
Sjedim, razmišljam, gledam videa i fotografije na mobitelu, čitam poruke u našoj Viber
grupi i s osmijehom na licu pokušavam sve to dočarati u ovim rečenicama.
U subotu, 11. travnja, u popodnevnim satima stigla sam u Novigrad kao jedina učenica iz Osnovne škole Fran Krsto Frankopan Krk, PŠ Vrh. Smjestila sam se u hotel Aminess Laguna, pozdravila roditelje i tada je počelo moje sedmodnevno iskustvo na 50. Školi stvaralaštva 36. Novigradskom proljeću.
Taj radionički program namijenjen je motiviranim i darovitim učenicima osnovnih i srednjih škola u jezično – umjetničkom području. Ovogodišnja tema bila je “Kad jesmo i kad nismo“.
Došli su učenici iz svih krajeva Hrvatske. Svi su bili veseli i uzbuđeni. Neki su već znali kako to izgleda jer su sudjelovali i prije, a ja sam, iskreno, jedva čekala vidjeti što nas čeka. Upoznali smo voditelje radionica koji su bili super i jako pristupačni pa smo se brzo opustili. U hotelu nam ništa nije nedostajalo. Smještaj je bio odličan, a hrana još bolja. Sve je bilo dobro organizirano i imali smo raspored za svaki dan, kojeg smo se svi držali.
Svako jutro nakon doručka imali smo kratko razgibavanje, a zatim smo išli na radionice.
Ja sam bila na scenskoj radionici jer volim glumu i htjela sam naučiti nešto novo. Upoznala sam puno talentirane, kreativne i maštovite djece i bilo je stvarno lijepo raditi s njima. Kad svi daju svoj doprinos, shvatiš da se može napraviti i ono što ti se na početku činilo teško. U 12:30 sati bio je ručak, a nakon toga poslijepodnevni odmor do 16:00 sati. Nakon toga opet radionice i druženje sve do večere, koja je bila oko 19:00 sati. Nakon večere imali smo razne aktivnosti koje su trajale do kasnih sati.
Moje dvije cimerice i ja bismo se, iscrpljene od cijelog dana, samo srušile u krevete i odmah zaspale. Znale smo da će jutarnji alarm zazvoniti brže nego što bismo htjele.
Svoj boravak na Novigradskom proljeću dugo ću pamtiti po smijehu, druženju i svemu što smo zajedno napravili. Bilo mi je stvarno lijepo i jako sam sretna što sam imala priliku sudjelovati.
Preporučila bih svakome da, ako može, ode na Novigradsko proljeće jer to je iskustvo koje se ne zaboravlja.
Dana Toić, 7. r.



















