Svake godine na rođendan Hansa Christiana Andersena, 2. travnja, sjetimo se koliko su knjige za djecu važne u njihovu odrastanju, a kako ljubav prema čitanju treba razvijati od najranije dobi. Upravo iz tog razloga datum rođenja ovoga velikog književnika, autora nekih od najljepših svjetskih bajka, proglašen je Međunarodnim danom dječje knjige, koji se obilježava na različite načine u mnogim zemljama svijeta. Još prošle školske godine učiteljice Martine koje predaju hrvatski jezik i vjeronauk, pasionirane čitateljice, željele su organizirati noć knjige u školi. No, kako smo prošlog proljeća još uvijek bili “podstanari” u slovenskom odmaralištu, ideja se odgodila za ovu godinu i projektić su uvrstile u školski kurikulum.
Cijela je priča započela prošlog tjedna kada je u četvrtak na vratima škole osvanula obavijest da će određeni učenici tokom dana dobiti tajnu poruku na svojoj školskoj mail adresi. Bilo je vrlo zabavno pratiti učenike u holu – izabrani su bili zbunjeni i pomalo zabrinuti, dok su ostali bili znatiželjni i bilo im je žao što nisu vidjeli svoje ime. Ključ izbora bio je vrlo jednostavan: to su učenici koji su savjesno i kreativno obrađivali lektire i za koje su učiteljice znale da čitaju i ne-lektirne naslove.
U iščekivanom pismu dobili su vijest da su potencijalni sudionici u tajnom projektu, no da će se morati malo potruditi. Također su dobili književnu zagonetku uz pomoć koje su sutradan u školi morali pronaći qr kod (sreća zbog privremene dozvole korištenja mobitela bila je neizmjerna 🙂 ) koji ih je uputio na školsku web stranicu gdje ih je čekao slijedeći trag. Rješenje zagonetke je vodilo u knjižnicu, no ulaz u istu je trebalo čekati do ponedjeljka. Učenici nisu mirovali. Pokušavali su saznati tko im šalje poruke i mora im se priznati da su pri tome bili vrlo kreativni! No, nisu računali s kim imaju posla 😀
Kada su se u ponedjeljak konačno otvorila vrata knjižnice u 11.30 za učenike produženog boravka, svi su nahrupili unutra, a u rješavanju posljednje zagonetke pomogli su im i ostali učenici. Zagonetke su bile podijeljene po razredima i do odgovora su mogli doći isključivo ako su pročitali tražene lektirne naslove. Knjigu je potom trebalo pronaći na polici, a u njoj su ih čekale pozivnice za susret u zbornici gdje su saznali da su pozvani u petak prespavati u školi uz prigodne književne aktivnosti. Kako su reagirali? Pa recimo da je živa sreća što je strop u zbornici zaista visoko.
Skupivši se u petak oko 18h, susret je započeo s književnom preporukom. Svatko je donio jednu ili više knjiga koje su im se posebno svidjele. Pojasnili su okupljenima zašto su odabrali baš tu knjigu i zašto je i kome preporučuju. Rasprava se spontano proširila na drage knjige i teme u ugodnom ozračju.
Došlo je vrijeme večere. Obroci u širem krugu ljudi su uvijek zabavni, posebno kad nisu česti, a vjerujemo da je ovo većini bila prva večera u školi. Zahvaljujući teti Željki, dočekalo nas je brdo palačinki, a učiteljice su pripremile slane i slatke namaze.
Napunjenih baterija vesela družina vratila se u učionicu gdje se udobno smjestila i zaigrala književni kviz uz pomoć svojih pametnih telefona i interaktivne ploče. Naravno da ni jedno pitanje nije prošlo bez komentara i smijeha!
Udobno smješteni na svoje prostirke uz hrpu grickalica i zabavnih dobacivanja, odgledali smo film Nabor u vremenu snimljen prema hit romanu za mlade. Nakon filma smo se ponovno spustili u blagovaonu budući da nam je Lucija kao iznenađenje pripremila čokoladnu tortu. Davno smo naučili da se na spavanje ne ide odmah nakon jela pa je odluka pala da je rano za spavanje, ali nikad kasno za društvene igre! Neki su iskoristili jedinstvenu priliku i igrali se skrivača po katu škole, neki su pak skakali u vrećama za spavanje po hodniku, dok su ostali igrali razne igre u učionici. Posebno je zabavan bio Alias kojemu su se na kraju gotovo svi pridružili što kao igrači, što kao promatrači. Bilo je vrlo zabavno slušati i gledati uživljene igrače kako više ili manje uspješno ali neopisivo smiješno koriste bogatstvo svojeg rječnika i mašte pri objašnjavanju pojmova. Djelić te atmosfere možete vidjeti u videozapisima niže.
Izmoreni igrom i zabavom, krenuli smo na počinak, a ujutro se sami probudili i prije no što smo planirali. Čekao nas je ostatak palačinki, ali i ostali dio pripremljenog doručka. Iako je planirano da nakon doručka svatko krene svojoj kući, nije bilo moguće ne iskoristiti još sat-dva za zajedničku igru.
Svima je poznato da od jeseni kreće Škola za život, no složit ćete se da je ovo pravi primjer učenja za život – kroz zabavu, smijeh i druženje. Drago nam je da smo ovaj projekt uspjele realizirati s baš onakvim ishodom kakvima smo se nadale. Vjerujemo da će našim učenicima ovo ostati draga uspomena jer nama zasigurno hoće.
Ovim putem se posebno želimo zahvaliti za pomoć našoj školskoj kuharici teti Željki koja je uložila nemali trud u pečenje palačinki, Autokampu Ježevac koji nam je ustupio nadmadrace za spavanje, domaru Romanu koji nam ih je prevezao i svim roditeljima na podršci i lijepim riječima. A sada idemo osmišljavati nove aktivnosti za sljedeću godinu!
učiteljice Martine
