Počeci školstva u Puntu sežu u daleko 19. stoljeće. Punat je tada bio bez škole, a jedini obrazovani ljudi bili su svećenici. Oni su se i sami obrazovali u Vrbniku, Baški, Krku ili pak po nekim stranim državama. Svećenici su počeli voditi nastavu 1843. godine. Ovakva škola otvorena je u vrijeme kurata Petra Bogovića, a prvi učitelj bio je svećenik Antun Pinčić iz Malinske. Školu su vodili isključivo svećenici sve do 1885. godine. Obično bi djeca prije nastave slušala svetu misu. Najveća poteškoća za svećenike bila je ta što nije bilo školske zgrade u kojoj bi poučavali djecu pa su djecu učili po privatnim kućama. Tu bi nastojali pronaći kakvu veću prostoriju, a morali su plaćati i najamninu.

Konačno su 1874. godine Puntari na obali podigli školsku zgradu (nalazila se na mjestu današnje pošte). Iz novina „Naša sloga“ saznajemo da je zgrada vrlo sporo uređivana i to u početku samo dvije sobe – jedna za mušku i kasnije druga za žensku djecu. Osim siromašne opreme škole ističe se nedostatak učitelja.

Iako se organizacijom škole nastojalo uključiti što veći broj školskih obveznika, isti je ovisio o nizu čimbenika: ukupnom broju stanovnika, prirodnom kretanju, migracijama stanovništva, odlučnošću općinskih prosvjetnih vlasti te ekonomskom spremnošću samih roditelja da šalju djecu u školu. Za potonje postojale su i novčane kazne ili pak zatvor. Dakle, dječaci i djevojčice dužni su bili ići u školu. Teške prilike dodatno je pogoršao Veliki rat. Učitelji su mobilizirani u vojsku, a djeca, naročito starija, bila su zaposlena različitim radovima.

Često će se izmjenjivati školski kadrovi jer će zbog političkih trzavica nastati razni premještaji. Za vrijeme talijanske okupacije vrši se jaka talijanizacija. Taj cilj najlakše se postizao putem škole. Talijanske vlasti dovele su brojne talijanske učitelje, a nastava je bila na talijanskom jeziku. No najteži dani za školu odvijali su se u proljeće 1944. godine u vrijeme njemačke okupacije. Tada su racije česte, stanje je u selu nemirno i napeto. Škola se zatvara, a učitelji ostaju u selu i paze na djecu. Nijemci su  30. svibnja 1944. zapalili školu na obali. U silini požara škola je izgorjela, a tako i njezin vrlo bogat inventar, knjižnica, arhiva i Spomenica ili kako su je tada učitelji zvali „Zlatna knjiga“.

Nakon uništenja zgrade, djeca su poučavana na Kljepini u kući Andrije Orlića, na Redi u Kvarneru, u Kostariki na obali. Učitelji su bili Ljubo Karabaić, Marica Ragužin i Petra Pajalić.

Nakon Drugog svjetskog rata sagrađena je nova – moderna i prostrana škola. To možemo zahvaliti mještanima Punta (dobrovoljnim radom i  darivanjem zemljišta) te Puntarima iz iseljeništva. Škola je podignuta na Bošcu, a dovršena 1952. godine. Vrhunski je projektirana s visokim školskim standardom i kvalitetom izgradnje. Nastava započinje 1. rujna 1953.godine. Upravitelj je Josip Mrakovčić a učitelji Petra Pajalić, Marija Čamba, Marica Pušić i Drago Pešut.

Poslijeratno školstvo doživjele je velike izmjene u organizaciji školstva. Trebalo je čim prije podići općeobrazovnu razinu pučanstva i osposobiti kadrove za sve grane društvenoga života. Izrađuje se novi nastavni plan i program, pišu se novi udžbenici, organizira proizvodnju učila radi modernizacije nastave.

U početku obavezno školovanjem traje četiri godine i nastava se odvija u četiri donekle odgovarajuće učionice uređene u prizemlju. Školovanje se 1955. godine produžuje na šest godina, godinu dana kasnije na sedam, a sljedeću godinu na osam razreda. Česte su promjene nastavnog kadra u školi. Godine 1962. upravitelj postaje Miroslav Krstulja,  a u školi ostaju stalni učitelji: Ankica Paškvan, Anka Sindičić, Marija Bonifačić, Jelena i Joža Mrzljak, Vladimir Šimunić i drugi.

Škola 1962. godine pokreće Narodno sveučilište u sklopu kojeg se održavaju predavanja iz nautike i kulture za stanovništvo. Uskoro započinje s radom djelovati i vrlo uspješan KUD Punat, a potom i škola za učenje sviranja sopila. Otvara se školska zadruga, uređuju se školsko dvorište i kupalište te još čitav niz djelatnosti. Školske godine 1966./67. školi se priključuju škole u Baški i Staroj Baški, a sljedeće godine dolaze u nju na školovanje i djeca iz Kornića.

Dana 22. studenoga 1975. godine proveden je referendum o pripajanju svih škola otoka Krka školi “17. travanj” u Krku. Tako je i naša osmogodišnja škola u Puntu sa 143 učenika pripojena školi u Krku. Nakon ove reorganizacije Osnovnu školu “17. travanj” Krk sačinjavali su matična škola u Krku i područne škole u Vrhu i Milohnićima, Baški, Dubašnici, Omišlju, Puntu, Vrbniku i Dobrinju.

Danas naša škola nosi ime OŠ „Fran Krsto Frankopan“, Područna škola Punat. Vodi je ravnatelj gospodin Serđo Samblić. Nalazi se na Bošcu  još od 1952. godine. No godine su prolazile, a ova je škola težila ka novom modernijem dobu i standardima. Tako smo 5. lipnja 2016. godine završnom priredbom privremeno zatvorili vrata u staroj zgradi škole. Dogovorena je temeljita rekonstrukcija škole na istom mjestu i na istim temeljima uz izgradnju nove  školsko sportske dvorane. Već 12. srpnja 2016. godine polaganjem kamena temeljca svečano je obilježen početak radova. Troškove ovog velikog i hvalevrijednog projekta snosile su Općina Punat i Primorsko goranska županija. Nastava se za to vrijeme privremeno preselila se u susjednu zgradu u prostor Crvenog križa Maribor.

Svečano otvaranja rekonstruirane školske zgrade i nove školsko sportske dvorane obilježeno  je 28. studenog 2018. godine. Veselje je udvostručeno jer se tada obilježava i Dan Općine Punat- Andrinja. Najveseliji su bili učenici, njih 121, jer su oni već tada sjedili u novim  klupama u novoj školi.  Konačno po prvi put dočekana je i školska sportska dvorana. Ta velika i prekrasna dvorana, prva je dvorana na području Općine Punat i jedna od najsuvremenijih danas u Hrvatskoj. Ovaj lijepi i veliki kompleks omogućava djeci najviše standarde za kvalitetnije učenje, provođenje izvanškolskih aktivnosti i sportskih događanja.

I tako, nakon 65 godina, stara je dama dobila novo ruho. Nastava je još jednom započela „na Bošcu“ kako bi rekli oni stari ili „Pod topol“ kako danas kažu mladi. No, škola nije samo ime ili zgrada. U školu su utkani svi ovi dragi ljudi koji su svojim marljivim radom nesebično pokoljenjima gradili školstvo i izgradili školu. Školu čine učenici, njihovi učitelji i roditelji, mještani i svi oni koji će tako i nastaviti.

Iva Dujmović, učiteljica povijesti