobijegli. Ne želim da se ljudi razbježe. Ovo im je posljednja večera sa Isusom i neka je provedu zajedno. Ni u maslinik ne mogu s njima, ali ja molim tu sa strane. Isto se računa. Ionako volim moliti na večer prije spavanja, za svih nas da nas Bog čuva.
Ja sam lav, ničeg se ne bojim, ali sada u ovo doba corone se bojim. Bojim se za moje bližnje, da ostanu zdravi, da im se ništa ne dogodi. Samo smo u kući i čekamo da nas virus zaobiđe.
Veliki petak. Isusa muče, bičuju, stavljaju mu trnovu krunu na glavu i kasnije ga razapinju na križ.
I dalje sam tu. Gledam, ali ne činim ništa, stojim sa strane. Bespomoćan sam, zli ljudi me ne doživljavaju! Mogu samo glasno režati da se ljudi razbježe. Moja rika ne dopire do njih i Isus je već razapet na križu.
Moj lik lava, neustrašivog kralja životinja je u ovom Velikom tjednu tako nebitan. Moja “snaga” nije dovoljna. Isusa nije mogao spasiti ni plemeniti magarac, a ni lav. Isus je to znao i sam spasio svoj narod! Podnio je žrtvu za nas ljude.
Na nama je da budemo ponizni, skromni, širimo dobrotu, da pomažemo jedni drugima da budemo ČOVJEK.
Lav P