Dugoočekivani dvodnevni izlet u Dalmaciju napokon se ostvario. Dana 18. i 19. svibnja krenuli smo na nezaboravno i neponovljivo putovanje s kojeg smo se vratili puni doživljaja i dojmova.

Prebogata kulturno – povijesnim spomenicima i prirodnim ljepotama, Dalmacija je po nama najljepši kraj  naše domovine Hrvatske.

Prvog dana posjetili smo najstariji hrvatski kraljevski grad  Nin koji je poznat po Grguru Ninskom  – borcu za očuvanje hrvatskog narodnog pisma glagoljice i crkvici Sv. Križa – kako kažu najmanjoj katedrali na svijetu. Naravno da smo dotaknuli svjetski poznat palac Grgura Ninskog i zaželjeli želju.

Nakon želja i željica uputili smo se u  solanu Nin gdje sol ne proizvodi ni stroj ni čovjek, već sol proizvodi sunce, more i vjetar. Ljudska je ruka bere samo s ljubavlju. I to već generacijama tako. Ninska je sol ekološka, ljekovita i biodinamična jer osim ljudske ruke u proizvodnji ninske soli sudjeluje raznovrsni biljni i životinjski svijet.

Nakon Nina, uputili smo se prema Zadru, obišli gradske zidine, utvrde, vrata grada, crkvicu sv. Donata, Trg 5 bunara, Morske orgulje i Muzej antičkog stakla. Naravno da smo prošetali Kalelargom i počastili se ukusnim sladoledom.

Krajem dana smjestili smo se u hotelu Orion u Vodicama. Nakon večere još smo malo prošetali mjestom i uživali u zalasku sunca. Vodice su inače poznate po vrlo burnom noćnom životu, pa smo htjeli provjeriti istinitost te priče. (Burno je, zapravo bilo, po našim sobama pa smo dočekali i sitne noćne sate prije „stvarnog“ spavanja.)

Drugog dana, nakon doručka, uputili smo se prema Šibeniku. Šibenik je smješten u slikovitom, razvedenom zaljevu u koji utječe rijeka Krka. Pored mnogobrojnih crkvi izabrali smo razgled šibenske katedrale Sv. Jakova, koja je građena više od stotinu godina. Najljepše oblike katedrale dugujemo arhitektu i kiparu Jurju Matejevu Dalmatincu čiji se spomenik nalazi pred samom katedralom.

Ono što nas se najviše dojmilo, bio je Sokolarski centar nedaleko Šibenika. Vrlo interesantan mladić, na vrlo zanimljiv način ispričao nam je i prezentirao veličanstvenu sovu ušaru i sokola. Luka je imao vrlo bliski susret sa sokolom (nos na nos),  a Lory je uživala u puštanju i hranjenju sokola.

POSLJEDNJA STANICA – Nezaboravni prirodni fenomen, krška ljepotica Krka, proglašena nacionalnim parkom 1985. g. Rijeka Krka sa sedam sedrenih slapova od kojih je najduži i najposjećeniji Skradinski buk. Jedan sat laganog hoda, prelazeći mostićima preko sedrenih barijera, upozali smo bogatstvo flore i faune rijeke Krke.