Blagdan svetog Nikole obilježavamo svake godine 6. prosinca. Raduju se djeca, spremaju svoje cipelice, čiste čizme koje će staviti na prozor kako bi sveti Nikola i njima donio dar koji su zaslužili ako su bili dobri.
I mi, učenici 3. razreda PŠ Baška, zajedno s učiteljicom Ivanom Vlahinja, obilježili smo njegov spomendan. Prije nego što smo stavili naše ulaštene čizmice na prozore, naučili smo ponešto o svecu djece i pomoraca, svetom Mikuli ( Nikoli ).
Sveti Nikola rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. st. Bogati roditelji dugo nisu mogli
imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Već kao mali, Nikola je volio sve ljude oko sebe čemu su ga naučili njegovi dobri roditelji. Činio je čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu – nazivamo ga zaštitnikom djece.

Dragi sveti Nikola,
kako bi obilježili tvoj spomendan, napravili smo ti posebne čizmice.
Naše čizmice su malo drugačije od ostalih, ove godine odlučili smo ih napraviti u obliku
mobila. Odabrali smo crvenu i zelenu boju, ukrasili ih te objesili na pokretni mobil od
prirodnog drva. Nama su naše posebne čizmice jako drage jer nas podsjećaju na tebe, a kod kuće jedva čekamo da na prozore stavimo one prave. Osim čizmica, posvetili smo ti i nekoliko radova u kojima smo napisali sve što smo saznali o tebi i tvom životu.
Puno te pozdravljamo i veselimo se tvom dolasku!
Učenici 3. razreda

• 

• 

• 

• 

Učenici 3. razreda PŠ Baška, zajedno sa svojom učiteljicom Ivanom Vlahinja, sudjelovali su na obrazovnom nagradnom natječaju ,, Od starog novo za dar od srca ,,.
Obrazovni natječaj organizirao je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti kojemu je i ove godine bio cilj da se djeci na pravilan način približi gospodarenje otpadom. Osim navedenog, cilj je bio i poticanje promjene svijesti o vrijednostima stvari koje više ne koristimo.
U suradnji s roditeljima, učenici su skupili sav potreban materijal koji im više nije bio
potreban pa su se tako među skupljenim materijalom našli razni komadi stare odjeće, stari gumbi, plastične čaše, drveni štapići, drvo za recikliranje, plastični čepovi i stari ukrasi.
Učenici su za natječaj izradili krpene lutke od starih čarapa i gumbića, ukrasne lutke za bor od starih majica, drveta i vune, lutke za lutkarske predstave od plastike, metala i vate te Dreamcatcher ( hvatač snova ) od drva namijenjenog za recikliranje, metalnih i plastičnih žica i ukrasa od čarapa i gumba u obliku sova.
Osim izrade kreativnih radova, djeca su naučila nešto više o samom recikliranju i
gospodarenju otpadom te su svojim radovima pokazala kako se i od starog otpada ponovo mogu izraditi novi i korisni predmeti.

,, Moja umjetnost izražena je na tvrdom drvetu i kamenu, ali umjetnost nije u drvetu ni u kamenu, ona je izvan vremena i prostora. Umjetnost je istodobno i pjesma i molitva.,,
Ivan Meštrović

Učenici 3. razreda PŠ Baška, zajedno s učiteljicom Ivanom Vlahinja, sudjelovali su na
likovnom natječaju ,, Velikani hrvatske prošlosti,, u organizaciji OŠ Grigora Viteza i Dječjeg vrtića Iskrica iz Zagreba.
Motiv ovogodišnjeg natječaja bio je jedan od najistaknutijih umjetnika 20. stoljeća – Ivan Meštrović.
Odabrana su likovna područja crtanje i slikanje kombiniranom tehnikom ugljena i bijele tempere. Na kreativnoj radionici, učenici su se pobliže upoznali s radom i životom ovog genijalnog umjetnika. Kroz edukaciju, učenici su imali prilike vidjeti najpoznatija kiparska djela Ivana Meštrovića, kuću i muzeje u Zagrebu i Splitu.
Osim što su naučili mnoge zanimljivosti iz života Ivana Meštrovića, učenici su se pobliže
upoznali s kombiniranom tehnikom ugljena i tempere. Ugljen i tempera jedni su od
najstarijih materijala za crtanje i slikanje, a osim što je učenicima predstavljala veliki izazov, istodobno, djeca su uživala u kreativnom likovnom stvaranju i istraživanju mogućnosti nastanka portreta.

Ivan Meštrović

Ivana Meštrovića, kipara, arhitekta i književnika, mnogi smatraju hrvatskim Michelangelom. Jedan od najistaknutijih kipara hrvatske moderne skulpture, rođen je 15. 8. 1883. u Vrpolju kraj Đakova u vrlo skromnom okruženju.

Dok je kao mladić čuvao ovce, počeo je rezbariti male predmete od drva i muljike−mekog kamena koji se vadio s obližnje planine Svilaje. Radeći kao šegrt, u Splitu se prvi put susreo s djelima antike: grčkim i rimskim kipovima i arhitekturom. Odlaskom na Umjetničku akademiju u Beč, upoznaje profesora Otta Wagnera, poznatog arhitekta i predstavnika secesije koji ga naziva „čudom među kiparima”.

Za života je boravio i stvarao u brojnim svjetskim centrima, između ostalih i u Parizu, Cannesu, Zagrebu, Beogradu i Rimu. Umro je u svojoj 79. godini života, u gradu South Bendu, u državi Indiani (SAD), a pokopan je 24. siječnja 1962.godine u crkvi Presvetog Otkupitelja u Otavicama, u mauzoleju obitelji Meštrović.