Mažoretkinje otoka Krka svake godine gostuju na nekoj svjetskoj turneji. Nakon Rima, Azurne obale i Španjolske, New Yorka i Londona, ove smo godine pozvane na otvorenje Svjetskog sajma turizma u Šangaju pod pokroviteljstvom kineske vlade. Među sudionicima iz 35 svjetskih zemalja našla se je i naša ekipa nastala suradnjom Vukovarskih i Krašićkih mažoretkinja te Mažoretkinja otoka Krka.
Okupile smo se u zračnoj luci u Zagrebu te nakon 5 i pol sati sletjele u Dohu. Nakon kratkog obilaska ove veličanstvene zračne luke nastavile smo devetosatni let prema Kini. Vremenska razlika iznosi 6 sati pa smo sletjele u 16:30 iako smo zapravo na putu provele gotovo 24 sata.
Svaki nam je dan bio detaljno isplaniran.
Generalna proba je trajala do 3 ujutro odnosno dok sve nije izvedeno savršeno. Sljedećeg dana je bilo svečano otvorenje Sajma turizma koje su u izravnom prijenosu na nacionalnoj kineskoj televiziji pratili milijuni ljudi. Bio je poseban osjećaj stupati iza hrvatske zastave i predstavljati svoju zemlju pred tolikom publikom na tribinama.
Sljedećeg smo dana jutro provele u Šangajskom muzeju, a zatim defilirale Bundom i izvele koreografiju na pet pozornica.
Bund je zaštićena povijesna četvrt u središnjem Šangaju koja se proteže gotovo 3 kilometra uz obalu rijeke Huangpu. Navečer smo se vratile na Bund s kojeg se pruža zapanjujući pogled na osvijetljene nebodere modernog Pudonga na drugoj obali rijeke.
Četvrtog smo dana nastupale na platou ispod Shanghai TV Oriental Pearl Tower odn. 468 m visokog tornja sa staklenom panoramskom šetnicom na visini od 263 m. Nakon nastupa smo se popele na toranj i uživale u pogledu na Šangaj u kojemu živi oko 28 milijuna stanovnika.
Naš zadnji nastup bio je pred najvećim trgovačkim centrom. Bilo je jako puno ljudi u publici i svi su se htjeli slikati s nama. Okružili su nas i stajale smo tako zarobljene. Organizatori su krenuli po zaštitare, ali nas je onda voditelj centra pozvao da prodefiliramo hodnicima trgovačkog centra i privučemo ljude unutra. Jako su nas ugodno iznenadili kad nas je po završetku nastupa svaku dočekala vrećica s prigodnim poklonima!
Cijelo smo vrijeme nastupale po strašnoj vrućini, a povremeno i po kiši. Temperature su se kretale oko 38°C, a vlaga u zraku je bila i do 90%. Bilo je teško disati taj “ljepljivi” zrak i jako smo se umarale. Zato nas je posebno razveselilo što smo nakon pet dana neprestanih nastupa cijeli dan provele na izletu u Disneyland. Naravno, nismo uspjele isprobati sve vožnje i obići cijeli park, ali bio je to nezaboravan dan!
Pune doživljaja i suvenira spakirale smo kofere i sljedeća tri dana provele u Suzhou.
Suzhou (čita se Su-đu) je grad s 10 milijuna stanovnika smješten na donjem toku rijeke Jangce te na obali jezera Taihu i djelu riječne delte. Grad je poznat po svojim kamenim mostovima, pagodama i prekrasnim vrtovima iz vremena dinastije Sung. Klasični vrtovi Suzhoua su skupina od devet vrtova u gradu koji su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji. Posjetile smo i “vodeni grad” Zhouzhuang. Sljedećeg dana smo posjetile tvornicu svile. Naučile smo kako nastaje svila, a meni to jako sliči na razvlačenje tijesta za štrudel. Najbolji dio obilaska je bio oblačenje u tradicionalne kineske haljine i naravno kupovina suvenira.
Po povratku u Šangaj dane smo provodile u razgledavanju grada, kupovini suvenira i isprobavanju raznih egzotičnih jela. U restoranima najčešće nema vilica i noževa, ali mi smo se odlično snalazile i sa štapićima. Neobično je što uz jelo poslužuju samo vrelu vodu za piće, a veliki izbor glavnih jela se vrti na posebnom poslužavniku na sredini stola.
Isprobale smo vožnju brzim vlakom Maglev koji juri brzinom preko 600 km/h. Radi pomoću magnetske sile pa lebdi u zraku dok se kreće. Uživale smo i u Wild Animal Parku gdje smo mazile lemure, hranile slona, gledale pande kako lijeno žvaču bambus…
Dobro smo se namučile dok smo ponovno spakirale kofere, ali prošle smo sve kontrole i oko 5 ujutro sletjele u Dohu. Budući da nam je let za Zagreb bio tek u 2 ujutro dan smo provele u avanturi života! Nakon panoramske vožnje gradom stigle smo u pustinju. Jahali smo deve, sanjkali se dinama, a poseban je doživljaj bio vožnja terencima pustinjom sve do Perzijskog mora u kojem smo toćale noge. Večerali smo u pustinjskom kampu, a zatim odmarale zavaljene na udobne jastuke i orijentalne tepihe. Cijeli dan je bio kao bajka pa sam samo čekala da neki od tepiha poleti kao onaj iz Aladina. Umorne, ali i pune dojmova, vratile smo se u Zagreb oko 7 ujutro. Sada se treba vratiti u stvarnost, ali već se veselim sljedećoj turneji.
Ema Butković, 7. razred
