Program „Trening životnih vještina“ koji se temelji na promociji zdravlja i osobnog razvoja provodio se ove školske godine 2017/2018. U 7. razredu, u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo PGŽ.
Učenici su kroz program učili stjecanje općenitih životnih vještina i načine kako da se odnose na problem zloporabe sredstava ovisnosti. Uz poučavanje općenitih vještina asertivnosti učili su kako upotrijebiti te vještine pri odupiranju izravnom vršnjačkom pritisku da puše, piju ili koriste marihuanu.
Kroz različite radionice učili su kako se oduprijeti nasilju kroz medije,o zloporabi droga, vježbali komunikacijskim vještinama, vještinama asertivnosti, upoznali se o važnim činjenicama o marihuani i razlozima zbog kojih se neki ljudi upuštaju u konzumaciju marihuane, te o posljedicama njenog korištenja.
Kako „ misliti svojom glavom“ i kako se oduprijeti vršnjačkom pritisku postala je tema zajedničkog projekta za koji su se učenici pripremali i vježbali dva tjedna. Nakon radionice u kojoj se razgovaralo o „suočavanju s vršnjačkim pritiskom“, taktikama nagovaranja i odupiranju nagovaranju, došli su na ideju da odigraju uloge u različitim situacijama i kažu „ne“ !
Slijedila je podjela radnih zadataka. Odabrali su sedam različitih situacija u kojima se mogu susresti s izravnim pritiskom i na izrezane oblačiće napisali izjave, rečenice, kojima su izrazili odupiranje izravnom pritisku.
Podijelili su se u sedam parova i uvježbavali uloge. Nakon pročitane svake situacije i odgovora učenika, zalijepili su odgovore na veliki pano s naslovom „Kako reći ne“. Dvije učenice su fotoaparatom sve snimale. Nakon igranja uloga slijedilo je slaganje filmića o projektu.
Veliki posao odradila je Lucija koja je naučeno znanje o filmu prenijela „u djelo“. Ona je ovog proljeća boravila u Novigradu tjedan dana i učila o fotografiji i filmu.
Tijekom provođenja projekta učenici su donosili zajedničke odluke, učili se komunicirati, neki su prevladali sramežljivost. Pri tom su pobijedili i neku ljutnju i sukobe mišljenja.
Gledajući filmić, shvatili su da su sve to postigli zahvaljujući zajedništvu i pokazali su da su „jedno“.
Veliko hvala našoj koordinatorici, psihologinji Danijeli, koja je učenicima tijekom cijele godine bila podrška i poticala ih na aktivan rad u grupi. Uvijek je znala pronaći ono dobro u njihovom radu i ponašanju na radionicama koje je posjećivala.
Nadam se da su ovim treninzima životnih vještina učenici postali bogatiji za sretan, zdrav i uspješan život !
Razrednica, Milena Kopanica