Dragi Roko!

Prvi dan škole za sve učenike je važan. Dok si stajao uz svoje prijatelje plješćući smo ti zaželjeli dobrodošlicu u našu školu.

Naša vožnja je započela. Bio si vrijedan i marljivo izvršavao sve svoje obaveze. Učenik za poželjeti.

Početkom drugog razreda započeo si svoju borbu sa zmajem. Posjetili su nas tvoji prijatelji iz Udruge Krijesnica. Željno smo iščekivali bilo kakvu vijest o tebi. Komunicirali smo videosnimkama, porukama, slikama i crtežima. Ponekad si nas razveselio svojim dolaskom.

Udružili smo sve naše zborove i pjesmom bili uz tebe uoči Božića. Uz pomoć gđe. Jasminke Gršković isprobali smo i filcanje vunom te izrađivali ukrase za božićni sajam.

U trećem razredu si nam se vratio i vjerovali smo da si pobijedio onog zmaja u sebi. Bio si predsjednik našeg razreda. Sve je bilo kao nekad. Veselili smo se i našim zajedničkim izletima. Najviše si ipak volio igru Graničar.

Volio si razgovarati o životinjama. U zoološkom vrtu bio si naš turistički vodič.

To je bila naša zadnja stanica s tobom.

Otišao si u Nebo jer i Nebo treba dobre ljude, a nama si ostavio lijepe uspomene. Čuvat ćemo ih i biti sretni i ponosni što smo te upoznali.

I ostaješ u našim srcima.

Tvoja učiteljica Mladenka