Na današnji dan,
prije 28 godina, završila je jedna od najstrašnijih bitaka u Domovinskom ratu –
Bitka za Vukovar. Nakon tromjesečne
herojske obrane branitelji Vukovara položili su oružje. Bila je to jedna od
najvećih tragedija u novijoj hrvatskoj povijesti.
Bitka za Vukovar
počela je 24. kolovoza 1991. godine napadom bivše JNA i raznih srpskih
dobrovoljačkih paravojnih snaga na grad. Suočeni s daleko nadmoćnijom vojnom silom
branitelji grada nisu popuštali boreći se za svaku ulicu, za svaku kuću. Ipak, bez
prave pomoći kako u ljudstvu tako i u oružju obrana je popustila i branitelji
su 18. studenoga bili prisiljeni obustaviti daljnju borbu. Okupatorske snage
ušle su u Vukovar i počele protjerivati Vukovarce. Samo iz vukovarske bolnice
odvele su i zatočile 261 ranjenog branitelja, civila i bolničkog djelatnika. U tromjesečnom razdoblju napada na
Vukovar poginulo je oko 1.850 branitelja, oko 1.600 civila od kojih 86 djece.
Ranjeno je 2.500 osoba od kojih su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili
oba roditelja ostalo je 858 djece. U spomen na žrtve Vukovara Hrvatski sabor donio je 29. listopada 1999. godine Odluku
o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu
Vukovara 1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast
svim sudionicima obrane Vukovara.
Istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, snage JNA-e
i pobunjeni domaći Srbi ušli su u Škabrnju,
malo mjesto u zadarskom zaleđu, te izvršili jedan od najvećih zločina u
Domovinskom ratu. Tom prilikom poginula su 43 civila.
Kao i prošlih, tako se i ove godine naša škola na simboličan način uključila u obilježavanje vukovarske i škabrnjačke žrtve. Zajedno s učiteljem povijesti Tvrtkom Božićem predstavnici svih razreda (Laura Šepić, 1. razred; Ela Bajčić, 2. razred; Sonja Kosić, 3. razred; Dorotea Žužić, 4. razred; Ana Vnuk, 5. razred; Luka Perlić, 6. razred; Lana Kričančić, 7. razred i Emili Depope, 8. razred) zapalili su svijeće kod središnjeg križa na groblju u Kosiću te u svoje osobno kao i u ime svih učenika i djelatnika naše škole odali počast svim žrtvama Domovinskog rata.
U ponedjeljak, 11. Studenoga, 4. sat, u
školskoj dvorani PŠ Vrh, održala se lutkarska predstava Put oko svijeta. Predstava je bila za učenike od 1.-4.
razreda, te za vrtićarce.
Gledajući predstavu, naučili smo gdje se
nalaze kontinenti, koliko ih ima, a uz to smo se zabavili i nasmijali.
Predstavu je osmislila Prudukcija Z iz
Splita, a nama poklonila Gradska knjižnica Krk.
Novinarska skupina
(Ela Bajčić, Ana Šipoš, Lovro Žužić, Dora Bajčić, Sara Žužić)
Nakon natjecanja u Linu višebojcu, kojem su kao navijači prisustvovali učenici drugog i četvrtog razreda sa svojim učiteljicama, novinari naše škole imali su prilike porazgovarati s Markom Putnikom. On je igrač juniora HNK Rijeke i reprezentacije Hrvatske. Želi živjeti od nogometa i usavršiti svoje igranje. S njim su razgovarali David Linardić i Tai Mršić, učenici 4. razreda.
Kako se rodila
ljubav prema nogometu i kad ste se počeli baviti nogometom?
M.P: Kao mali jako sam volio loptu i uvijek sam ju
šutirao tako da su me moji roditelji sa šest godina upisali na nogomet. To je
bilo prije trinaest godina. Tijekom godina probavao sam i druge spotove, ali
ostao sam najvjerniji nogometu.
Koji su bili Vaši
prvi uzori?
M.P: Prvi uzori bili su mi najbolji igrači svijeta,
npr. Messi!
Je li teško
uskladiti nogometnu karijeru i školovanje?
M.P: Pa bilo je dosta teško. Trebalo je ozbiljno
trenirati i u isto vrijeme učiti. Srećom imao sam dobre prijatelje u školi i
razrednicu koja me je uvijek podržavala tako da je sve na kraju ispalo dobro.
Koliko puta tjedno
i gdje vježbate?
M.P: Treniramo pet do šest puta tjedno plus jedna
utakmica. Ja često radim i dodatne treninge tako da to bude najčešće osam puta
tjedno.
Kako izgledaju
vaši treninzi?
M.P: Najprije ide lagano zagrijavanje da se mišići
probude, onda slijedi teži dio treninga u kojem se trenira uglavnom s loptom i
na kraju završimo laganim vježbanjem da se malo opustimo.
Postoje li nekakve
posebne pripreme za važne utakmice?
M.P: Postoje fizičke, psihičke i taktičke pripreme.
Bitno se slušati trenerove upute i sam se nekako psihički pripremiti za igru.
Kako se postaje
član reprezentacije Hrvatske?
M.P: Najprije morate u svom klubu biti najbolji i
pokazati da vrijedite i da marljivo vježbate, a onda vas promatraju i pozovu.
Koja Vam je bila najteža
utakmica u zadnje vrijeme, a koja najlakša?
M.P: Najteža mi je utakmica bila za reprezentaciju kad
smo igrali protiv Španjolske, nju smo i izgubili. Lagana… pa lagana nije niti
jedna utakmica, svaka je teška na svoj način.
Koji trenutak u dosadašnjoj
nogometnog karijeri možete izdvojiti kao najuspješniji za Vas?
M.P: Najvećim uspjehom smatram ulazak u reprezentaciju
Hrvatske gdje imam prilike igrati s najboljim hrvatskim igračima.
Jeste li igrali u
društvu nekog svjetski poznatog nogometaša, bilo u Vašoj ili suprotnoj momčadi?
M.P: Nisam jer sam još mlad, ali bit će prilike.
Ka
Nakon natjecanja u Linu višebojcu, kojem su kao
navijači prisustvovali učenici drugog i četvrtog razreda sa svojim
učiteljicama, novinari naše škole imali su prilike porazgovarati s Markom
Putnikom. On je igrač juniora HNK Rijeke
i reprezentacije Hrvatske. Želi živjeti od nogometa i usavršiti svoje igranje.
S njim su razgovarali David Linardić i Tai Mršić, učenici 4. razreda.
Kako se rodila
ljubav prema nogometu i kad ste se počeli baviti nogometom?
M.P: Kao mali jako sam volio loptu i uvijek sam ju
šutirao tako da su me moji roditelji sa šest godina upisali na nogomet. To je
bilo prije trinaest godina. Tijekom godina probavao sam i druge spotove, ali
ostao sam najvjerniji nogometu.
Koji su bili Vaši
prvi uzori?
M.P: Prvi uzori bili su mi najbolji igrači svijeta,
npr. Messi!
Je li teško
uskladiti nogometnu karijeru i školovanje?
M.P: Pa bilo je dosta teško. Trebalo je ozbiljno
trenirati i u isto vrijeme učiti. Srećom imao sam dobre prijatelje u školi i
razrednicu koja me je uvijek podržavala tako da je sve na kraju ispalo dobro.
Koliko puta tjedno
i gdje vježbate?
M.P: Treniramo pet do šest puta tjedno plus jedna
utakmica. Ja često radim i dodatne treninge tako da to bude najčešće osam puta
tjedno.
Kako izgledaju
vaši treninzi?
M.P: Najprije ide lagano zagrijavanje da se mišići
probude, onda slijedi teži dio treninga u kojem se trenira uglavnom s loptom i
na kraju završimo laganim vježbanjem da se malo opustimo.
Postoje li nekakve
posebne pripreme za važne utakmice?
M.P: Postoje fizičke, psihičke i taktičke pripreme.
Bitno se slušati trenerove upute i sam se nekako psihički pripremiti za igru.
Kako se postaje
član reprezentacije Hrvatske?
M.P: Najprije morate u svom klubu biti najbolji i
pokazati da vrijedite i da marljivo vježbate, a onda vas promatraju i pozovu.
Koja Vam je bila najteža
utakmica u zadnje vrijeme, a koja najlakša?
M.P: Najteža mi je utakmica bila za reprezentaciju kad
smo igrali protiv Španjolske, nju smo i izgubili. Lagana… pa lagana nije niti
jedna utakmica, svaka je teška na svoj način.
Koji trenutak u dosadašnjoj
nogometnog karijeri možete izdvojiti kao najuspješniji za Vas?
M.P: Najvećim uspjehom smatram ulazak u reprezentaciju
Hrvatske gdje imam prilike igrati s najboljim hrvatskim igračima.
Jeste li igrali u
društvu nekog svjetski poznatog nogometaša, bilo u Vašoj ili suprotnoj momčadi?
M.P: Nisam jer sam još mlad, ali bit će prilike.
Kako Vam se sviđa
Lino višebojac i sudjelujete li prvi put u njemu?
M.P: Prvi put sam sudjelovao danas na ovom natjecanju.
Bila je jako dobra atmosfera, sudionici su bili veseli i nasmijani. Drago mi je
što su se danas svi družili i bavili sportom.
Jeste li
zadovoljni današnjim sportskim susretom i što Vas se najviše dojmilo?
M.P: Zadovoljan sam. Najviše me je dojmilo to što su
djeca bila jako zadovoljna i uživala. Ono što je najvažnije danas, kretali ste
se, a to je jako dobro za razvoj djece vaše dobi.
ko Vam se sviđa Lino višebojac i sudjelujete li prvi put u njemu?
M.P: Prvi put sam sudjelovao danas na ovom natjecanju.
Bila je jako dobra atmosfera, sudionici su bili veseli i nasmijani. Drago mi je
što su se danas svi družili i bavili sportom.
Jeste li
zadovoljni današnjim sportskim susretom i što Vas se najviše dojmilo?
M.P: Zadovoljan sam. Najviše me je dojmilo to što su djeca bila jako zadovoljna i uživala. Ono što je najvažnije danas, kretali ste se, a to je jako dobro za razvoj djece vaše dobi.
Učenici 8.razreda PŠ Vrh sudjelovali su 18. i
19. listopada u projektu Posjet učenika osmih razreda Vukovaru. Dvodnevni
posjet Vukovaru obilježili su suosjećanje i poštovanje prema vukovarskim
žrtvama te nepisana, ali odlučna odluka da se neće ponoviti.
Učenici su sa svojom razrednicom Mirelom
Sparožić, kao i s ostalim osmašima s otoka Krka tako posjetili Muzej vučedolske
kulture, Gradski muzej Vukovar, Memorijalno groblje, Ovčaru, Trpinjsku cestu,
Borovo naselje, Vodotoranj, Bolnicu, vukovarske ulice i trgove, Dunav.
Na samome kraju posjeta Vukovaru održano je
još jedno predavanje i kviz u kojemu su sudjelovali i predstavnici naše škole,
Stjepan Žužić i Emili Depope i osvojili drugo mjesto.
U četvrtak, 10. 10., krenulo je naše putovanje. U 7,00 sati pred našu školu stigao je autobus s četvrtašima Područne škole Baška. Ukrcali smo se i krenuli prema Zagrebu sa usputnim zaustavljanjem u Ravnoj Gori radi odmora i marende.
Dolaskom u
Zagreb, uputili smo se prema Zoološkom vrtu. Tamo smo imali zanimljivu
radionicu u kojoj smo naučili više o rekordima u životinjskom svijetu. Imali
smo priliku upoznati i dotaknuti kraljevskog pitona. Nismo vidjeli mnogo
životinja jer su se skrivale u svojim nastambama zbog kiše. Nakon Zoološkog
vrta krenuli smo prema HRT – u. Uz vodstvo djelatnice HRT –a uputili smo se u
razgledavanje zgrade. Vidjeli smo mnogo studija u kojima se snimaju poznate
emisije, kao što su: Voice, Zvijezde pjevaju, Dnevnik, itd. Krenuli smo prema
centru grada Zagreba. Posjetili smo Markov trg, Kamenita vrata, Katedralu, itd.
Uspinjačom smo se spustili i prošetali najdužom ulicom Ilicom. Ukrcali smo se u
autobus koji se nalazio pokraj HNK i krenuli prema Oroslavju. Smjestili smo se
u hotelu Zagi.
Slijedećeg
dana nakon doručka krenuli smo prema Krapini u posjet Muzeju krapinskog
neandertalaca. U muzeju smo pogledali zanimljivu priču o životu i kulturi
neandertalskog čovjeka u Krapini. Nakon vođenog razgledavanja muzeja krenuli
smo prema dvorcu Trakoščćan. Dvorac je podignut u 13 st. i jedan je od
najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj. Vratili smo se u hotel na ručak. Nakon
ručka otišli smo u Park znanosti gdje smo vidjeli mnogo zanimljivih i poučnih
sadržaja. Nastavljamo put prema Mariji Bistrici koje je poznato Marijino
svetište. U svetištu se nalazi crkva Majke Božje Bistričke u kojoj se čuva kip
Bogorodice s djetetom.
U kasnim poslijepodnevnim satima, sretni i ispunjeni, krenuli smo prema doma.