Učenici 4. razreda: Mare Toić, Karla Jurlina, Marta Depikolozvane i Roko Kosić čestitali su školi njezin dan. Koliko vole svoju školu, koji je smisao škole, te koliko im nedostaje pročitajte u nastavku.

Draga školo!
Jučer sam pisala zadaću gledajući moju učiteljicu na video lekciji koju nam
je poslala. Dok sam je slušala u svojoj sobi shvatila sam koliko mi nedostaješ. U
online školi mogu čitati i rješavati zadatke, ali mi nedostaje smijeh i igra sa
prijateljima i sve moje učiteljice. Kada smo zajedno puno više i lakše naučimo
gradivo. Zanimljivije je.
Nadam se da se uskoro vidimo i da se više nećemo odvojiti sve do ljetnih
praznika.
Lijep pozdrav,
Mare Toić

Draga školo!
Danas je tvoj veliki dan, a ti si usamljena i prazna.
Prije nekoliko dana, pričala sam s mamom o tome kako su oni slavili Dan škole.
Ispričala mi je da toga dana nije bilo nastave. Učenici su zajedno pripremili predstavu i nakon nje su se natjecali u raznim sportskim igrama. Mi danas ne možemo u školi proslaviti tvoj dan zbog ove pandemije, ali nadam se da sljedeće godine neće biti tako. Pripremit ćemo najljepši i najbolji igrokaz. Pozvati ćemo sve naše drage osobe. U dvorani škole će nas dočekati konfeti i baloni. Ondje ćemo plesati, pjevati i smijati se. Ne brini se, sve će ovo proći i uskoro će opet dječji smijeh i galama ispuniti učionice i dvorište. Zajedno ćemo učiti i družiti se, i nadam se da više nikad nećeš biti sama na tvoj dan!

Voli te tvoja Marta

Draga školo!
Pišem ti ovo pismo jer je danas Dan škole.
Učiteljica nam je zadala pisanje pisma i ja razmišljam što ću napisati.
Dugo se nismo vidjeli. Stojiš sama i čekaš strpljivo svoje učenike. Sigurno ti je dosadno. Ne čuješ dječji smijeh, ni loptu, niti pjesmice iz glazbenog.
Ne dolazi te posjetiti niti autobus. Nadam se da se uskoro vidimo.
Zapravo, htio bih te nešto zamoliti, ako ti se u ponedjeljak vraćamo. Otvori svoja vrata u devet, a ne u osam sati.
Puno te pozdravljam! Vidimo se uskoro!

Tvoj učenik Roko